ČUVAJTE SVOJE ZDRAVLJE

Epidemija pretilosti opasnija je od koronavirusa - POST KAO NAJBOLJI LIJEK: Fiziologija posta i zašto je post koristan za naše zdravlje

| Autor: Prof.dr.sc. Ivica Orlić

Dokazano je da se tijekom posta povećava koncentracija adrenalina i hormona rasta što pozitivno utječe na naše raspoloženje i iscjeljivanje i smanjuje se koncentracija šećera, kolesterola, triglicerida i sličnih uzročnika mnogih modernih bolesti. Tijekom posta aktivira se i jedan jako značajan proces koji je do nedavno bio gotovo nepoznat a radi se o autofagiji – moćnom regenerativnom procesu

Iako sam po struci nuklearni fizičar, medicina, zdravlje i sam misterij života oduvijek me je zanimao. Stoga sam posljednjih desetak godina svoje znanstvene karijere krenuo u nekonvencionalne vode i počeo proučavati fiziologiju i procese koji se aktiviraju tijekom dugotrajnog posta. Čini mi se da tu ima još uvijek nekih neobjašnjivih fenomena, missing link i to u energetskom smislu. Naime, izgleda da neki ljudi koji vrlo malo jedu mogu kroz duge periode odlično funkcionirati a da usput ne gube težinu i vitalnost.

Družeći se s ljudima koji često poste, shvatio sam da post pruža višestruke zdravstvene koristi pa je to jedan aspekt koji bih želio podijeliti sa čitateljima. Posljednjih sam godina bio na desetak postova vodom u trajanju od jednog do tri tjedna (naravno uvijek pod vodstvom iskusnih majstora kao što su Victor Truviano, Henri Manfrot, Nicolas Pilartz, Mirit Omrzel, Jasmuheen) i osobno se uvjerio u onu staru izreku koju je pred skoro dvije i pol tisuća godina rekao Hipokrit, otac zapadnjačke medicine: ”Svi mi imamo unutrašnjeg doktora u sebi; trebamo mu samo pomoći da se probudi. Jesti kad smo bolesni isto je kao gasiti požar uljem.”

U mnogim kulturama post se često poistovjećuje s religioznim i duhovnim kategorijama jer je utkan u gotovo sve važnije religije svijeta. Naši su preci očito osjećali da u postu ima nekih vrijednosti. Iako vjerojatno nisu znali točno što se događa u organizmu tijekom posta, cijenili su post kao proces značajan u smislu čišćenja tijela i duha i približavanju onostranom.

Danas konačno shvaćamo zašto gubimo apetit kad smo bolesni i kako se tijekom posta budi taj unutrašnji doktor o kojem pričaju naši mudri preci. Ta se potreba za postom u nama automatski aktivira jer očito podsvjesno tražimo odmor od hrane da bi omogućili našem unutrašnjem liječniku da se fokusira na borbu s unutrašnjim neprijateljem. Kroz nebrojene znanstvene studije potvrđeno je da se tijekom posta događaju u tijelu velike fiziološke promjene koje pozitivno utječu na zdravlje i značajno podižu imunitet, vitalnost i čak vrlo ozbiljno pomlađuju tijelo. Dokazano je da se tijekom posta povećava koncentracija adrenalina i hormona rasta što pozitivno utječe na naše raspoloženje i iscjeljivanje i smanjuje se koncentracija šećera, kolesterola, triglicerida i sličnih uzročnika mnogih modernih bolesti. Tijekom posta aktivira se i jedan jako značajan proces koji je do nedavno bio gotovo nepoznat a radi se o tzv. autofagiji – moćnom regenerativnom procesu.

Mnogo toga znamo o prehrani, stalno nas u medijima obasipaju raznim zdravim opcijama i dijetama ali čini mi se da globalno, zapravo zdravlje ljudi nazaduje, sve više imamo bolesnih ljudi. Iako je posljednjih par mjeseci panika oko korona virusa zasjenila sve druge vijesti, jako dobro znamo da se već gotovo 100 godina u pozadini polako, ali sigurno širi mnogo ozbiljnija epidemija globalnih razmjera, epidemija pretilosti i s time usko povezanih, dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti (KVB). U Hrvatskoj preko 400 tisuća boluje od dijabetesa, a računa se da ima još toliko ne evidentiranih bolesnika. Od kardiovaskularnih bolesti globalno je oboljelo gotovo trećina čovječanstva. Htjeli mi to priznati ili ne, te su moderne bolesti usko povezane zajedničkim nazivnikom kojeg možemo nazvati: hedonizam - prekomjerno uživanje u sve jeftinijoj i sve prisutnijoj hrani i piću. Tu naravno treba dodati i cigarete koje su kod nas još uvijek jako prisutne. Nekad smo jeli dva ili najviše tri obroka na dan i puno se više kretali. Danas statistike kažu da u prosjeku jedemo 3 do 5 puta na dan, a često i više puta ako uključimo sve one sitne zalogajčiće. Ono što je još gore, je činjenica da kvaliteta hrane stalno opada. Konzumiramo uglavnom procesiranu hranu koja često sadrži umjetne zaslađivače, emulgatore, sredstva za poboljšavanje okusa i boje, konzervanse za produljenje vijeka trajanja. Ako tome dodamo urbani način života u kojem dominira stres i fizička neaktivnost, dobivamo slatki, ali ubojiti koktel koji se širi svijetom!

Nutricionisti nas gotovo svakodnevno bombardiraju uvijek novim dijetama i tajnama mršavljenja, a statistike uporno pokazuju da je pretilost u porastu, a računi državnih zavoda za zdravstvo iz godine u godinu vrtoglavo rastu. Ako pogledajmo unatrag vidjet ćemo da su se te bolesti počele značajnije razvijati pred nekih 100 godina kad je došlo do industrijalizacije i ozbiljnijeg procesiranja hrane. Jedan od najvećih krivaca u toj priči su umjetno proizvedene trans masne kiseline (nezasićene masti koje su strukturalno malo drugačije, hidrogenizirane u odnosu na prirodne, nezasićene masti. Mogućnost hidrogenacije masti otkrio je koncem 19. stoljeća nobelovac Paul Sabatier, a proces je 1902. usavršio, primijenio na ulja i patentirao njemački kemičar Wilhelm Normann. Patent je 1909. prodao velikoj američkoj korporaciji Procter & Gamble koja je uskoro počela s proizvodnjom onog što danas poznajemo kao margarin i rafinirana ulja. Njihova je glavna karakteristika da su lako topljivi i lako mazivi, ugodnog okusa pa su se stoga počeli masovno primjenjivati u prehrani. Ljudima se sviđao okus tih proizvoda, njihova je popularnost stoga naglo porasla i jednostavno su preplavili svijet. Danas trans-masnoće možemo naći u gotovo svim procesiranim prehrambenim proizvodima kao što su hamburgeri, prženi krumpirići, kolači, grickalice i naravno margarin. U to doba još nikome nije bilo jasno da bi tako fine masti mogle biti opasne za zdravlje a posebno kad uz njih dodamo u hranu i velike količine šećera ili što je još gore, modernih, sintetičkih zaslađivača.

