STIJENA POVEZANA S PRIČOM O DJEVICI KOJA LETI

VIDEO/ISTARSKE LEGENDE: KRUG SVETOG ANĐELA - jedinstvena stijena kraj Dvigrada

| Autor: Enes SEFERAGIĆ ENKI


Mještani stijene nazivaju krugi pa tako i stjenovitu barijeru na drugoj strani drage koja meandrira ispod svetog Anđela danas poznatiju kao penjalište Dvigrad zovu Ladićevi krugi, a samotni stjenoviti toranj koji izvire iz šume “Krug svetog Anđela”.

Ako se kojim slučajem nađete u Dvigradu dok obilazite ruševine starog grada bogatog burnom poviješću, teško ćete ne zamijetiti stijenu koja se samotno uzdiže nad južnim padinama vijugave drage koja se proteže od Limskog zaljeva pa skoro do Kanfanara. Vidjet čete jedinstvenu bijelu vapnenačku uzvisinu u moru zelenila koje okružuje Dvigrad.

Kao da je priroda sama na tom mjestu postavila litopunkturnu točku kroz koju izvire i u okolni prostor odašilje energiju iz same Zemlje. Možda ste na YouTubu pogledali film “Zmajeve Linije - Istra i planet Zemlja kakve još niste doživjeli” pa znate o čemu pišem.

Možda u priče kako na Zemlji postoje točke s posebnom energijom koju odašilju u prostor ne vjerujete i smatrate sve to pukom tlapnjom. Ipak, htjeli mi to sebi priznati ili ne, ako ste se ikada našli pred visokom stijenom ili u posebnim mjestima kao što je na primjer Motovun, Sovinjak, rt Kamenjak, ako vaš duhovni život nije baš horizontalan, otvoreni ste za nama još uvijek nepoznata znanja. Teško a da baš ništa niste osjetili. Tom tematikom bavio se i još uvijek se bavi poznati slovenski umjetnik Marko Pogačnik (kreator Slovenske zastave i grba, pisac knjige Zmajeve linije Istre ), a likopunkturu zamislio je kao metodu ekološkog iscjeljivanja prostora - sliči akupunkturi ljudskog tijela te u tom smislu u energetski devastiranim i beživotnim poglavito urbanim prostorima na posebno odabranim mjestima postavlja kamene stupove sa iscrtanim kozmogramima koji energijski pozitivno djeluju na cjelinu prostora. Nije mi namjera da se šire bavim tom temom, pa ako nekoga zanima najbolje je pogledati navedeni film ili na iternetu potražiti mnogobrojne članke o toj temi.

Krug Svetog anđela (Enes SEFERAGIĆ ENKI)

Stijena svetog Anđela malena je gledajući sa one strane gdje pored nje prolazi cesta iz Kanfanara za Dvigrad. Vrh joj se nalazi jedva kakvih desetak metara iznad ceste. Ali se njena druga strana ipak dublje urezala u šumu i s te strane visoka je možda i 40 metara. Mještani stijene nazivaju krugi pa tako i stjenovitu barijeru na drugoj strani drage koja meandrira ispod svetog Anđela danas poznatiju kao penjalište Dvigrad zovu Ladićevi krugi, a samotni stjenoviti toranj koji izvire iz šume “Krug svetog Anđela”. Ime je dobila po jednoj od mnogih legendi koje su nastale u okolici Dvigrada, a ovdašnji stanovnici čuvaju ih uglavnom usmenom predajom.

Nekoć davno, kako kaže legenda, u Dvigradu je bio običaj da djevojka koja je bila optužena da više nije djevica svoju nevinost mora dokazati tako da se baci sa stijene ponad drage, a koja se nalazi u neposrednoj blizini Dvigrada. I kao što vjerojatno pretpostavljate svoje poštenje bi dokazala tako da pad sa stijene preživi. Jednom se tako desilo da je optužena nakon što se bacila sa stijene preletjela dragu te sletjela pod Ladićeve kruge, stjenovitu barijeru na drugoj strani drage i preživjela. Kako su suci, vijećnici te sav okupljeni narod vidjeli kako djevojka poput anđela leti na drugu stranu drage stijena je po njoj dobila ime, krug svetog Anđela.

Kada sam čuo tu legendu, ali i još neke (Legendu o zakopanom zlatu, Koruni sv.Tila i o nastanku jame Kumbašeja) legenda o krugu sv. Anđela bila mio je posebno zanimljiva iz osobnih razloga. Nakon što mi je gospodin Branko Šoran iz obližnjih Korenići prepričao, a kasnije i zapisao sve navedene legende i priče odlučili smo napraviti mali performans te ga i snimiti. Ideja je bila da se penjem na stijenu dok on priča legendu te se popnem na vrh stijene kada priči dođe kraju. Da li je on mene gledao i moje penjanje pratio pričom ili sam se ja penjao brzinom kako on pripovijeda više se ne sjećam. Uglavnom, uspjeli smo iz prve. Iako sam te 2015. godine već odavno sam sebe smjestio među penjačke rekreativce i salonske alpiniste što bi značilo da se vikendom penjem rekreacije i društva radi, a u neke alpinističke poduhvate upuštam samo ako se dosta toga za mene važno u određenom trenutku posloži, penjanje na stijenu nije mi predstavljalo neki problem.

Krug Svetog anđela (Enes SEFERAGIĆ ENKI)

Krug sv. Anđela u jednom periodu života često sam posjećivao i sam se penjao te sam tako s tom stijenom u sebi stvorio poseban odnos. Da li sam pri tome doživio i neka duhovna iskustva? Vjerujem i osjećam da jesam, mada je i to uvjerenje sada samo sjećanje. Mogao bih o tom samotnom penjanju u vremena kada je tuda rijetko i poneki auto prošao, stranice potrošiti. Da li su moji osjećaji onda bili plod nama nevidljive energije toga mjesta ili zato jer sam se nebrojeno puta i po raznim lakšim i za penjanje težim dijelovima stijene penjao sam bez osiguranja, ili je sve kombinacija jednog i drugog teško je s vremenske distance sigurno reći. Možda si umišljam, ali tako osjećam.

Ali zašto sam to uopće radio, to znam. Okolnosti su se tako posložile da mi je početkom 80.-ih tada jedini penjački partner otišao na služenje vojnog roka, a ja sam ostavši sam odlučio svoje penjačke sposobnosti poboljšavati na možda najučinkovitiji, ali i najblesaviji način. Penjao sam se sam, savladavao sve teža mjesta, stjecao snagu i samopouzdanje. Jednostavno bih par puta tjedno sjeo u vlak za Kanfanar, otrčao do stijene pored Dvigrada i penjao se tih 30 ili 40 metara gore - dolje lakšim, ali i tada za mene teškim dijelovima stijene sve do vremena kada je trebalo trčati natrag na Zeleni vlak (Arenu) čiju vožnju, pošto se do Pule više nije zaustavljao, nisam morao ni platiti. I tako dva ili tri puta na tjedan sve do kasnog proljeća kada sam se konačno i upisao na alpinističku školu u riječkom Kamenjaku. Tih sam par mjeseci izgradio poseban odnos s tom stijenom te se i danas na njoj ugodno osjećam. Kako na vrhu ima mjesta za više ljudi ponekad jednostavno legnem i izgubim se u krajolicima pod sobom. Posebno u kasnu jesen kada se vegetacija pod stijenom i u cijeloj dragi oboji u žarke boje jeseni, a sa vrha kamenog stošca pred vama se pruža jedinstven pogled na Dvigrad i okolicu koja kao da plamti u svim mogućim nijansama boja koje jesen pruža.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of