Slavko Sever (RK Umag)
Za ovozemaljskog života jednako samozatajan je bio Slavko Sever (68) u svemu što je činio. Koliko je u svojoj životnoj sredini i izvan nje bio omiljen najbolje je pokazao njegov ispraćaj na posljednji počinak. Prva pomisao na preminulog sve upućuje na njegov sportski, odnosno rukometni, doprinos kroz tri desetljeća, čega se mnogobrojni i danas itekako sjećaju.
Kao i u slučaju većine vršnjaka od polaska u školu započinje njegovo druženje s rukometom, a premijerni nastup za prvu momčad Umaga imao je kao 16-godišnjak. To pokazuje koliko je bio darovit, no ono pravo je slijedilo koju godinu kasnije. U ljeto 1981. godine sa znanim imenima iz tog razdoblja (Hubak, Brečević, Kobetić, Perić, Andreašić, Dedić, Višković, Poropat, Grego, Rajić, Kocijančić, Tanfara..) i trenerom Linom Červarom, umaška momčad je izborila naslov prvaka Hrvatske i postala drugoligaš bivše države. Iz tog desetljeća pamte se njegovi lepršavi skokovi i virtuozni pogoci te kreativna igra prepuna domišljatosti. Upečatljiv je bio Severov doprinos u pohodu umaških rukometaša ka povijesnom dometu - plasmanu u Prvu YU-ligu. U tom je razdoblju sa suigračima osvojio i dva Kupa Hrvatske nakon pobjeda nad Zagrebom te Bjelovarom 1985. i 1988. godine.
Sezonu poslije završava igranje za Plavo-žute zbog radnih obveza jer iste ne uspijeva uskladiti sa sportskim. Ipak, bez rukometa nije mogao i u tri iduće sezone nastupa za Buje 53, a nakon kraće stanke još jedan takav ciklus kao igrač i trener je uspješno odradio u bujskom klubu.
Iz prve umaške 15-godišnje epizode treba istaknuti kako je kao trener-voditelj Sever s ekipom pionira umaške Osnovne škole, generacija Biškupeca, Bošnjaka, Ipše i drugih, izborio naslov prvaka Hrvatske 1980. godine. Nekoliko sezona je od sredine 80-tih vodio mlade naraštaje umaškog kluba. Nakon prestanka igranja spočetka 2000-tih postao je trener umaških rukometašica i vodio ih tri sezone, zajedno sa suradnicima Mirom Gregom i Sandrom Kaštelanom. Bio je to zadnji angažman Slavka Severa u tridesetak godina koliko je posvetio rukometu i uz to, ostavio neizbrisiv trag, ponajprije kao igrač, a i trener u umaškom i bujskom trofejnom sportu.