Danas je nedjelja Cvjetnica. S njom počinje Veliki tjedan, sedam je dana do Uskrsa, najvećeg kršćanskog blagdana, kojega svi kršćanski vjernici ne slave istog dana. Kao i uvijek u ove dane, umjesto razgovora o vjerskim temama i odlaska u crkvu na bogoslužje, mnogima će glavna preokupacija biti blagdanski i predblagdanski jelovnik. Neću biti grub pa reći – gurmanluk. Što pripremiti za svečani blagdanski ručak, mladu janjetinu s otoka, ili nešto drugo..? Prethodno, kako umijesiti i peći pogače i – za mnoge ono najvažnije – što jesti na Veli petak? Da li se opredijeliti za klasiku – bakalar, ili posegnuti za promjenom. Možda kakvu frišku ribu, nešto primjereno veličini toga dana. Ne baš frigane srdele ili pišmolje. Iako, nažalost, neki će se zadovoljiti i skromnim ribljim obrokom.

Jedno je sigurno – friške srdele ili inćune nećemo jesti na Veli petak. Nema sada nikakva lovostaja, a s time nema veze ni privremeno zatvaranje za ribolov kvarnerskog i istarskog akvatorija. Također, nevažna je situacija s plavim dizelom i njegovom cijenom. Jednostavno, u tjednu prije Uskrsa nastupa Uštap, pun Mjesec. Njegov je termin u četvrtak. Noći su svijetle, plava riba se ne lovi. Tako biva stoljećima u dane prije Uskrsa. Valjda znamo kako se određuje datum Uskrsa, koji je promjenljiv za razliku od, na primjer, Božića.

Ko to more platit

Ako nema male plave to ne znači da friške ribe na Veli petak neće biti. Samo neka vrijeme posluži. Naći će se u ponudi koćarska lovina, riba ulovljena malim alatima, te riba iz uzgajališta. Nje sigurno neće uzmanjkati. Vjerujem, biti će i oborite ribe! Barem na riječkoj ribarnici često je viđam u ponudi, zašto bi izostala onda kada se može više i bolje prodati. Samo, postavio bih pitanje što ga običavamo rabiti u drugačijim prigodama: ko to more platit? Netko da, u to nema sumnje, svaka roba nađe kupca! Za blagdana baš ne štedimo, davno je to dokazano. I ne samo u nas!

Bit će friške ribe u Velikom tjednu bez obzira na sve što se proteklih dana događalo s gorivom za ribarske brodove, plavim dizelom. Drastično je poskupio, kao i ostali naftni derivati. Cijena mu je značajno preskočila jedan euro. Uz to, i opskrba je poremećena, istina više u kontinentalnom dijelu gdje ga koriste poljoprivrednici. Događa se, međutim, i na morskim crpkama da spremnici plavog dizela povremeno ostaju prazni. Zato smo proteklih dana mogli čuti i čitati razne izjave i komentare, u stilu da će brodovi stati pa za Veli petak neće biti svježe ribe. Oni blaži govorili su da će raditi do toga dana, a poslije… Ipak, vjerujem, naći će se u zalihama dovoljno goriva, a i ribari će se morati pomiriti sa značajno povećanim troškovima. Moraju raditi!

Kada su, prije neki dan, objavljene nove cijene goriva pomislio sam: evo je prvi put plavi dizel skuplji od eura. Ali nije… Ispravlja me poznati i iskusni ribar, vlasnik za hrvatske prilike velikog broda, koji godinama vodi preciznu evidenciju poslovanja. "Preskočili smo već granicu od jednog eura, još u vrijeme kada smo imali kune. U jednom razdoblju, neposredno prije uvođenja eura, plavi dizel plaćao sam 8,5 kuna, dok mu je cijena na benzinskim postajama bila 8 kuna.«

Nema ni skupoga goriva

I sada ribari, isto tako i poljoprivrednici, imaju dvije cijene plavog dizela – maloprodajnu na benzinskim postajama koju je limitirala Vlada i veleprodajnu, koju formiraju sami distributeri i koja je sada znatno viša. U vrijeme kada smo razgovarali navedeni ribar još nije znao tu veleprodajnu cijenu. Spominjao je iznos između 1,4 i 1,5 eura. Spremnike svoga broda pokušavao je nadopuniti na obalnim benzinskim postajama. Ne i napuniti, jer njihov kapacitet baš nije skroman. Nije uspijevao…

