Svaka smrt na stazi tragična je, nepotrebna i besmislena, no malo je koja te epitete tako temeljito zaslužila kao ona Rogera Williamsona, rođenog na današnji dan prije 72 godine u engleskom Leicestershireu, u tek drugom nastupu u Formuli 1, na VN Nizozemske u Zandvoortu 1973.
Pogledamo li tablice britanskih prvenstava Formule 3 u sezonama 1971. i 1972., iza prvaka Williamsona vidjet ćemo imena nekolicine ljudi koji će do kraja tog desetljeća postati svjetski prvaci u Formuli 1: Hunt, Scheckter, Jones.
Na prvom testiranju za momčad BRM oborio je rekord kruga, no mentor Tom Wheatcroft savjetovao mu je da ne potpisuje ponuđeni ugovor, kojeg će objeručke prihvatiti neki Austrijanac po imenu Niki Lauda.
Wheatcroft, vlasnik staze Donnington, i Williamson imali su neograničeno povjerenje jedan u drugoga, pa je mladić prihvatio nastupati za March, dok je za sljedeću sezonu mentor osigurao McLarenov privatni bolid, odbivši i ponudu Kena Tyrrella.
Debi u Silverstoneu nije trajao dugo, March je uništen u jednom od najvećih startnih sudara u povijesti utrka, izazvanog od strane Jodyja Schecktera.
U drugom nastupu, u Zandvoortu, zbog puknuća gume bolid je izletio sa staze i udario u zaštitnu ogradu. Zaštitna ograda postavljena je u mekanom pijesku, te se uvila i katapultirala bolid natrag na stazu, poput praćke. March se prevrnuo i izbila je vatra. Vozač je bio neozlijeđen, ali zarobljenu prevrnutom Marchu.
Momčadski kolega David Purley odmah se zaustavio i pokušao preokrenuti bolid, dok su pomoćni radnici na stazi samo stajali i promatrali. Purley je jednom od njih doslovno oteo protupožarni aparat i pokušao ugasiti vatru, slušajući zapomaganje zarobljenog prijatelja.
Osoblje je pokušavalo udaljiti i Purleya, kao i spriječiti druge gledatelje da priskoče u pomoć, a vatrogasna kola su mirno stajala nedaleko, čekajući znak za pokret. Nitko se drugi od vozača nije zaustavio, a utrka nije prekinuta (tako da možda i nije bilo pametno poslati još i vatrogasno vozilo na stazu kojom i dalje jure bolidi.) Iščekujući pomoć, Williamson se ugušio u kokpitu od udisanja vrućih plinova.
Bio je to jedan od prijelomnih trenutaka u povijesti sigurnosti na pistama, ubrzo nakon toga propisano je da svo pomoćno osoblje tijekom utrke mora na sebi imati protupožarne zaštitne kombinezone. No čak i po tadašnjim je, iz današnje perspektive smiješnim sigurnosnim standardima, reakcija organizatora utrke i osoblja na stazi u Zandvoortu bila skandalozno loša.
Više vijesti iz automoto svijeta čitajte na Autoportalu.