MALO JE ZA SREĆU POTREBNO...

CRTICE IZ ŽIVOTA U DOBA KORONAVIRUSA: Leo me spasio, kuća nije više prazna

| Autor: Elio VELAN
Leo - štene hrvatskog ovčara

Leo - štene hrvatskog ovčara


Noću cvili jer traži moju toplinu, očito preuzeo sam ulogu roditelja. S obzirom da mu zabranjujem pristup kući nekako sam se snašao: u toplu košaru ubacio sam mu svoje stare papuče, on ih je zagrizao, stisnuo u šapice i zaspao

Leo, štene hrvatskog ovčara ima dva mjeseca. Došao je na svijet u doba koronavirusa u farmi obitelji Leonardelli u Galižani. Kad sam došao po poklon prijatelja Marina mama Lea i tata Max su odahnuli jer im je mali bio stalno za petama, nije im davao mira.

Jako je živahan i tvrdoglav pa sad meni ne daje mira, stalno mi je pod nogama, gdje ja tu i on. Srećom dvorište obiteljske kuće u selo Dolenji Pucići je dovoljno veliko pa svako toliko nađem malo mira. Noću cvili jer traži moju toplinu, očito preuzeo sam ulogu roditelja.

S obzirom da mu zabranjujem pristup kući nekako sam se snašao: u toplu košaru ubacio sam mu svoje stare papuče, on ih je zagrizao, stisnuo u šapice i zaspao. Zna se da je pas najbolji prijatelj čovjeka, a u doba limitiranog socijalnog života Leo me spasio, kuća nije više prazna. Ja imam njega, a on moje papuče s kojima nađe miran san. Život s psom je poučan jer se komunikacija svede na jednostavne elemente: sve što nam treba je malo topline, sve ostalo je sporedno.

Ova kriza možda će nas vratiti na neka stara, zaboravljena pravila ponašanja u zajednici, dobro je vjerovati da će nam nevera pokazati još jednom sve blagodati bonace. Kad će jednog dana trgovi i ulice ponovno oživjeti valja se nadati da nećemo olako zaboraviti na današnju prazninu.

Leo je stalno u pokretu, nevjerojatne je energije, a tvrdoglav je da te glava boli, kad zagrize ne pušta. Promatram ga dok se kreće po dvorištu: njegov je DNK kodificiran, star je oko 1.500 godina. Prvi pisani trag o hrvatskom ovčaru datira iz 1374. godine kada ga je opisao đakovački biskup Petar. Hrvati su ga doveli na naše prostore prilikom seobe naroda. Crn je kao najcrnija noć, kao i roditelji rodio se bez repa, to je karakteristika hrvatskog ovčara.

Našao sam na internetu da je pasmina zaštićena, svjetski priznata, svi se slažu da će jednog dana, kad će zaboraviti na papuče, biti izvrstan čuvar i dobar kućni pas. Leo, pas rođen u doba koronavirusa, pronašao je svoje dvorište, kuću i nadam se dobrog prijatelja.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter