Kroz post se aktiviraju mnoge fiziološke promjene, a jedna od ključnih je i autofagija, proces kojim se razgrađuju i recikliraju otpadni materijali unutar tijela. Zapravo je jako moćan alat koji tijelo koristi za samo iscjeljenje. U stanju dugotrajnog posta događaju se i druge fiziološke promjene koje utječu na podizanje imuniteta

U uvodnom tekstu govorili smo o tome kako smanjiti utjecaj epidemije šećerne i kardiovaskularnih bolesti. Obrazovanje je ključno. Poznata je činjenica da su te bolesti u uskoj vezi sa socioekonomskim i obrazovnim statusom. Siromašni i lošije obrazovani obolijevaju češće. Tako je Hrvatskoj životni vijek muškaraca s visokim stupnjem obrazovanja 5,2 godine dulji od onih s niskim stupnjem obrazovanja.

Svaki roditelj i svaki učitelj bi trebao biti svjestan činjenice da su gazirana pića pravi otrov za djecu zbog velike količine šećera koji stvara ovisnost. Isto vrijedi i za svu procesiranu hranu uključujući i bijeli kruh. Da je vladama iskreno stalo do zdravlja njihovih građana, uveli bi u škole predmete o zdravoj prehrani i održivoj poljoprivredi. Navike se stvaraju u djetinjstvu. Ako dijete već u mladoj dobi postane ovisno o tim procesiranim ugljikohidratima tj. o bijelom kruhu, slatkišima, Coca Coli, Fanti i sl. teško će se tih navika oslobodit u kasnijoj dobi – hormoni sreće su toliko snažni da će ga kao hipnotiziranog navoditi u slastičarnice, barove i stolove s bogatom trpezom.

Izvori energije u tijelu

Većina zna da su glavni izvori energije ugljikohidrati (glukoza ili šećer) i masti a u manjoj mjeri i proteini (bjelančevine). Fiziologija korištenja tih izvora energije je potpuno različita. Ugljikohidrati su prvi na listi prioriteta naših goriva, jer se brzo razgrađuju u glukozu, zavisno o tome u kojoj formi ih konzumiramo (tjestenina, riža, rafinirani šećer, voće itd., a brzina te razgradnje mjeri se glikemijskim indeksom). Kod zdravih ljudi, šećer u krvi signalizira gušterači da izluči hormon inzulin koji djeluje kao ključ za otvaranje staničnih receptora kroz koje molekula glukoze ulaze u stanice i tamo se kroz dosta složen mehanizam u kojem učestvuje mitohondrija, pretvara u energiju. Ako konzumiramo veću količinu ugljikohidrata od trenutnih potreba, višak se akumulira u jetri u obliku glikogena a kad je i taj rezervoar pun, onda se ostatak glukoze iz krvi akumulira u stanicama kao mast.

Priroda je taj mehanizam pohrane energije savršeno posložila. Naime, gledano evolucijski, hrana nije uvijek bila na raspolaganju ljudima kao što je danas. Stoga, dok je bilo hrane u izobilju, ljudi su jeli obilno a višak se akumulirao u obliku masnih tkiva koji su onda korišteni kao rezervno gorivo za crne dane kad je hrana bila teško dostupna. Kalorična vrijednost masti je velika pa je za osnovno održavanje metabolizma i eventualno traganje za hranom dovoljno 250-400 grama masti na dan. Znači, ako je netko akumulirao u ljetnom periodu recimo 10 kilograma masnih rezervi ta osoba može od rezervi živjeti 20-30 dana bez da u međuvremenu konzumira hranu. Naravno, ovo je pojednostavljena slika, ali govorimo sada o dizajnu generalnog energetskog mehanizmu u našim tijelima. Masne naslage su odličan rezervoar energije koji se aktivira kad se potroše sve rezerve glukoze u krvi i glikogen iz jetre. Da bi došlo do aktivacije tog procesa koji se zove ketoza, treba proći 10 do 20 sati u režimu bez unosa ugljikohidrata.

