(Unsplash)
Strah se kod pasa može manifestirati na različite načine, od vrlo očitih do jedva primjetnih znakova, ovisno o psu i situaciji. Rano prepoznavanje ovih signala ključno je kako bi se spriječilo da strah eskalira u ozbiljnije probleme u ponašanju. Razumijevanje psećeg govora tijela i reakcija pomaže vlasnicima da pruže podršku svom ljubimcu na pravi način, piše The Spruce Pets, a prenosi Index.hr.
Psi komuniciraju prvenstveno govorom tijela, a kada su uplašeni, pokazuju specifične fiziološke i bihevioralne promjene. Neki od suptilnijih znakova uključuju lizanje usana, zijevanje, izbjegavanje kontakta očima ili naglo češkanje.
Očitiji pokazatelji straha su pogrbljeno držanje, podvijen rep među stražnjim nogama i spuštene uši. Uplašen pas može se skrivati, udaljavati od izvora straha, cviljeti, lajati ili čak režati.
Fiziološki znakovi straha uključuju drhtanje, dahtanje, slinjenje i proširene zjenice, pri čemu se može vidjeti bjeloočnice. U ekstremnim situacijama pas se može nakostriješiti, nekontrolirano mokriti ili izgubiti kontrolu nad crijevima. Neki psi postaju destruktivni, hodaju nervozno ili se opsesivno priljubljuju uz vlasnika tražeći sigurnost.
Strah kod pasa može proizaći iz raznih čimbenika. Negativna iskustva, poput grubog postupanja kod veterinara ili traume u vožnji automobilom, često ostavljaju trajne posljedice. Psi koji su u prošlosti bili zlostavljani ili zanemareni posebno su skloni razvijanju strahova.
Nedostatak rane socijalizacije također je značajan uzrok, jer psi koji kao štenci nisu bili izloženi različitim ljudima, zvukovima i okruženjima mogu kasnije u životu razviti strahove od nepoznatog. Iako su neki psi po prirodi plašljiviji, pravilna i rana socijalizacija može im pomoći da izgrade samopouzdanje.
Ako vaš pas pokazuje znakove blagog straha, strpljenje i razumijevanje su ključni. Najvažnije je pružiti mu prostor i dopustiti mu da se samostalno udalji od onoga što ga plaši. Nikada nemojte kažnjavati psa zbog ponašanja uzrokovanog strahom, poput režanja ili destruktivnosti, jer to može samo pogoršati situaciju.
Umjesto toga, pokušajte mu odvratiti pažnju nekom poznatom naredbom i nagradite ga poslasticom. Postupno smanjujte udaljenost do izvora straha, uvijek ga nagrađujući za smirenost, ali se povucite ako se znakovi straha vrate.
Važno je imati na umu da uplašen pas može ugristi u samoobrani. Uvijek vodite računa o sigurnosti i izbjegavajte izravno rukovanje psom koji pokazuje znakove agresije.
U slučajevima ekstremnog straha i tjeskobe ključno je potražiti pomoć veterinara. On može procijeniti situaciju i, ako je potrebno, preporučiti lijekove koji će psu pomoći da se smiri. Lijekovi nisu trajno rješenje, već alat koji smanjuje razinu tjeskobe kako bi pas uopće mogao učiti i reagirati na bihevioralne tretmane.
Veterinar vas također može uputiti certificiranom stručnjaku za ponašanje životinja ili iskusnom treneru koji je specijaliziran za rad s uplašenim psima. Rad sa stručnjakom često donosi značajna poboljšanja, iako potpuni oporavak nije uvijek moguć.
Najbolji način za sprječavanje razvoja straha je rana i pravilna socijalizacija. Štence treba izlagati što većem broju novih prizora, zvukova i situacija na pozitivan i kontroliran način. I odrasle pse potrebno je nastaviti izlagati novim iskustvima, ali postupnije i pažljivije.
Svaki put kada vaš pas mirno reagira na novu situaciju, nagradite ga poslasticom, igračkom ili pohvalom. Ako primijetite znakove straha, jednostavno se udaljite i pokušajte ponovno kasnije s veće udaljenosti. Prevladavanje straha zahtijeva vrijeme i dosljednost, ali je ključno za sretan i ispunjen život vašeg ljubimca.