Legendarni Tuđmanov govor u Pazinu u kojem je prozvao Istrane zbog toga što nemaju nacionalnu svijest proizveo je i trenutačne efekte. Među simpatizerima HDZ-a koje je ponio Tuđmanov govor bila je i skupina onih koji su još istu večer premlatili nastavnika likovnog odgoja u Savičenti, jer je na vrata zalijepio sliku srpa i čekića i dodao kako mu se ne sviđa pjesma "Ustani bane…"
U travnju 1990. prije točno 29 godina u Hrvatskoj su se održavali prvi višestranački izbori. Pored dotadašnje SKH-SDP-a koji je već promijenio ime, za glasove birača uspješno su se borili HDZ, a osim njih tu je i Koalicija narodnog sporazuma i Zeleni koji su još odonda na političkoj pozornici. U Glasu Istre tih je dana objavljeno predstavljanje mnoštva političara, novih imena onih koji su imali političke ambicije. Najveći broj njih plesalo je samo jedno ljeto, točnije proljeće. Imena su zaboravljena odavno, novine je prekrila prašina.
Međutim, tada su nastale i one opcije koje su od tada pa sve do danas na vlasti. Tako je u Glasu Istre od 15. travnja 1990. godine osnivač IDS-a, pokojni Ivan Pauletta predstavio novoosnovanu stranku na čijem je čelu. Pauletta tom prigodom tvrdi da oni nisu autonomaši nego borci za prosperitet Istre.
Linč nakon zbora
Tih je dana Glas Istre izvještavao i s prvog javnog istupa Franje Tuđmana u Istri, a u svojstvu predsjednika HDZ-a. Riječ je o poznatom skupu u Pazinu gdje je Tuđman primijetio kako nema hrvatskih zastava. Rekao je tada da će "Pazin pamtiti po prvom skupu na kojem ga nisu dočekale hrvatske zastave, što znači da ovdje nije razvijena nacionalna svijest", što je popraćeno zvižducima s jedne strane trga, dok je s druge strane dopiralo skandiranje Franjo, Franjo, izvještavala je kolegica Selvina Benić. "Jednom će morati i ti građani ove republike shvatiti da je ovo hrvatska zemlja i da će morati poštovati tu zemlju i svoje hrvatske sugrađane ili će morati tražiti drugu zemlju," rekao je Tuđman tom prigodom obraćajući se zviždačima.
Izjava je izazvala šok i nevjericu. Odjeci toga govora još su danima odjekivali. Jedni su ga čitatelji napadali, a neki bogme i podržavali kroz pisma čitatelja. Tuđmanov se stav vjerojatno odražavao na Istru još godinama, ako ne i do dana današnjeg kroz odluke njegovih nasljednika u državnoj vlasti.
Govor u Pazinu imao je i trenutačne efekte. Među simpatizerima HDZ-a koje je ponio Tuđmanov govor bila je i skupina onih koji su još istu večer premlatili nastavnika likovnog odgoja u Savičenti, jer je na vrata zalijepio sliku srpa i čekića i dodao kako mu se ne sviđa pjesma "Ustani bane…" koje su pjevali simpatizeri HDZ-a. O tom predizbornom skandalu izvještavao je pokojni kolega Marijan David Fištrović.
"Vraćajući se iz Pazina grupa muškaraca svratila je u krčmu "Park" u Savičenti. Sve je nalikovalo proslavi Tuđmanovog dolaska u Istru. Društvo je bilo dobro raspoloženo i pjevalo svoje pjesme. Neki od mještana u susjednoj prostoriji doživjeli su ovo kao nacionalističku provokaciju, ali nisu reagirali. Grupa HDZ-ovaca pozvala je ostale goste u krčmi da im se pridruže, među njima i nastavnika likovnog odgoja D. Ž. (51) iz istog sela. Ovaj je stigao s litrom vina da ih počasti. U trenutku kada je društvo počelo pjesmu o banu, nastavnik je ustao i zahvalio se na društvu rekavši: "Prijatelji vaša mi se pjesma ne sviđa." Napustio je prostoriju, a na vrata nalijepio sliku sa amblemom srpa i čekića. Pola sata kasnije pozvali su ga van krčme gdje mu je jedan savio ruku na leđima, a drugi počeo šakama tući u lice i po bubrezima. Srećom po nastavnika koji nije bio sasvim trijezan, stigli su mještani i spasili ga od linča. Napadači su se razbježali tek kada je netko zapucao u zrak. Tako je završila ova mala makljaža u "balkanskoj" krčmi, a ona prava tek je dolazila. Slutilo se u zraku, ali se malo tko usudio prihvatiti koje nam razmjere donosi ta tutnjava.