Ketoza i Keto dijeta

Keto dijeta je karakteristična po tome da se zbog smanjenog unosa ugljikohidrata koriste masne kiseline odnosno ketoni kao primarni izvor energije. Keto dijeta je posljednjih desetak godina posebno popularna. Pretpostavlja se da ova dijeta ima mnogo sličnosti s originalnim načinom prehrane ljudi - tzv. Paleo ili primitivna dijeta. U bazi piramide tih dijeta su mesni i riblji proizvodi, avokado, sjemenke, orašasti plodovi, jaja, prirodne masnoće i sl. U sredini piramide je povrće s time da je kod keto dijete korištenje povrća koje u sebi sadrži škrob (riža, krumpir, mrkva) svedeno na minimum. Na vrhu piramide je voće, ali opet uz napomenu da u keto dijeti izbjegavamo voće s većim udjelom ugljikohidrata (banane, grožđe, jabuke, kruške) a akcent je na šumskom voću. Paleo dijeta je vrlo slična dijeti i načinu prehrane koju kod nas popularizira poznata nutricionistica Anita Šupe.

I jedna i druga dijeta govore o tzv. obrnutoj piramidi u čijoj su bazi prirodne masti životinjskog ili biljnog porijekla ali ne procesirane. U sredini piramide je povrće, a na vrhu voće. U standardnoj prehrambenoj piramidi koja se u zapadnjačkoj kulturi promovira posljednjih stotinjak godina, u bazi piramide su žitarice tj. ugljikohidrati (kruh, tjestenina, riža, krumpir,) u sredini je povrće i voće dok su na vrhu proteini (meso, riba, jaja, masnoće ..).

Zagovornici keto dijete tvrde, i u potpunosti se slažem s njima, da dijeta u kojoj je unos od preko 60 posto kalorija iz jeftinih, procesiranih tjestenina i ugljikohidrata u kojima dominiraju trans masne kiseline, zapravo štetna za ljude jer konzumiraju prazne kalorije. U njima nema dovoljno minerala, vitamina i drugih važnih mikro nutrijenata te je zbog toga takva dijeta štetna i zapravo je glavni krivac epidemije globalnih razmjera.

Više vrsta posta

Kako se post nadovezuje na keto dijetu? Vrlo lijepo, zapravo je post, gledano evolucijski, sastavni dio keto dijete, evo zašto. Postiti je puno lakše kad nismo ovisnici o ugljikohidratima i brzoj energiji koju dobivamo od glukoze. Kao što znamo, nakon obroka koji u sebi sadrži ugljikohidrate, koncentracija glukoze u krvi naglo poraste ali isto tako, za sat-dva opet padne pa se često dogodi da uđemo u tzv. hipoglikemičku fazu kad se osjećamo umorni, bezvoljni, uhvati nas mala snaga. U keto režimu, takvih pikova nema. Jednom kad se organizam privikne na keto dijetu, osjećamo se puno bolje, energično, vitalno, lagano, rekao bih gotovo lepršavo. Masnoće iz naših stanica polako, ali kontinuirano otpuštaju upravo onoliko energije koliko nam u određenom trenutku treba. Jednom kad se postigne to stanje, postiti postaje lagano jer više nismo ovisni o drogi koju zovemo šećer pa organizam bez velikih trauma i osjećaja gladi poseže za rezervama energije koja je kod većine nas, pohranjena u povećim količinama.

Postiti se može na nekoliko načina, evo u svega par riječi, kratkog pregleda osnovnih metoda. Prvi je način alternativni dani posta kada jedemo nekoliko dana u tjednu a onda postimo dan ili dva. Drugi je način intervalni ili isprekidani post u kojem konzumiramo hranu unutar vremenskog perioda od nekoliko sati. Primjerice doručak u 8 i ručak u 12 sati, a onda postimo do slijedećeg jutra. Ili još bolje, jedemo samo jedan obrok na dan. Dugotrajni post jedan ili dva puta godišnje potpuno ili gotovo potpuno, eliminiramo unos hrane u periodu od tjedan, dva, tri ili više tjedana. Kroz post se aktiviraju mnoge fiziološke promjene a jedan od ključnih procesa je i autofagija.

