Istraživači su otkrili da intenzivna tjelesna aktivnost može biti učinkovitija od pojedinih tehnika opuštanja u smanjenju simptoma paničnog poremećaja
Napadaji panike mogu biti izrazito neugodno iskustvo koje prati ubrzan rad srca, otežano disanje, vrtoglavica i osjećaj gubitka kontrole. Iako postoje različiti oblici liječenja, novo istraživanje sugerira da bi određena vrsta tjelesne aktivnosti mogla imati važnu ulogu u ublažavanju simptoma.
Brazilski znanstvenici proučavali su učinke intervalnog treninga na osobe s dijagnosticiranim paničnim poremećajem, a rezultati su pokazali značajna poboljšanja.
Kako je provedeno istraživanje?
U istraživanju je sudjelovalo 102 odraslih osoba s dijagnosticiranim paničnim poremećajem koje prethodno nisu bile redovito fizički aktivne. Sudionici su nasumično podijeljeni u dvije skupine.
Jedna skupina sudjelovala je u programu intervalnog treninga, dok je druga provodila progresivno opuštanje mišića, poznatu tehniku relaksacije. Obje skupine vježbale su tri puta tjedno tijekom 12 tjedana.
Zašto je intervalni trening bio poseban?
Cilj treninga nije bio samo poboljšanje kondicije. Kratki sprintovi tijekom vježbanja namjerno su izazivali tjelesne reakcije koje podsjećaju na simptome napadaja panike, poput ubrzanog rada srca, znojenja i otežanog disanja.
Na taj način sudionici su se postupno navikavali na senzacije koje inače izazivaju strah. Takav pristup u psihologiji je poznat kao interoceptivna izloženost.
Ideja je jednostavna: kada osoba više puta iskusi iste tjelesne simptome u sigurnom i kontroliranom okruženju, s vremenom ih prestaje doživljavati kao prijetnju.
Rezultati su bili vrlo ohrabrujući
Nakon 12 tjedana sudionici koji su provodili intervalni trening pokazali su značajno veće smanjenje simptoma paničnog poremećaja u usporedbi sa skupinom koja je prakticirala tehnike opuštanja.
Još zanimljivije, poboljšanja su se zadržala i nekoliko mjeseci nakon završetka programa.
I broj napadaja panike bio je manji među osobama koje su sudjelovale u intervalnom treningu nego među sudionicima koji su provodili samo relaksacijske vježbe.
Ne moraju to biti sprintovi
Jedan od autora istraživanja istaknuo je da sličan učinak ne mora nužno biti vezan isključivo uz sprintove.
Teoretski bi slične koristi mogli pružiti i drugi oblici intenzivnijeg vježbanja poput HIIT treninga ili sportova koji uključuju kratke nalete visokog intenziteta i privremeno izazivaju ubrzano disanje te povišeni puls.
Važno je naglasiti ograničenja
Iako su rezultati obećavajući, stručnjaci upozoravaju da se istraživanje ne smije tumačiti kao dokaz da tjelovježba može zamijeniti standardno liječenje paničnog poremećaja.
Studija nije uspoređivala rezultate s kognitivno-bihevioralnom terapijom, koja se smatra jednim od najučinkovitijih oblika liječenja, a broj sudionika bio je relativno malen.
Zbog toga će biti potrebna dodatna istraživanja kako bi se potvrdili rezultati i utvrdilo mogu li se primijeniti na širu populaciju.
Tjelovježba kao važan dio oporavka
Unatoč ograničenjima, istraživanje dodatno potvrđuje koliko snažan utjecaj redovita tjelesna aktivnost može imati na mentalno zdravlje.
Osim što pozitivno djeluje na raspoloženje, smanjuje stres i poboljšava opće zdravstveno stanje, čini se da određeni oblici intenzivnijeg treninga mogu pomoći i osobama koje se bore s napadajima panike.
Naravno, prije početka novog programa vježbanja osobe sa zdravstvenim tegobama trebale bi se savjetovati s liječnikom ili stručnjakom za mentalno zdravlje.