PIŠE Dubravko GRAKALIĆ

Ostap Bender u 3. maju


Uljanik Grupa našla se - uz sve poznate probleme koji bi mogli prouzročiti njezinu skoru likvidaciju - i pred pokušajem neprijateljskog preuzimanja jednog njezinog dijela od strane poslovne konkurencije. Naime, ako je točno da je planove razdvajanja riječkog 3. maja od pulskog Uljanika, što su ih predočili Štrajkaški i Sindikalni odbor u Rijeci, napisala Uprava splitskog Brodosplita, onda je posve razvidno da se radi o nekorektnim poslovnim potezima koji su na rubu zakona, da se o poštenoj poslovnoj praksi i ne govori.

Prema postojećim informacijama iz kojih proizlazi da je član Uprave Brodosplita Darko Pappo scenarije za mogući „spas” 3. maja i njegovo izdvajanje iz Uljanik Grupe slao sindikalnom povjereniku Jurju Šoljiću, jasno je da se tu radi o radi o neviđenom lovu u mutnom koji se rijetko viđa čak i hrvatskoj inačici ortačkoj kapitalizma. Najzanimljivije je da Brodosplitov čelnik Pappo, koji je u Upravu dospio iz samoborske tvrtke DIV koja je privatizirala splitsko brodogradilište, unaprijed računa da će se 3. maj osloboditi dugova i na tržište stići preko državne agencije, CERP-a, odnosno da budući strateški partner za njega neće morati puno platiti.

Oba splitska scenarija za riječki škver uključuju, naime, znatnu angažiranost državnog Centra za restrukturiranje i prodaju koji bi s leđa 3. maja trebao skinuti utege financijskih opterećenja koji pritišću cijelu Uljanik Grupu. Nakon toga, Brodosplit bi mogao ući u strateško partnerstvo s riječkim brodogradilištem, a sve po staroj maksimi knjiškog Ostapa Bendera – „Ideje naše, benzin Vaš” – koju su genijalni Iljf i Petrov odavno zapisali u slavnom „Zlatnom teletu”.

Da su namjere Brodosplita prema 3. maju dosta ozbiljne, potvrdio je, između ostalog, posjet njegova vlasnika Tomislava Debeljaka Rijeci gdje se sastao sa sindikalcima, dok Uprava tvrtke u Puli o tome nije imala pojma.

Naravno, legitimno je pravo svake tvrtke da se bori na tržištu i pokušava nadmašiti poslovnu konkurenciju, ali to mora obavljati u okviru zakona, da se bolji poslovni običaji i zaborave. Stoga će biti zanimljivo vidjeti kako će proći prijave Urave Uljanika nadležnim tijelima – jer se radi o milijunima kuna vrijednoj državnoj imovini koju se na ovakav način ne smije privatizirati.

Pokušaj neprijateljskog preuzimanja 3. maja preko sindikalaca pokazuje koliko su vjerodostojni oni sami, budući da dobivene planove i scenarije potpisuju svojim imenima, te koliko vrijede čelni ljudi kompanija koji poslovni uspjeh temelje na „podzemnoj” komunikaciji s onima kojima je dogorjelo do noktiju.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter