Važnost spavanja i VRSTE SNOVA

Ilustracija (Pixabay)

Za normalan psihofizički razvoj i mentalnu stabilnost, spavanje i snovi važni su za djecu kao i za odrasle. Tijekom sna mozak se na svojevrstan način čisti, izbacuje štetne tvari, obnavlja potporno tkivo, pamti se bitno, briše se nebitno. U dubokom snu izlučuje se hormon rasta, važan za rast i razvoj djetetovog organizma.

Ljudi znaju reći: "Ja nikad ne sanjam" no točnije je reći da se ne sjećamo svojih snova, jer svi sanjamo. U snu prolazimo kroz određene faze. Spavanje započinje razdobljem koje se naziva nREM (non REM), sinkronizirano ili mirno spavanje, a koje se sastoji od više dijelova. U Fazi 1 takozvanoj hipnagogičnoj, niti spavamo niti smo budni, zatim kroz Fazu 2 ulazimo u početak spavanja dok u Fazi 3 ulazimo u sporovalno spavanje koje se produbljuje, a u Fazi 4 smo u najdubljem snu (delta moždani valovi). Kroz ove faze mozak se priprema za Fazu REM u kojoj sanjamo.

Tada nastaje brzo pokretanje očiju po čemu je ta vrsta spavanja dobila ime REM (Rapid Eye Movement), naziva se i aktivno spavanje ili paradoksalno spavanje jer EEG je skoro isti kao kod budne osobe. U jednoj noći prolazimo kroz fazu REM 3 do 4 puta, svakih 90 minuta. Faza REM tijekom noći je sve duža, prva traje 10-15 minuta, a zadnja 30-40 minuta. I baš zbog toga bolje se sjećamo snova koje smo sanjali malo prije buđenja. Netko se sjeća snova, a netko ne, što ovisi o vremenu koje je prošlo od završetka faze REM do buđenja. Ako je taj vremenski razmak duži, onda se najčešće ne sjećamo snova.

Ponekad možemo imati neki problem koji nas muči i ne možemo ga riješiti. Snovi nam mogu pomoći prenijeti poruku o načinu rješavanja nekog problema. Tako je na primjer Frederik August Kekulé von Stradonitz (njemački kemičar) sanjao zmiju koja si je grizla rep. Na temelju toga on je nacrtao "Model molekularne strukture benzena": i time izazvao revoluciju u organskoj kemiji!

Također, osobe mogu proživljavati u snu traume koje su doživjele u stvarnom životu. Ti post traumatski snovi su zastrašujući. Osobe koje su doživjele traume ako ih se probudi tokom REM sna neće se sjećati sna zbog mehanizma obrane koji će obrisati sadržaje snova.

Može se dogoditi i da isti san sanjamo više puta. Obično takva vrsta snova ima jednu poruku koju stalno zanemarujemo. Ignoriranje bitnih poruka povezano je sa neriješenim konfliktima iz stvarnog života.

Ponekad u snu možemo biti svjesni da sanjamo. Sadržaj sna je veoma uvjerljiv, jasan, mada su likovi i događaji malo intenzivniji nego što bi bili u stvarnosti. U tim lucidnim snovima neke osobe imaju sposobnost birati detaljan ishod, jer mogu na njega svjesno utjecati. Adolf Hitler za vrijeme Prvog svjetskog rata dok je kao vojnik boravio na frontu, u skloništu sanjao je da je vidio sebe zatrpanog ispod gomile zemlje i željeza. Probudio se i otišao u drugo sklonište. Neposredno nakon toga ono prvo sklonište je pogodila tenkovska granata i usmrtila sve koji su u njemu boravili. Da nije bilo tog sna, svjetska povijest sigurno ne bi bila ista. I za kraj dotaknimo se noćnih mora, koje predstavljaju najveće probleme naše stvarnosti na taj način podsvijest nam prikazuje strašne sadržaje.

U trećoj godini života dijete može doživjeti noćne more vezane za strah od mraka; u petoj godini vezane za strah od imaginarnih bića, čudovišta, duhova; od sedme do dvanaeste godine vezane za strah od stvarnih događaja, tjelesnih ozljeda, smrti, prirodnih katastrofa. Te razvojne pojave spontano iščeznu i ne ostavljaju posljedice na djetetovo psihofizičko stanje. Noćne more mogu biti i povezane s povišenom temperaturom, traumama ili stresom u životu djeteta. Bez obzira koju vrstu snova najčešće sanjamo, cilj snova je pomoći nam da se bolje nosimo sa stvarnošću.