Godine 1799. otkriven je kamen iz Rosette, na temelju kojega je Jean-François Champollion dešifrirao hijeroglife, navedeno je u povijesnoj građi. U potonjoj piše da je kamen iz Rosette stela od granodiorita u koju su upisane tri jezične inačice dekreta kralja Ptolemeja V. Epifana, izdanog 196. g. pr. Kr. tijekom egipatske dinastije Ptolemejevića. Tekstovi na vrhu i u sredini stele pisani su na staroegipatskome jeziku, hijeroglifima i demotskim pismom, dok je tekst na dnu pisan starogrčkim jezikom.

Dekret se u tri inačice neznatno razlikuje, zbog čega je služio kao ključ za dešifriranje egipatskih pisama. Kamen je isklesan u helenističkome razdoblju i smatra se da je izvorno bio postavljen u hramu, potencijalno u Saisu. Odande je vjerojatno uklonjen u kasnoj antici ili za razdoblja mamelučkog sultanata, nakon čega je upotrebljen za izgradnju utvrde Julien kod grada Rosette, arapskoga imena Rashid, pri delti Nila. Ondje ga je 1799. godine pronašao Pierre-François Bouchard tijekom Napoleonove invazije Egipta.

To je bio prvi dvojezični staroegipatski tekst pronađen u moderno doba, što je zbog potencijala dešifriranja tada misterioznih hijeroglifa pobudilo velik interes javnosti. Litografske i gipsane kopije nedugo su nakon počele kružiti europskim muzejima i posjedima znanstvenika. Kad su britanske snage u Egiptu porazile francuske, kamen je pod uvjetima Kapitulacije iz Aleksandrije 1801. godine odvezen u London, gdje gotovo besprekidno ostaje u izlogu Britanskog muzeja do danas.

Ondje je do danas i najposjećeniji izložak. Proučavanje dekreta započelo je još prije objave prijevoda grčkoga teksta s kamena 1803. godine. Jean-François Champollion objavio je svoj uspjeh u transliteraciji egipatskih pisama na njemu u Parizu 1822. godine, no to je bio tek početak razumijevanja staroegipatskih tekstova, zabilježeno je u materijalima.