PIŠE VANESA BEGIĆ
Nije u eurićima sve
Čini se da se svi, na ovaj ili onaj način, bave turizmom i apartmanima. Svi samo o tome pričaju, gdjegod se ide, svugdje samo priče o apartmanima, turistima, čistačicama apartmana koje su, zbog iznimne potražnje, traženije od liječnika specijalista, turistima koji su toliko zahtjevni, ali, ipak od nečega se živjeti mora.
Nekome tko se uopće ne bavi turizmom te priče mogu ponekad biti zanimljive, simpatične, duhovite, no potpuni laik može se upitati tko je tu lud, tko zbunjen, a tko normalan.
"Jutros sam oprala deset mašina robe, poslije sam išla po turiste, jer je malo komplicirano pronaći moju kuću, rekla sam im da me čekaju kod Petrolove benzinske, a oni su čekali kod Inine. I onda nikako da se nađemo. Koji stres, užas. A bilo je i problema s viberom koji baš u tom trenutku nije radio", veli jedna gospođa u srednjim godinama koja, kako sama kaže, mižeriju od penzije nadopunjuje najspominjanijim poslom na Jadranu i šire od lipnja do rujna.
No, priča ima svakakvih, kao i iskustava. Ako puno pješačite Pulom, u svako doba dana, vidjet ćete da turista ima puno, ali apartmana ima još više. Praktički nema gradske zone, kuće, vrtne kućice u korti, nekog portuna u sporednoj ulici gdje ne stoji oznaka za apartman. Pa i u onim uličicama kojima se ne prolazi rado. A razlika u cijenama, sudeći po pričama, itekako postoji. Što je i normalno.
U jednom istarskom gradiću pored mora, dok smo čekali red za palačinke, žena koja je radila za pultom kazala je da radi palačinke, jer to voli, kao hobi, ali da živi od apartmana. Druga mlađa ženska osoba veli da je s cijelom familijom otišla mjesec dana u podstanare da bi kod nje bili turisti. Jer, kaže njena računica, i nakon što plati podstanarstvo i izmuči se s preseljenjem, bit će tu šoldi.
No, iako su apartmani izvor zarade, izvor su i kukanja. Gledajući malo po društvenim mrežama, vidljivo je da su apartmani te zgode i nezgode u njima motiv pravih jadikovki.
Čitamo tako da turistima smeta klima koja mora biti upaljena, ali svi prozori trebaju biti pri tome otvoreni tako da zrak bude ugodan, a neki turisti bi ipak klasični ventilator umjesto klime. Ali da ne puše, a da ne bude ni pretoplo. Da budu sami, ali ipak da ne bude sablasno prazno. Da nema komaraca. I drugih kukaca. Oni bodu, grizu, gmižupa neki turisti prije vremena napuštaju kuću za odmor/apartman. Jer, na koži su im izbile neke crvene točkice. A vidjeli su i pauka ispred kuće za odmor u selu usred šume. Onog običnog, kućnog.
A tek iznajmljivači. Nekima zaista, svaka čast, jer se narade, stalno su na usluzi gostima i zbilja se trude oko njih. Drugi bi pak htjeli da im se apartmani čiste sami, da gosti odu i dođu i da ne zanovijetaju te da samo na kraju broje euriće, da onako, fino šuškaju novčanice među prstima. Onaj miris novca. Ali, bez previše muke. Žale se iznajmljivači da su se pretvorili u robote za čišćenje, da po cijele dane čiste, trče za gostima i oko njih, da ako si u istoj kući s turistima možeš zaboraviti na mir i na popodnevno drijemanje, ispijanje pića ispred kuće, a bez da ti gosti postave sto pitanja o smještaju, ponudi, manifestacijama. Je li je u eurićima sve?
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
