Sjevernoatlantski ugovor ili Washingtonski ugovor je međunarodni ugovor kojim je osnovana Organizacija Sjevernoatlantskog ugovora (NATO). Ugovor je potpisan 4. travnja 1949. godine u Washingtonu u SAD-u između dvanaest država: Belgija, Kanada, Danska, Francuska, Island, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Portugal, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD. Ugovoru je naknadno pristupilo još šesnaest država, istaknuto je u arhivskoj građi.

U potonjoj piše da je izvorni tekst Ugovora izmijenjen samo jedanput od osnutka Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora, sklapanjem Protokola uz Sjevernoatlantski ugovor o pristupanju Grčke i Turske, u Londonu, 17. listopada 1951. godine. Taj je Protokol stupio na snagu 15. veljače 1952. godine i od tada je članak 6. izvornog teksta Sjevernoatlantskog ugovora preinačen na način kako je utvrđeno tim Protokolom.

Osim Protokola uz Sjevernoatlantski ugovor o pristupanju Grčke i Turske, a radi pristupanja novih država, sklopljeno je još ukupno 14 protokola uz Sjevernoatlantski ugovor, čijim su stupanjem na snagu stvorene pretpostavke da države na koje su se ti protokoli odnosili pristupe Sjevernoatlantskom ugovoru te da se time proširi teritorijalni domašaj članka 5. Sjevernoatlantskog ugovora i na odnosne države.

Organizacija Sjevernoatlantskog ugovora, naziva se još i Sjevernoatlantski savez, poznatiji po kratici NATO, od engleskog naziva North Atlantic Treaty Organisation, francuski Organisation du traité de l’Atlantique nord – OTAN, međunarodna je organizacija vojno-političke prirode. Danas se NATO sastoji od 32 države članice: dvije angloameričke i 32 europskih. Ključna odredba u Sjevernoatlantskom ugovoru glasi: »Stranke su suglasne da će se oružani napad na jednu ili više njih u Europi ili u Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih«, navedeno je u materijalima. (S. U.)

Povezane vijesti

• NATO: Najveće vojne vježbe unazad 10 godina
• NATO: Atentati u Parizu nisu borba Zapada i islamskog svijeta
• NATO pozvao Crnu Goru u članstvo