Prije pet godina poraženi smo od Spartansa, a sad smo u svom drugom finalu osvojili turnir. Iskreno, nisam očekivao da možemo otići do kraja, ali i ovom se prilikom pokazalo da je u sportu sve moguće, rekao je Ervin Radulović, igrač Grina i jedan od organizatora turnira

Memorijal Vlado Pelesk - Masni dobio je novog pobjednika. Prva tri izdanja malonogometnog turnira, koji se igra u spomen na legendarnog oružara Istre, osvojili su šijanski Spartansi, potom je u četiri naredne godine dvaput slavio Santos, a dvaput Verudeži (tada pod imenom Palermo), da bi na osmom izdanju pobjednički pehar završio u rukama haklera Grin baze. Tri su teška ispita imali "grinovci" u prvoj fazi turnira i pritom minimalno svladali fažansku La Navettu, remizirali sa Spartancima i upisali minimalni poraz od porečke Vita Leve te kroz iglene uši prošli u nokaut fazu. U četvrtfinalu su nakon izvođenja šesteraca slavili nad Santosom, u polufinalu za gol bili bolji od Šijana Juniorsa te tako izborili završni susret u kojem ih je čekala MNE Veruda Maling. 

Verudeži su, pak, do finala bili neprikosnoveni. Pet utakmica i isto toliko uvjerljivih pobjeda, uz 17 postignutih i tek dva primljena pogotka, ali u srazu s Grinom nisu uspjeli pronaći način da otključaju protivničku bravu. Dominirali su, stvarali prilike koje nisu uspjeli iskoristiti i umalo su za to bili kažnjeni u regularnom dijelu susreta. No, umjesto mreže zatresla se vratnica Ćopićeva gola i pobjednika su odlučivali udarci sa šest metara. Tu čuvari mreže nisu dobili pravu priliku da se istaknu, jer je pet izvođača bilo neumoljivo, dok je Dean Moravac promašio okvir gola i slavlje "grinovaca" moglo je započeti.

- Prije pet godina poraženi smo od Spartansa, a sad smo u svom drugom finalu osvojili turnir. Iskreno, nisam očekivao da možemo otići do kraja, ali i ovom se prilikom pokazalo da je u sportu sve moguće. Veruda je u finalu bila favorit i morali smo odigrati pametno, maksimalno umrtviti utakmicu i čekati svoju šansu. Na kraju smo je i dočekali, no pogodili smo vratnicu te smo za konačno slavlje morali pucati šesterce, rekao je Ervin Radulović, igrač Grin baze i jedan od organizatora turnira, koji se drugu godinu za redom igrao na Vidikovcu. - Prvih šest godina smo igrali na Verudeli, da bi se izgradnjom igrališta na Vidikovcu preselili ovdje i ispalo je odlično. Teren se pokazao idealnim, a ove je godine zbog velikog broja momčadi turnir prvi put trajao tri dana. Sve ono najbolje što nudi Pula i bliža okolica je došlo, plus odlični Pazinjani i Porečani te sam prezadovoljan kvalitetom turnira, kao i cijelom atmosferom. Svi s kojima sam pričao su također zadovoljni, nije bilo nikakvih prigovora te se nadam da se za godinu dana vidimo u isto vrijeme na istom mjestu, ako nas korona ne spriječi.

Ervin je, uz svog mlađeg brata Andreja, glavni "krivac" što je ovaj turnir zaživio 2013. godine.

- Vlado Masni je mene i brata volio od malena, dolazio je često kod nas i bio nam je poput "nona" te smo bili jako vezani uz njega. Nakon što se razbolio i umro, željeli smo organizirati turnir njemu u spomen na Istrinom igralištu i uz pomoć kluba, ali ljude koje smo kontaktirali to jednostavno nije zanimalo. Stoga smo nas dvojica odlučili krenuti sami i mislim da je na kraju ispala dobra priča, smatra Ervin. - Dogurali smo do osmog izdanja i rastemo iz godine u godinu. Za ovaj turnir nam se javila porečka Vita Leva bez da smo ikog zvali i baš nam je drago zbog toga. Krenuli smo polako, s malom kotizacijom i bez novčanih nagrada te smo na kraju shvatili da će oni koji žele igrati doći, bez obzira na visinu nagrade. Mislim da bi odaziv bio isti da je prva nagrada pet tisuća kuna, pa stoga i dalje igramo za meso i pivo.

Kao i prijašnjih godina, dijelile su se i pojedinačne nagrade, a ona za najboljeg golmana završila je u rukama Andreja Radulovića.

 - Najdraži turnir kojeg smo ikad osvojili, jer je naš, nije dvojio Andrej. - Trudili smo se, znali da možemo daleko dogurati, ali nije baš da smo bili uvjereni u trijumf. Imali smo tešku skupinu s Vita Levom i Spartancima, ali i dečki iz Fažane su se pokazali jako dobrim i kad još malo stasaju, od njih se mogu očekivati lijepi rezultati. U četvrtfinalu nam je malo na ruku išla činjenica što Santos nije bio kompletan, nakon čega smo u polufinalu svladali juniore Šijane, momčad koja će za koju godinu biti u vrhu pulskog malog nogometa. Što se tiče finala s Verudom, u njemu smo se morali atomski braniti. Igrali smo protiv 12 igrača u punom treningu, dečki doslovno lete terenom i dali smo sve od sebe, "poginuli" na terenu i na kraju nam se vratilo.

Iz pobjedničkih redova došao je i najbolji igrač turnira, Saša Četković.

- Skupili smo se na knap, tek jedna-dvije izmjene i jedva smo prošli grupu. Prelčec je rekao da neće igrati i samo nas je gledao sa strane, da bismo onda u subotu, nakon što je završeno razigravanje, ostali na igralištu do pet ujutro i nagovarali ga da se predomisli. Na kraju je popustio i zaigrao u nedjelju, na završnom danu, otkrio nam je Četković. - Bilo je neizvjesno, a penali su nam postali suđeni. Svake godine na "Ulici" ispadnemo na taj način, nema šanse da prođemo, dok na svim drugim turnirima uvijek dobijemo na penale. Potvrdilo se to i ovom prilikom, u četvrtfinalu i finalu te što drugo reći nego da sam prezadovoljan raspletom. Potvrdilo se i da nam više odgovaraju futsal pravila, s četiri igrača u polju i golmanom te se nadam da ćemo i iduće godine daleko dogurati, a možda uspijemo i obraniti titulu.

Najbolji strijelac turnira je Igor Lepinjica, igrač pazinskog HMRM-a koji nije uspio proći grupu, ali šest pogodaka što ih je postigao u te tri utakmice nitko nije uspio nadmašiti tijekom nokaut faze. Za Grin bazu igrali su: A. Radulović, E. Radulović, Šumanovac, Četković, Deak, Vujičić, Hoxha, Jelenić, Raković i Prelčec.

Povezane vijesti

• Harlemovci stopostotni u obje konkurencije
• Zimska malonogometna liga Pazina: LUZERI POBJEDNICI LA MARENDE
• Završena Zimska liga Rovinja za veterane: NASLOV OSVOJILA MASLINA BLOCK BAR