"Na području gdje radimo rijetke obalne pumpe drže plavi dizel. Zovem najbližu, trenutno ga nemaju. Dođem na drugu, voditelj kaže da mi može natočiti samo jednu tonu, jer ima malu količinu pa mora čuvati i za ostale ribare. Treća je dosta daleko, da li ploviti do nje, trošiti gorivo u prazno, a može se dogoditi da sve prodaju do mog dolaska. Najbolje je naručiti cisternu goriva, tako smo radili u normalnim okolnostima. Sada to nije baš jednostavno, kompletnu količinu treba platiti odjednom, u sadašnjim uvjetima teško je osigurati tolike novce.« A, kako čujemo, pitanje je kada će tako plaćeno gorivo poteći u brodske spremnike.

Često, praktički za svakog posjeta ribarnici slušam prigovore i njurganja da je riba preskupa. Poslije novog udara s cijenama goriva opravdano se postavlja pitanje: da li će to poskupljenje platiti krajnji potrošači, kupci ribe. Nove, veće cijene realno je očekivati, ali i ribari znaju da to nije rješenje. Uostalom, oni kroz maloprodaju uspijevaju plasirati tek mali dio ulova. Bez otkupa i izvoza ne bi opstali. A ulovi nisu bogati da bi osiguravali veliku zaradu. Nje već dugo nema. Današnje ribarstvo svodi se, kako smo nekad govorili, na "prostu reprodukciju«, dnevno preživljavanje, govore ribari.

Produženje zabrane

Proteklih dana vremenske su nepogode većinu ribarske flote čvrsto vezale u lukama. Posredstvom AIS-a jedne večeri na moru, u ribolovu "otkrio« sam samo dva broda, jedan je radio na sjevernom Jadranu u istarskom akvatoriju, a drugi na srednjem. Ne vjerujem da se u takvim uvjetima na more otisnuo koji manji brod, koji ne podliježe obvezi odašiljanja svoje pozicije putem satelita. I na taj način gorivo se štedi, ali nema ni prihoda, a neki troškovi idu i bez goriva. Istina, oni su značajno manji. Gorivo je daleko najveća stavka u trošku ribarenja, sada dodatno povećana.

U pretresanju ribarskih aktualnosti, umjesto savjeta za dobar riblji ručak na Veli petak, još jedna novost. Ribarima sigurno nije promakla, pažljivo oni prate kako im se "kroji poslovna sudbina« na dnevnoj bazi. Donesena je, i već je stupila na snagu, nova Odluka o izmjeni Odluke o prostornom i vremenskom ograničenju obavljanja gospodarskog ribolova na moru okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom. Njome se zabrana rada s tom mrežom na pet područja našeg ribolovnog mora produžuje do 30. travnja. Tada počinje svibanjski lovostaj, pa će se razdoblje zaštite nedorasle male plave ribe produžiti još za mjesec dana. Valjda će do tada donekle narasti…

Pitao sam jednog ovdašnjeg ribara – plivaričara kakvo je stanje s ulovima na "novom terenu«. Od uvođenja zabrane on radi ispod južnog dijela istarskog poluotoka, ili ispod Lošinja. Kaže, ulovi su osrednji, tona do tone i pol, rijetko dvije. Moglo bi se uloviti više da nema predatora, a oni se gomilaju, tune, dupini, luci… Svašta pokušavaju da ih se riješe, čak povremeno gase svjetla na duže vrijeme prije spuštanja mreže. Kvaliteta ribe može se smatrati solidnom, srdela je veličine 47 primjeraka u kilogramu, inćun 55. "Samo, kada bismo mogli normalno raditi!«

Povezane vijesti

• Zaštita male plave ribe na prvom mjestu
• POREŠTINA: Friško s broda - ribari mogu prodavati ribu direktno s plovila
• INVESTINFISH vrijedan 11 milijuna kuna: EUROPSKIM NOVCEM DO BOLJE VALORIZACIJE DOMAĆEG ULOVA, PRERADE I POTROŠNJE JADRANSKE RIBE