Ono što čovjek može učiniti za svog psa, teško da bi učinio za bilo koga drugoga. Briga za čovjekovog najboljeg prijatelja često je ravna pozornosti koju posvećujemo vlastitoj obitelji, a daleko je veća od one koju brinemo za druge ljude i društvene probleme u cjelini. Štoviše, pas je kao privržena kućna životinja često doživljen kao pravi i istinski član obitelji, pa se prema njemu odnosimo zaštitnički kao prema djetetu ili staroj baki.

Sukob dvaju pasa i njihovih vlasnika ovih dana podijelio je i Pulu, kao mnogo puta prije toga druge sredine. Riječ je događaju u Šijanskoj šumi gdje je vlasnik koker španijela, koji je tamo šetao s djevojkom, u samoobrani nožem smrtno ranio američkog staford terijera jer ih je napao. Vlasnica staforda, naravno, tvrdi kako njezin ljubimac nije ništa kriv, druga strana iznosi svoju priču, i nema razloga da naš list, koji je o svemu detaljno izvijestio, zauzima strane.

Ali, to ne znači kako nije potrebno postaviti nekoliko javnih pitanja što se tiču i pasa i ljudi. Prije svega, treba se zapitati treba li ograničiti uzgoj i prodaju agresivnih pasa stvorenih za borbu, kakav je upravo američki staford, uz pit bulla jedan od najopasnijih pasa koje možemo sresti na ulici. Mediji redovito, iz mjeseca u mjesec, izvještavaju o obračunima te pasje vrste s drugim, posebice manjim psima koje bez problema ubijaju. Već letimični pogled na informativne portale pokazat će niz vijesti o napadima staforda na manje pse u Zagrebu, Splitu i drugim gradovima. Mnogo važniji od toga su zabilježeni napadi na malu djecu i njihove roditelje – često s vrlo pogubnim posljedicama – iz kojih se vlasnici pasa izvlače s neprimjerenim kaznama na koje se dugo čeka.

Drugo pitanje koje se postavlja stvar je građanskog reda i mira te osobnog bontona vlasnika pasa. Puštanje pasa s uzice u parkovima gdje to nije predviđeno, skidanje brnjice najopasnijim pasminama i huškanja pasa jednih na druge opasna je igra koja često završi s tragičnim posljedicama. Možda se staford u Šijanskoj šumi samo htio igrati s kokerom, ili njegovim vlasnicima, ali strah koji je izazvao nije neočekivan.

Vlasnici pasa, svojih najboljih prijatelja, ne mogu biti nepristrani kada njihov ljubimac nekog ugrize, no trebali bi biti pošteni i priznati pogrešku tamo gdje je ima. Psi su, osim toga, i zrcalo svoga vlasnika. Mogu biti mirni i divlji, opasni ili pitomi, brzi i spori. Baš kao i ljudi. Jednako tako, mogu ući u nepromišljene sukobe i obračune, u ničim izazvane tuče, a mogu i počiniti zločin u afektu.

Ljudska posla i pseća posla u mnogim se opisima podudaraju, što ne znači da se ljudi – bili vlasnici pasa ili ne – mogu ponašati kao životinje. Ta se razlika ne smije prijeći niti u borbi za vlastitog psa.

Povezane vijesti

• Izazov euro izbora
• Ostap Bender u 3. maju
• Poruke iz Pule