Poslije Drugog svjetskog rata pretilost i KVB su, posebno u Americi uzele toliko maha da je Američka vlada potaknula znanstvenike da pokušaju pronaći uzrok tim bolestima. Počeli su proučavati prehrambene navike ljudi u različitim dijelovima svijeta i tražiti poveznice između prehrambenih navika i modernih bolesti i njima uvjetovanom smrtnošću. I tako se pojavio famozni kolesterol kao dežurni krivac. Američki fiziolog, Ancel Keys je dobio veliki znanstveni projekt koji je njemu i suradnicima omogućio da u globalnim razmjerima proučavaju uzročno posljedičnu vezu između prehrane i učestalosti kardiovaskularnih bolesti. Kroz veliki broj analiza (tzv. meta analiza), kristalizirala se sve jasnija veza između količine konzumiranih masti i srčanih bolesti. Keysov tim je imao rezultate za 22 zemlje ali da uljepša svoje prezentacije i da statistike djeluju uvjerljivije najčešće je koristio selektivne rezultate za samo sedam zemalja (Finska, Grčka, Italija, Japan, Nizozemska, USA i Jugoslavija) kod kojih je povezanost kardiovaskularnih bolesti i konzumacije masnoća bila u izvrsnoj korelaciji. Da je prikazao rezultate svih zemalja koje su ispitivali, zaključci ne bi bili ni približno tako jednostavni i jednoznačni.

Vijest se brzo proširila svijetom pa je prehrambena industrija objeručke prihvatila te ishitrene i zapravo neprovjerene rezultate i počela zasipavati tržište proizvodima s niskom koncentracijom kolesterola i zasićenih masti. Dominirali su margarin i razna procesirana ulja kao što je sojino i kukuruzno. Prema tim preporukama, trebalo je povećati unos kalorija kroz žitarice (općenito ugljikohidrate) a smanjiti unos iz životinjskih masti. Stoga je naglo porasla potrošnja svih oblika ugljikohidrata uključujući žitarice, šećere, umjetni zaslađivači i supstance za poboljšavanje boje i okusa. Proizvođači hrane su počeli stavljati te dodatke u gotovo sve proizvode pa i one koji bi navodno trebali biti zdravi kao što su jogurti, zobene pahuljice, integralni kruh, procesirano meso itd.

Jednom riječju, prehrambena industrija potrošačima obilato daje ono što svi traže - slatku, ukusnu hranu od koje nam, već na samu pomisao dolaze sline! Proizvođači su time dobili dobru ispriku i moralno opravdanje: tražili ste, dobili ste!

Još samo par riječi o našem prijatelju Ancelu. Unatoč tome što su rezultati njegovih istraživanja doveli do globalne epidemije koja još uvijek traje, Ancel je kroz svoje studije uvidio da stanovnici Grčkog otoka Krete doživljavaju duboku starost i gotovo da i ne obolijevaju od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa. Znao je da je to uglavnom posljedica konzumiranja mediteranske prehrane koja se bazira na nezasićenim masnim kiselinama (maslinovo ulje, mahunarke, orašasti plodovi), domaćem povrću i relativno maloj količini mesa (ili ribe) i voća. Neki nutricionisti u ovu dijetu uključuju i kruh, rižu, ali bi te žitarice trebale biti cjelovite. Ancel je postao veliki promotor i pobornik te dijete koju je osobno koristio tijekom cijelog života i preminuo tek 2004. u 101. godini života.

Danas je dobro poznata činjenica da šećer, a prema tome i svi ugljikohidrati, stvara ovisnost na gotovo identičan način kao i sve druge droge. Naime, te supstance u mozgu stvaraju izlučivanje hormona sreće kao što su dopamin i seratonin. Jednom kad se naviknemo na te proizvode, hormoni se već na samu pomisao o slatkom zalogaju izlučuju u našem mozgu i neodoljivom snagom nas navode na grijeh. Prehrambena industrija i njihovi marketinški gurui to jako dobro znaju i uče na fakultetima kako što uspješnije manipulirati masama i zato nas non-stop i na sve profinjeniji način bombardiraju reklamama kroz sve moguće medije. Malo stariji čitatelji se sigurno još uvijek sjećaju sve prisutnih reklama za cigarete koje su dominirale u medijima 60-tih i 70-tih godina – sve dok i pticama na grani nije postalo jasno da su cigarete opasne za zdravlje i da nije moralno na tako očit i beskrupulozan način ubijati veliki dio pučanstva. U kampanji protiv cigareta aktivistima je trebalo barem 20 godina i potvrda kroz tisuće znanstvenih studija da dokažu štetnost cigareta i da pod njihovim pritiskom vlade konačno zabrane reklamiranja cigareta (u velikoj mjeri i gaziranih pića i alkohola) i uvedu obavezu da svaka kutija cigareta na sebi ima obavijest o štetnosti! Slično se danas događa s trans-mastima i šećerom koji su zapravo daleko pogubniji od cigareta. Pred par godina je konačno Engleska vlada počela slušati glas struke i uvela taksu na proizvode s velikom količinom šećera a vidim da je od 1. travnja i kod nas uvedena, slična, iako za sad vrlo skromna taksa na gazirana pića. Vjerujem iskreno da će u bliskoj budućnosti i besramno reklamiranje slatkiša, bombona i gaziranih i energetskih pića biti zabranjeno i da će se i ti proizvodi, kao što je slučaj sa cigaretama, prodavati s velikim natpisima, OTROV, Opasno za zdravlje i slično!