Hormoni i autofagija

Autofagija je proces kojim se razgrađuju i recikliraju otpadni materijali unutar tijela. Naše tijelo ima oko 30 trilijuna stanica (30 x 10 s 12 nula) a također isto toliko ili čak i više bakterija, parazita, virusa koji obitavaju i žive u miroljubivoj simbiozi s našim stanicama. Od tog silnog broja stanica, velik broj ih stalno odumire. Računa se da u svakoj minuti odumire skoro 100 milijuna stanica. To je ogroman broj stanica i smeća kojeg treba razgradit i reciklirati i ponovno upotrijebit kao građevni materijal za izgradnju novih stanica. Naš je organizam toliko savršen da se ti procesi reciklaže srećom odvijaju automatski a autofagija ima ovdje jako važnu ulogu. Autofagija je izvedenica iz Grčkog jezika a prevedeno na Hrvatski znači samo-jedenje. Za višegodišnji rad i razumijevanje tog procesa japanski znanstvenik dr. Yoshinori Ohsumi je 2016. godine dobio Nobelovu nagradu. Autofagija se snažnije aktivira upravo za vrijeme posta i zapravo je jako moćan alat koji tijelo koristi za samo iscjeljenje. U stanju dugotrajnog posta događaju se i druge fiziološke promjene koje utječu na podizanje imuniteta. Nakon posljednjeg obroka, koncentracija inzulina poraste da bi se šećer distribuirao po stanicama tijela. Višak će se pohraniti u jetru ili u masne stanice kao glikogen. U slijedećoj fazi, od 12 do 24 sata nakon posljednjeg obroka, koncentracije šećera i inzulina u krvi padaju. Da bi organizam održao potreban nivo energije, jetra počinje razgradnju glikogena i na taj način održava normalan nivo šećera u krvi. Nakon 24 - 36 sati, rezerve glikogena u jetri se potroše i jetra počinje sintetizirati šećer iz aminokiselina, tzv. proces glukogogeneze. Nakon dva do tri dana posta ulazimo u ketozu. Niski nivo šećera u krvi aktivira lipolizu, proces razgradnje masti. Trigliceridi tj. masnoća u našim stanicama se razgrađuje u glicerol i tri lanca masnih kiselina. Glicerol se kroz proces glukogoneze pretvara u šećer i na taj način se razina šećera u krvi održava na prihvatljivih 3-4 mmol/L (uobičajena koncentracija kod ljudi koji jedu balansiranu dijetu je 4-6 mmol/L).

Stanična osjetljivost na inzulin raste pa nestaje potreba za dodatnim inzulinom kod dijabetičara (tipa 2). Povećava se i koncentracija adrenalina u krvi i taj nam hormon daje osjećaj lakoće življenja, energičnost i vitalnost. Aktivira se proces autofagije, proces koji sad aktivno razgrađuju i reciklira sve odumrle stanice kao i svi nepotrebne i strane elementi u našem tijelu. Unutrašnji se liječnik budi i radi sve žurnije!

Posljednja faza je faza zaštite proteina. Masne kiseline dijelom služe i za sintezu proteina. Nakon otprilike pet dana posta, značajno poraste koncentracija hormona rasta koji uz pomoć matičnih stanica održava mišićnu masu netaknutom. Dokazano je da se uz redovitu tjelovježbu mišićna masa ne gubi čak ni kod dugotrajnijeg posta od 2 do 3 tjedna.

Dobrobiti

Procesom autofagije razgrađuje se i smanjuje plak - masne i kalcificirane naslage na krvnim žilama, balansiraju se nivoi lipida odnosno kolesterola. Protočnost krvi se time povećava pa se i krvni tlak automatski smanjuje. Stanice dobivaju više kisika i hranjivih tvari. Aktiviraju se anti-upalni procesi koje obnavljaju oštećenja organa. Za liječnike među čitaocima, dodajmo da se smanjuju markeri upalnih procesa kao što su: TNF-a, IL-1b i IL-6, CRP, CXC, a naravno smanjuje se i broj leukocita.

Usporava se ili čak potpuno povlači aktivnost kancerogenih stanica, jer kao što je mnogima poznato, te se stanice hrane ugljikohidratima kojih tijekom posta ima u relativno malim koncentracijama u krvi - ali tu ima još mnogo polemika u struci i znanstvenih radova čiji su rezultati često u koliziji.

Poboljšava se memoriju i općenito intelektualne sposobnosti, često se koristi pri liječenju epilepsije.

Iz svega rečenog, očito je da se kroz post probudi vaš unutrašnji liječnik koji će automatski smanjiti postojeće upalne procese u tijelu, regulirati simptome dijabetesa kao i bolesti vezane uz dijabetes (hipertenzija, moždani/srčani udar, artritis, angina pektoris, disfunkcija bubrega, živčanog sustava, pogoršanje vida itd.). Također, dokazano je da ljudi koji su često na postu, žive duže i sretnije.

I za kraj, par praktičnih savjeta. Prije dugotrajnijeg posta dobro je pripremiti tijelo na post tako da polako smanjujemo unos ugljikohidrata (žitarice, šećer, alkohol i sl.) i povećamo unos povrća i prirodnih masti (maslinovo ulje, orašasti plodovi, avokado ili masti životinjskog porijekla za one koji vole meso). Na taj način priviknemo tijelo da s glukoze kao pogonskog goriva prijeđe na masti tj. u prije spomenuti keto-režim. Neposredno prije posta, važno je očistiti probavni trakt jer u protivnom može doći do neugodne konstipacija. Modifikaciju prehrane treba započeti barem tjedan dana prije početka posta tako da zamijenimo krutu hranu s tekućom i kašastom hranom koja sadrži voće i povrće (lubenica, jagoda, breskve, avokado, jabuka, celer, salata), orašastih plodova i u manjoj količini cjelovitih žitarica. Treba izbjegavati unos mesa, mliječnih proizvoda i hrane koja uzrokuje nadutost. Jasno, uz sve to treba piti 2 do 3 litre čiste, izvorske vode. Ako i pored ovakvog režima osjetimo težinu u želucu, dobro je upotrijebiti neki od prirodnih laksativa (ricinusovo ulje, suhe šljive, lanene i chia sjemenke i psyllium ljuskice i sl.). Neki terapeuti preporučaju i temeljito čišćenje debelog crijeva pomoću klistira ili kolon hidroterapije. Ako se za to odlučite (što toplo preporučam) onda je korisno povećati unos probiotika da bi ponovno nastanili crijeva korisnim mikroorganizmima koji potiču probavu i peristaltiku crijeva (u obliku tableta s probioticima ili uz pomoć jogurta, kefira i sl.). Mnogi misle da bez hrane ne mogu biti niti jedan dan – ali moram vas razuvjeriti da su urbani mitovi i naučeni programi kojih se lako oslobodimo ako smo stvarno motivirani. Iz osobnog iskustva znam, kad ste u dobrom društvu, na mjestu koje je daleko od vašeg omiljenog dućana i frižidera, mame ili partnera koji pripravljaju jela kojima je nemoguće odoljeti i kad ste vođeni iskusnim terapeutom, onda se granice lako pomiče i nemoguće postaje ne samo moguće, već vrlo ugodno i u mnogim aspektima iscjeljujuće iskustvo.

Zdrav čovjek može bez problema bit samo na vodi 10 do 15 dana. Ovdje opet naglašavam ZDRAV. Stoga naglašavam, prije velikih odluka u smjeru posta, savjetujte se s osobnim liječnikom koji je otvoren za holistički pristup zdravlju i nikako ne poduzimajte dugotrajnije postove samostalno već uvijek u društvu nekog tko je iskusan u tome. Prirodno je, i to posebno tijekom prvih par dana posta, da će se krvni tlak i šećer u krvi znatno sniziti a to može izazvati laganu vrtoglavicu a ako smo neoprezni i padanje u nesvijest što može biti opasno – stoga je uvijek dobro biti u društvu. Prvih desetak dana na postu vodom, dolazi do intenzivnog čišćenja na fizičkom nivou. U drugoj se fazi povećava osjetljivost svih naših osjetila, snovi postaju življi, u tijelu vlada osjećaj da imamo puno energije, treba nam sve manje sna. U toj fazi kod nekih ljudi dolazi do emocionalnih turbulencija i eksplozija emocija i vizija (neobuzdani smijeh, radost ili pak razdraganost, depresija, plač). Zbog toga je dobro biti u društvu s istomišljenicima i pod vodstvom iskusnog učitelja ili terapeuta.

Možda vam se sada dugotrajniji post čini kao preveliki izazov ali vidjeti ćete, već nakon dva-tri dana na izvorskoj vodi, vaša će glad potpuno nestati, osjećat ćete se puno bolje, imati puno energije, potreba za spavanjem će biti manja, snovi življi. Ako smo nekoliko dana samo na vodi ili na kalorijski restriktivnoj dijeti, obično gubimo oko 300 do 700 grama tjelesne težine na dan, zavisno o fizičkoj aktivnosti, brzini metabolizma i naravno klimatskim uvjetima. Važno je piti puno čiste, po mogućnosti izvorske vode jer voda nije samo piće već i važan čistač tijela koji sa sobom kroz mokraću, znoj i fekalije odnosi toksine.

Post na vodi je dobro prakticirati barem jedan tjedan na godinu. Prema najnovijim istraživanjima dobre rezultate se postiže već i s intervalnim postom. Bitno je da u tom slučaju jedemo zdravu hranu uz minimalnu količinu ugljikohidrata, izbjegavamo sve ”bijele otrove”. Na taj način dajemo organizmu dovoljno vremena da se aktivira autofagija koja će očistiti tijelo od akumuliranog smeća i uz pomoć mnogih hormona i matičnih stanice popraviti učinjenu štetu i iscijeliti naš organizam.

Šetnje prirodom

Sve su to male tajne koje su ljudima poznate od davnina. Nažalost u ovo doba konzumerizma, te su tehnike prirodnog iscjeljivanja zapale u zaborav i ljudi su se malo previše zaigrali i prepustili hedonističkom uživanju u obilnoj hrani kojom smo praktički bombardirani sa svih strana. Svi znamo kako je teško odoljeti finom kolaču nakon obilnog ručka. Stoga je važno da cijela obitelj podržava zdravi način prehrane i da djeci dajemo dobar primjer i ne hranimo ih s velikom količinom ugljikohidrata koji su zapravo složeni ili skriveni oblici šećera i stoga stvaraju ovisnost na gotovo identičan način kao i sve droge.

Tijekom posta obavezne su šetnje prirodom, naravno prema mogućnostima. Nemojte odlaziti u šetnju sami, budite uvijek u društvu nekog tko vam može pomoći ako vam slučajno padne krvni tlak ili pozli. Uz malo discipline moguće je živjeti zdravo, bez lijekova i potrebe za liječnicima i farmaceutskim proizvodima. Aktivirajte svog unutrašnjeg liječnika i svoju najbolju, internu farmaceutsku industriju. Za sve to potreban je samo mali napor i disciplina. Kroz post dobijemo pogled u jedan novi svijet, svijet zdravlja i radosti, radosti za koju smo rođeni, radosti o kojoj su govorili svi veliki učitelji.

Radionice posta

Tijekom ljeta i jeseni održat ću desetodnevnu radionicu posta. Zainteresiran se mogu javiti na mail. [email protected] . Ima i sve više radionica posta (fasting retreats) a za one s dubljim džepom. U svijetu ima puno etabliranih klinika i instituta baziranih na holističkom principu liječenja s naglaskom na dugotrajnom postu. U Americi bih istaknuo npr. TrueNorth i Hippocrates institute, u Kanadi, The Toronto Metabolic clinic koju vodi dr. Jason Fung, specijalist za korištenje posta u liječenju dijabetesa tipa 2 (on ima nekoliko kvalitetnih izlaganja na YouTube kanalima). U Europi ima također puno klinika baziranih na postu, posebno u Njemačkoj i zemljama Sjeverne Europe a istaknuo bih npr. Buchinger Wilhelmi kliniku na jezeru Constance u Njemačkoj. Moderna medicina, iako još uvijek sramežljivo, potvrđuje dobrobiti posta tako da čitaoci koje te tematika zanima mogu lako pronaći knjige i znanstvene radove na tu temu.

Povezane vijesti

• Uskladišteno masno tkivo bori se protiv dijeta
• Što je važnije za skidanje kilograma, prehrana ili vježbanje?
• Epidemija pretilosti opasnija je od koronavirusa - POST KAO NAJBOLJI LIJEK: Fiziologija posta i zašto je post koristan za naše zdravlje