Vrijeme iznad kamenoloma naposljetku je stalo u trenutku kad su stali strojevi koji su kopali brdo Maklavun. Stijene se bijele, dominiraju prostorom pored ceste koja od Rovinja vodi do glavne stare prometnice Pula - Buje, do raskršća kod Sošića. Ne kopa se više, jer se čuvaju ostaci grobnice iz srednjeg brončanog doba.

Devastacija važnog arheološkog nalazišta približila se gotovo do ruba kružne kamene građevine. Put do vrha je otežan zbog gustog raslinja. Stigli smo do nalazišta penjući se uz sam rub provalije. Treba pazit jer lako se možeš poskliznuti. S vrha brežuljka pruža se prelijepi pogled na Rovinjštinu, u smjeru istoka naziru se konture Učke. Tek tanka žica ograđuje nalazište i odvaja te od ponora. Dio zidina na istočnoj strani nepovratno je izgubljeno.

Kad bura očisti zrak iz Maklavuna možeš vidjeti vrh Osorčice, brdo iznad Osora na Kvarnerskom zaljevu, kaže mi Boris Križmanić. Maklavun nije najviše brdo u okolici, ali s njega se prostire najbolji pogled. Boris je u više navrata prespavao na vrhu. Tišina, a iznad njega zvijezde. Pratio je zore, zalaske sunca, kretanje mjeseca. Obavio je mjerenja pokušavajući oponašati rad prapovijesnog čovjeka, jer Križmanić je uvjeren da je Maklavun prapovijesna astronomska stanica.

Veza s Učkom

Njegova teorija je jednostavna i sažeta u jednom jednako jednostavnom pitanju: Što misliš što imamo između iskopina arheologa na zemlji i rada astronoma na zvjezdanom svodu? Je li taj prostor prazan? Odgovaram mu onako plitko, čisto novinarski, da je možda posrijedi neka funkcionalna veza. "Upravo tako, između arheologa i astronoma stoji čovjek," uzvraća Boris koji je pasionirani arheoastronom te dodaje: "Pri prekidu nomadskog života i prelaskom na ratarstvo i stočarstvo, čovjek je bio ovisan o godišnjim dobima, odnosno o promjenama temperature i insolacije. Isti uvjeti i danas vrijede u poljoprivredi. Bilo nam je postavljeno pitanje nama samima, kako su se ljudi snalazili s ovim periodičnim promjenama? To pitanje je ustvari spiritus movens što smo se okrenuli svim mogućim simbolima ili oznakama u okolišu u kojem živimo - Istri. Uvijek je bila glavna smjernica proljetno, ljetno i zimsko izlaženje i zalaženje sunca, solsticiji i ekvinociji. Cilj je bio jasan, samo je trebalo pronaći objekte i njihov položaj u prostoru da bi se mogli uživiti u ondašnji život ljudi kojima su te promjene godišnjih doba značile opstanak. Utvrđivanje solarne geometrije (kretanje sunca shodno sezonskim mijenama) bila je moguća viziranjem na vrhovima brda. Na području Istre pretražili smo mnoge vrhove brda i na kraju smo se okrenuli Maklavunu koji je zadovoljavao naša traženja. Već 2004. godine potvrđeno je da je Maklavun idealni vrh određivanja godišnjih doba po metodi vizira,” kaže Križmanić.

Dakle, brdo je bilo osnova za kalendar pomoću kojeg je čovjek iz srednjeg brončanog doba određivao vrijeme sjetve. Ono što fascinira u toj priči je utvrđivanje funkcionalnih veza u prostoru. Naime, s vrha Maklavuna prostire se pogled na Učku koja je udaljena nekih 45 kilometara.

- Imam prijatelja koji se godinama bavi proučavanjem jama na zapadnoj strani Učke. Nakon mjerenja na Maklavunu pitao sam ga da li je u svojim istraživanjima pronašao pećinu koja na ulazu ima postavljena tri kamena bloka. Prijatelj se iznenadio, pitao me kako znam da takva pećina postoji, a ja njemu da sam do tog zaključka došao mjerenjem sunčeve geometrije s vrha Maklavuna. Išao sam s njim na zapadne padine Učke i stao pred pećinom koja je na ulazu imala tri kamena bloka koji odgovaraju trima položajima Sunca: zimskom solsticiju, ljetnom solsticiju i proljetno-jesenskom ekvinociju kad je dužina dana i noći jednaka,” priča mi Boris.

Vrijeme sjetve

Funkcionalna veza između Maklavuna i Učke je fascinantna jer nam govori neposredno o tome kako su naši preci doživljavali prostor. Bili su svjesni cjeline, znali su gdje žive i koristili orijentire da bi sebi osigurali izvor hrane, uspjeh radova u poljoprivredi.

Iz kamenih blokova na brdu nedaleko Rovinja izranja svijet koji je nama daleko bliži, toliko blizak da ga možeš dodirnuti. Mi se danas na to uopće ne obaziremo, služimo se kalendarom, satom, cestovnom mrežom, uvjereni da je naša percepcija poluotočne cjeline samo naša pa se samozadovoljavamo u našem civilizacijskom miljeu izbjegavajući ili prešućujući vezu sa memorijom.

Rad kamenoloma koji je do nedavna grabio i razbijao sklad brda amblem je našeg odnosa s povijesnim nasljeđem. Srećom sve je stalo, Maklavun je danas zaštićen, arheologija ga je ogradila i sačuvala. No, arheološki stručnjaci nisu skloni arheoastronomskoj interpretaciji uloge Maklavuna. Službeno tumačenje govori da je Maklavun spomenik iz brončanog doba. Prvo istraživanje lokaliteta izvršio je 1957. godine prof. Boris Baćić (Pazin 1912. - Pula 1991). Arheološki ostaci koji su tamo pronađeni smještaju tumul u srednje brončano doba (1500. do 1200. godina prije Krista).Tumul se sastoji od dva dijela, ulaznog hodnika (dromosa) i pogrebne komore (tholosa).

Pretpostavka je da je grobnica izvedena u takozvanoj tehnici lažnoga svoda u formi kupole. Svod se s vremenom urušio, a u središtu tumula ostalo je tek nekoliko blokova kamena koji su ga pokrivali. Ostaci ljudskih kostiju u grobnici nisu pronađeni, tako da broj pokopanih osoba još uvijek nije poznat. Ipak, na samome ulazu jasno je vidljiv jedan prazan grob koji prema dosadašnjim istraživanjima pripada najstarijoj fazi gradnje. Ovdje se radi o jednom tholosu s više grobova. Moguće je da je grob pripadao naselju smještenom na tri do četiri kilometara zračne linije poznatom po nazivu Karaštak.

Utjecaj Mikene

Još je 2001. godine objavljen rad dvojice arheologa berlinskog Instituta za prapovijesnu arheologiju Bernharda Hansela i Bibe Teržan pod nazivom “Brončanodobna kupolasta grobnica mikenskog tipa u Istri”. Dvojica autora objašnjavaju: “Razlog našeg ponovnog proučavanja ovoga grobnog spomenika jest taj da je u dosadašnjem razmatranju zanemarivana nova mogućnost interpretacije. Više indicija govore u prilog tome da se ovaj grobni tumulus može promatrati kao jedan tholos grčko-egejske provenijencije. Ako je pretpostavka o kupolastoj grobnici točna i ako datacija u srednje brončano doba stoji, ovu grobnu građevinu teško je zamisliti bez djelovanja grčko-mikenskih utjecaja na njenu izgradnju. Teško je pretpostaviti da je tholos na Maklavunu, koji je jedinstven u Istri i na cijelom Jadranu, podignut bez poznavanja mikenskih grobnica toga vremena. Grob nije sagrađen u bilo kakvoj slučajnoj formi, već u formi mikenskih kupolastih grobnica. U Istri je, dakle, za vrijeme srednjeg brončanog doba postojala elita koja je svoje pripadnike sahranjivala na onaj način kako je to bilo uobičajeno kod viših slojeva društva u mikenskoj Grčkoj.” I ta je interpretacija jednako fascinantna jer govori o jadransko-egejiskim vezama.

Monkodonja

U biti prva ne isključuje drugu, mogu se dvije interpretacije nadograditi. Duhovna se dimenzija može povezati sa funkcionalnom ulogom kamenog kompleksa na vrhu brda. Utvrđenih naselja na vrhovima brda (gradine ili kašteliri) ima posvuda u Istri, nude nam sliku amblematične veze u prostoru.

Nedaleko Maklavuna nalazi se utvrđeno naselje na vrhu Monkodonja. Vještina gradnje snažnih zaštitnih zidova fascinira, odolijevaju zubu vremena. Promatrajući ih prostor zavičaja biva ispunjen nekom novom dimenzijom. Uostalom i arheologija je znanost koja se razvija u vremenu. U svom radu, objavljenom u drugoj polovici devetnaestog stoljeća i posvećenom istarskim prapovijesnim gradinskim naseljima, engleski putopisac i istraživač Richard Francis Burton podsjećao je da su arheolozi par desetljeća ranije tumačili ta naselja kao ostaci rimskih logora. Konačnih odgovora nema. Svaka znanost polazeći od utvrđenih činjenica iz dana u dan se razvija postavljajući iznova nova smislena pitanja.(

Elio VELAN)

Povezane vijesti

• MONKODONJA-MAKLAVUN-TURNINA: Gradići u kojima se ljevala bronca stoljećima prije rođenja faraona Tutankamona
• DANAS JE PRVI DAN JESENI. Stiže nam u 21.20 sati
• Premijera predstave „Ekvinocijo“ na 75. Dubrovačkim ljetnim igrama