Divovske hobotnice možda su gospodarile drevnim oceanima prije 100 milijuna godina, u vrijeme dok su dinosauri vladali kopnom. Prema novom istraživanju, vjeruje se da su neke od najranijih hobotnica bile moćni grabežljivci, opremljeni snažnim krakovima za hvatanje plijena i kljunastom čeljusti za drobljenje ljuštura i kostiju. Nova studija iznimno dobro očuvanih čeljusti sugerira da su dosezale duljinu do 19 metara, što bi ih moglo činiti najvećim beskralješnjacima poznatima znanosti, piše BBC, a prenosi Index.hr

Desetljećima su paleontolozi smatrali da su najveći grabežljivci u oceanima bili kralješnjaci poput riba i gmazova, dok su beskralješnjaci poput hobotnica i liganja imali sporednu ulogu. Međutim, novo istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta Hokkaido u Japanu dovodi u pitanje tu dosadašnju predodžbu o drevnim hobotnicama.

Njihova analiza fosilnih čeljusti ukazuje na to da su divovske hobotnice klizile oceanima, sposobne prožvakati tvrde ljušture i kosture velikih riba te morskih gmazova. Studija procjenjuje duljinu tijela na otprilike 1,5 do 4,5 metara, što uz duge krakove daje ukupnu duljinu od oko 7 do 19 metara. Čak i donja granica tog raspona čini životinju golemom prema današnjim mjerilima.

Moderne hobotnice poznate su po svojoj inteligenciji

Još jedna upečatljiva značajka jest da istrošenost fosiliziranih čeljusti nije jednaka na lijevoj i desnoj strani, što upućuje na to da su životinje možda preferirale jednu stranu pri hranjenju. Kod živih životinja, sklonost korištenju jedne strane tijela u odnosu na drugu povezuje se s naprednom funkcijom mozga.

Moderne hobotnice poznate su po svojoj inteligenciji, sposobnosti rješavanja problema i složenim lovačkim strategijama. Divovska pacifička hobotnica, najveća danas živuća vrsta, može imati raspon krakova veći od 5,5 metara, a videosnimke pokazuju kako se bore s morskim psima duljim od metra.

"Svojim su krakovima i sisaljkama mogle savršeno držati takvu životinju i bijega nije bilo", izjavio je Christian Klug, paleontolog sa Sveučilišta u Zürichu, koji je recenzirao istraživanje. Ipak, mnoga pitanja ostaju otvorena. Znanstvenici mogu samo nagađati o točnom obliku ovih životinja, veličini njihovih peraja ili brzini kojom su plivale.

"Trebat će nam još vremena da ovo shvatimo"

Također, još nije pronađen nijedan fosil sa sadržajem želuca koji bi pružio izravan dokaz o njihovoj prehrani. Dr. Nick Longrich, paleontolog sa Sveučilišta u Bathu, rekao je kako njegov osjećaj govori da su se uglavnom hranile amonitima.

Međutim, dodaje, poput modernih hobotnica, vjerojatno su bile oportunistički i proždrljivi grabežljivci koji ne bi propustili drugi plijen ako bi im se pružila prilika. "Trebat će nam još vremena da ovo shvatimo", rekao je. "To je svojevrsni misterij", dodao je.

Za sada, fosili nude intrigantan uvid u morskog diva koji je možda harao drevnim morima, naoružan čeljusti koja drobi, snažnim krakovima i mozgom koji mu je možda pomogao da se natječe s drugim vrhunskim predatorima. Istraživanje je objavljeno u časopisu Science.

Povezane vijesti

• Projekt Hrvatski znanstveni i obrazovni oblak- iskorak u zajedničke resurse
• OŽIVJELI MOZAK Velik uspjeh našeg neuroznanstvenika: Mozak se može održati na životu satima nakon smrti
• "Jedinstveni obrazovni prostor: Ukrajina - EU": Gostovanje vrhunskih znanstvenika iz Ukrajine i Gruzije na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli