Ukupno 21 linearni akcelerator nabavljen sredstvima NPOO-a do kraja godine trebao bi zamijeniti i po 15 godina stare uređaje u šest hrvatskih bolnica, a onkološkim bolesnicima, koji su dosad zbog čestih kvarova odlazili kući bez terapije, osigurati dostupnu zdravstvenu skrb. Većina je novih akceleratora već u

Linearni akceleratori jedna su od rijetkih mjera predviđenih Akcijskim planom za provedbu Nacionalnog strateškog okvira protiv raka do 2025., koje će po svemu sudeći biti odrađene u roku.

Izrada Nacionalne onkološke mreže i baze podataka povezane s Registrom za rak, učinkovitija prevencija raka i drugi segmenti Akcijskog plana, kao što je praćenje ishoda liječenja i osiguranje zdravstvenog kadra, daleko su od realizacije.

Manje čekanja

KBC Rijeka i KBC Osijek pustili su u pogon po tri linearna akceleratora, a u tim bolnicama ističu kako raspolažu dovoljnim brojem stručnjaka za rad na novim uređajima te čekanja na radioterapiju – nema.

– U našoj ustanovi nema čekanja na radioterapiju, a nije ga ni bilo, osim perioda koji je nužan da konzilij po dijagnozi odredi točan plan liječenja, poručuju iz riječke bolnice.

U Osijeku pak kažu kako je zahvaljujući novoj opremi značajno smanjeno vrijeme čekanja na radioterapiju te se na nju danas praktički ne čeka. Iako raspolažu dovoljnim brojem stručnjaka za rad na novim uređajima, u KBC-u Osijek kažu kako će morati osigurati dodatne kadrove te čekaju odobrenje novog petogodišnjeg plana specijalističkog usavršavanja.

OB Zadar jedina je opća bolnica u Hrvatskoj koja je dobila linearni akcelerator, a djelatnost radioterapije prvi put službeno je započela u ožujku ove godine, čime je ostvaren značajan pomak u pružanju onkološke skrbi na području Zadarske županije.

– Otvaranjem ove usluge omogućeno je provođenje suvremene i visokokvalitetne radioterapije unutar naše ustanove te znatno smanjena potreba za upućivanjem pacijenata u veće centre, poput KBC-a Split i KBC-a Zagreb, što je ranije bila uobičajena praksa, vele u zadarskoj bolnici.

Od početka rada do danas, radioterapijsko liječenje u toj je bolnici završilo ukupno 113 onkoloških pacijenata, dok se 28 pacijenata trenutačno nalazi u aktivnoj terapiji, a 15 pacijenata u fazi pripreme.

Na dnevnoj bazi radioterapija se provodi za prosječno 25 pacijenata te nema čekanja. Dosad je ukupno aplicirano više od 1.800 frakcija zračenja, što znači isto toliko manje odlazaka u udaljene gradove, ističu u bolnici.

Utrka s vremenom

KBC Zagreb trenutno u pogonu ima pet linearnih akceleratora, tri na lokaciji Rebro, gdje jedan uređaj radi u tri smjene. Preostala dva linearna akceleratora rade na lokaciji Petrova, od kojih jedan u tri smjene, a drugi u dvije, kako bi terapija bila dostupna što većem broju pacijenata.

Do kraja godine će u tom KBC-u biti puštena u rad još dva linearna akceleratora, čime će u KBC-u Zagreb u funkciji biti sedam akceleratora, od čega pet potpuno novih.

Ipak, na Rebru se utrkuju s vremenom, jer je rok za puštanje u pogon posljednjih dvaju uređaja polovina studenog, a gradnja prostora u koje će biti smješteni još nije gotova. Kasni se i u Vinogradskoj, gdje je obnova bolnice u punom jeku. Probijanje roka dovelo bi u pitanje realizaciju bespovratne potpore Europske unije.

Iako nova oprema u većini bolnica već donosi promjene u onkološkom liječenju, problema u provedbi Nacionalnog strateškog okvira protiv raka je mnogo.

– Zadnjih smo godina napravili ogromne pomake u onkologiji u svim ustanovama, i građevinski, opremom i u svakom pogledu. Onkologija danas i ona pred 10 godina je neusporediva.

Riješili smo radioterapiju, što je bila rak-rana, liječnika imamo dovoljno, ali su nam problem medicinske sestre. Na natječaj za 150 sestara jave se njih tri, od kojih ni jedna ne želi na onkologiju jer za to nije stimulirana, komentira prof. dr. Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb.

Ističe kako unatoč rastu broja oboljelih od raka, smrtnost pada. Stvari idu na bolje, no nedostaje informatička podrška za umrežavanje svih ustanova koje imaju onkološke odjele i praćenje ishoda liječenja.

Na isto upozorava i eurozastupnica Romana Jerković, predsjednica interesne grupe zastupnika EP-a angažiranih u borbi protiv raka.

– Hrvatska još ne prati sustavno ishode liječenja raka, a to je ključ za evaluaciju učinkovitosti terapije i planiranje poboljšanja. Bez praćenja ishoda ne možemo znati koliko je liječenje bilo uspješno.

Nisu to samo brojke, nego je li pacijent preživio, koliko je dugo živio nakon dijagnoze, u kojoj kvaliteti života, je li se rak vratio nakon liječenja, koliko je brzo došao do dijagnoze i terapije. Pitam se kako takav sustav uopće može učiti iz vlastitih rezultata, ističe Jerković.

Neizvjesnost i zabrinutost

Realizacija Nacionalnog strateškog okvira protiv raka za nju je »tipična hrvatska priča«.

– Koliko god smo bili sretni da je dokument tako ambiciozno i kvalitetno postavio ciljeve, implementacija je ostala daleko ispod očekivanja. Moj je zaključak da nema dovoljno političke volje. Neučinkoviti smo i spori, pa čak i kad nam netko pokloni novac kao što je to bilo s linearnim akceleratorima, ističe Romana Jerković.

Onkološki pacijenti pak i dalje upozoravaju na značajne regionalne razlike u dostupnosti onkološke zdravstvene zaštite građanima.

– U Zagrebu se, na primjer, svi onkološki pacijenti kojima je potrebno radioterapijsko liječenje liječe u KBC-u Zagreb, dok KBC Sestre milosrdnice i njena Klinika za tumore trenutno ne naručuju pacijente.

Prema podacima koje imamo od oboljelih, radioterapijski kapaciteti u Petrovoj bolnici i Vinogradskoj trenutno ne rade zbog kvarova, navodi Ivica Belina iz Koalicije udruga u zdravstvu (KUZ).

Lani je, podsjeća, donesen Akcijski plan za provođenje Nacionalnog strateškog okvira protiv raka, ali nikada nije objavljena evaluacija njegove provedbe, a niti novi akcijski plan za naredno razdoblje.

I koliko su god sami oboljeli i njihove obitelji suočene s neizvjesnošću, i mi, predstavnici udruga pacijenata, a usudit ću se reći i zdravstveni djelatnici u onkološkoj skrbi osjećamo neizvjesnost i zabrinutost oko dostupnosti onkološke skrbi za građane Hrvatske, poručuje Belina.

Nema dobre kampanje

Implementacija je, kaže eurozastupnica Romana Jerković, zakazala u nekoliko ključnih elemenata, najprije u prevenciji i ranom otkrivanju, jer su rezultati probira na rak debelog crijeva i dalje katastrofalno loši, a probir na rak vrata maternice formalno ne postoji.

– Nema dobre kampanje koja bi poručila da su građani odgovorni za svoje zdravlje, da možemo spriječiti pojavu karcinoma. Vlada ima puno mehanizama da ljude natjera da se počnu brinuti u svom zdravlju, ali ni za jednim nije posegnula, zaključuje.

Druga stvar je onkološka mreža, koja zapravo ne postoji, manjak stručnog kadra za rad u radijacijskoj onkologiji, a onda i digitalizacija, jer pacijenti još uvijek, u 21. stoljeću, sa svojim CD-snimkama hodaju od doktora do doktora, upozorava Jerković.