Zadnja dobra sezona
Bilo je to vrijeme pred Uskrs. Turisti su već nahrupili u Istru, brojale su se tisućice dolazaka. Domaćini nisu ni bili svjesni da im je to zadnja predratna dobra turistička berba. Na naslovnici novina objavljena je fotografija mladih sjevernjaka iz Austrije, Njemačke, Danske i Irske. Poleglo na tratini ispred medulinskog hotela Belvedere i poziraju fotografu, danas pokojnom Eduardu Strenji. Vijest je trebala biti kratak zaborav čitatelja od užarenih političkih bitaka.
Stižu i dobre vijesti. Tih je dana započelo montiranje vijadukta preko Limske drage na njenoj južnoj strani. Na toj dionici istarske poluautoceste započelo je tada i asfaltiranje između Mrgana i Medaka. Novac nije problem, navodi se u izvještaju Ratka Radoševića. Investitor je država, točnije tadašnji SIZ i USIZ, ali prolaz tim vijaduktom danas plaćamo francuskom koncesionaru.
Plovidba naručuje od Uljanika
Suradnja Uljanika i Plovidbe postojala je već i tih godina. Uljanikovo poduzeće Plovidba povećat će svoju flotu, a proširit će i djelatnost. Plovidba je već dala akontaciju za gradnju dva broda za prijevoz naftnih derivata nosivosti 40.000 dwt koje bi Uljanik trebao isporučiti Plovidbi krajem 1992. godine. Za godinu ili dvije brodovi će biti sasvim otplaćeni. Plovidba je do tada imala već sedam brodova, sve je dala u najam, doznaje kolega Radošević. Slična će se suradnja ponoviti i 2009. kada je svjetska kriza potpuno ispraznila Uljanikovu knjigu narudžbi. Spas je ponovno potražen kroz suradnji s Uljanik plovidbom koja je tada već imala drugačiji status.
Na razini zanimljivosti je i vijest objavljena na naslovnoj stranici novina. Najavljeno je da se otok Vanga otvara za posjetitelje već od 1. svibnja te 1990. godine. Tri puta dnevno moći će ga posjećivati grupe od po 30 posjetitelja. Sve to ide u prilog vjerovanju da će Brionsko otočje u potpunosti prihvatiti svoju prirodnu turističku orijentaciju u trenutku kada se poslovi oko osnivanja mješovitog poduzeća za razvoj L turizma na Brionima u punom jeku. No, od toga još ništa. Kada ćemo moći na Vangu kao turisti možda bi mogli zapitati babu Vangu.
Samo što nisu objavljena imena pljačkaša Seusovog blaga
Kolega Fištrović tih je dana još jednom pisao i o "Seusovom blagu" koje je za Hrvatsku nepovratno izgubljeno, premda je zapravo pronađeno u Istri i prodano tajnim diplomatskim kanalima vjerojatno uz asistenciju JNA. Vijest iz 1990. godine govori da su privatni detektivi na tragu pljačkašima naše kulturne baštine. Navodno je pronađen kanal putem kojeg je otuđena kolekcija toga srebrnog posuđa iz doba antike basnoslovne vrijednosti. Premda je bilo i tada navedeno da se krivci znaju i samo što nisu objavljeni, do danas nije otkriveno puno. Navodno znalo se sve ali se šutjelo. Pojeo vuk magare.