Đir po Mrkatu

Zelena tržnica oživjela s ponudom, kupci oprezni: "Svega ima, ali kupuje se samo najnužnije"

| Autor: Jelena Milović
(Snimila Jelena Milović)

(Snimila Jelena Milović)


Na pulskoj tržnici ovih je dana sve nekako u znaku sadnica, ali i ostala ponuda povrća i voća izgleda bogato, te kao što to u proljeće i priliči - vrlo šareno. Sadnice su uglavnom po 60 centi, a ima tu celera, peršin lista, bijele tikvice, bosiljka Genovese, krastavca, malancana i rog paprike.

Vlastiti uzgoj

Sudeći prema viđenom, interesa za njih ima te ih mnogi rado kupuju, što govori da se naši sugrađani sve više okreću svom uzgoju. Ne znamo je li pitanje samog dojma, sunčanijih dana ili u ovom dijelu grada stvarno ima više ljudi, pa samim tim djeluje kao da se više i kupuje. No, je li baš tako, oslobodili smo se prvotnog, osobnog dojma te pitali, bez imalo okolišanja, same trgovce.

Oko Uskrsa uvijek bude nešto više posla, a ako k tome neki štand prodaje jaja, ona idu k’o luda i posao je zagarantiran, veli nam kroz smijeh jedna od njih. Tako je bilo i ove godine. Međutim, ne živi se od nekoliko dana, pa se vraćamo u uobičajenu rutinu tržnice, a ona ne donosi posebna iznenađenja.

Već na prvom štandu gdje smo zastali, zapele su nam za oko jagode koje na tržnici za pola kilograma cijene 4 eura. Istom cijenom za istu količinu može se kupiti i grožđe. Informiraju nas kako posudice od pola kilograma idu lakše, bez da posebno naglašavamo zašto je tomu tako. Kilogrami djeluju kao nešto što prepričavamo kroz legendu. Oči su velike, novčanik sve manji, a želje sve skupa ne mogu pratiti.

Samo najnužnije

Živimo u nekoj obrnuto proporcionalnoj stvarnosti. Svega ima, a mnogi samo razgledavaju. Tu činjenicu možemo ponekad sa smiješkom, ali uvijek donekle i s tugom konstatirati, kao što je to učinila jedna od naših sugovornica. Ponude uopće ne nedostaje i upravo tu leži sva ironija. Gdje god se okreneš, svega dobroga. I nije da ljudi nema, nego su se njihove kupovne navike, u skladu s (ne)mogućnostima podosta kroz godine promijenile, požalio nam se jedan trgovac. Od uvođenja eura kao da je sve kliznulo u posebnu suzdržanost prema kupovini. Samo najnužnije i samo u osnovnim količinama.

(Snimila Jelena Milović)(Snimila Jelena Milović)

Na ribarnici su nas razveselile srdele, koje i dalje drže cijenu od 5 eura. Prodaja ne ide senzacionalno, ali su je se neki kupci zaželjeli pa se nešto i proda. Građani kao da se moraju prisjetiti da je i srdela sada u ponudi. Pravilo je da više pravila nema, pa čak i kad je u pitanju ova omiljena plava riba. Ove se godine nedostatak srdele u ribarnici dosta osjetio; pun mjesec, bura je zaredala, a ni lovostaj ne smijemo ne spomenuti - sve se rasteglo. U moru je sve više tuna, kojima je srdela tek zalogaj, a i ribari to itekako primjete, veli nam ljubazna trgovkinja. Mudro zaključuje za kraj kako je čovjek intervencijom u prirodi, narušio njenu savršenost. Na pitanje što možemo po tom pitanju, možda kao u onom vicu - najbolje je da ništa ne diramo.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twitter







Trenutno na cestama