Kad je kolesterol sredinom 60-tih bio konačno identificiran kao glavni krivac, umalo zatim je prehrambena industrija preplavila tržište proizvodima bez ili s vrlo malo kolesterola. Da je glavni krivac stvarno bio kolesterol, očekivali bi da će se zdravstvena situacija znatno popraviti. Nažalost, kao što svi znamo, trend porasta bolesti je čak dobio novi zamah. Unatoč svim preporukama i mjerama koje je Američka agencija za kontrolu hrane i lijekova (FDA) lansirala u posljednjih 30-tak godina, učestalost srčanih bolesti i dijabetesa i dalje raste. Znači više od 50 godina prstom su očito upirali u glavnog krivca koji očito to nije bio! Postavlja se pitanje, a tko je onda glavni krivac?

Danas svi znamo da kolesterol zapravo nije odgovoran za epidemiju srčanih bolesti već su to prije spomenute trans-masne kiseline i procesirani i prazni ugljikohidrati pa je nakon mnogih pritisaka, FDA konačno u lipnju 2018. uvela potpunu zabranu trans masti u proizvodnji hrane. U Europi je Danska još 2003. limitirala koncentraciju trans masnih kiselina na 2 posto od ukupnih masti. To se ograničenje ne odnosi na namirnice koje imaju prirodno veću koncentraciju trans masti jer je ustanovljeno da te masti nisu opasne, već dapače mogu biti i vrlo korisni i čak antikancerogeni.

KVB idu ruku pod ruku s prekomjernom težinom i pretilošću. Amerika u svim tim kategorijama prednjači s preko 70 posto prekomjerno teških i pretilih žitelja, a i mi u Hrvatskoj nažalost nismo daleko od njih sa 63 posto. Prekomjerna težina skraćuje život za dvije do sedam godina jer povećava rizik od infarkta za četiri puta i sklonost moždanom udaru, malignim bolestima i naravno šećernoj bolesti. Mediji i vladine institucije su i dalje skloni izjavama da je pretilost posljedica prekomjernog unosa kalorija i nedovoljne fizičke aktivnosti. To je djelomično istina, ali stvarni je razlog u izboru nekvalitetne hrane i prekomjerne upotrebe procesiranih i rafiniranih ugljikohidrata. Naravno, kako se epidemija i dalje širila, ljude je sada trebalo liječiti pa je farmaceutska industrija spremno uskočila da spasi svijet i ponudila rješenja u obliku velike palete razno raznih lijekova od kojih možemo izdvojiti statine (generičko ime za grupu lijekova koji spuštaju koncentraciju kolesterola u krvi). Statini su postali najpopularnijih lijekovi današnjice - računa se da u SAD liječnici daju preko 200 milijuna recepata godišnje samo za statine.

U slijedećem nastavku, u nedjelju u tiskanom izdanju Glasa Istre, više o praktičnim savjetima kako probuditi svog unutrašnjeg liječnika, kako postiti a ne biti gladan, kako se pripremiti za dugotrajni post na vodi ..


Podijeli: Facebook Twiter








Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater