UNUTARNJI RAZGOVOR
MARTINA IZ KARLOVCA PRIČA S ANĐELIMA Oni nam pomažu da osnažimo sebe, da oslobodimo svoje snage
Na spomen anđela mnogi pomisle na dječje priče, uspavanke, svoje čuvare, neke lijepe uspomene, no ima i onih koji doista vjeruju u njihovo postojanje. I upravo o tome, gotovo u pravilu jednom mjesečno, na posebnim susretima s Puljanima kojih je sve više, progovara Martina Tišljar, poznatija kao "šaptačica anđelima". Idući susret u Puli je u nedjelju 17. veljače u 9.30 sati u fitness klubu na Mornaru na Valsalinama. Upravo to bio je povod za razgovor s Martinom, ne bi li shvatili o kojim se anđelima radi, imaginarnim ili stvarnim, radi li se o modernom psihološkom pristupu ili pak doista osjeća da komunicira s nadnaravnim…
U svemu tome nisam sama
- Moj prvi susret s anđelima bio je krajem 2005. godine. Tada sam imala 29 godina. U mojoj sobi pojavio se arhanđeo Mihael. Bio je to dan kao i svaki drugi, spremala sam se na spavanje i u jednom sam trenutku osjetila da se sve mijenja. Činilo mi se kao da me nešto pritišće, da se ne mogu pomaknuti, zidovi su počeli nestajati i preda mnom su se počeli otvarati prizori, odnosno vizije. Jako sam se prepala i počela sam moliti. Onda se pojavio velebni, prekrasan anđeo u snažnoj bijeloj svjetlosti s mačem u ruci. U tom trenutku sav strah je nestao, osjetila sam neku novu silu u sebi, snagu i blaženstvo. Bila je to vizija bez riječi, poruka u tom trenutku. Tada nisam ni znala da je to bio arhanđeo Mihael, ta spoznaja je došla malo kasnije, uvodi nas u svoju priču Martina.
Nakon toga tri je dana, kaže, bila u stanju proširene svijesti, sve joj je bilo ljepše, snažnije, životnije. Osjećala je lakoću postojanja, strast prema životu, veliku radost, gotovo euforiju, čak su joj i boje izgledale jarkije. Sve je imalo nekog smisla, nije imala pitanja, jednostavno je uživala u svemu što je i u svemu što jest.
- Međutim, nakon ta tri dana polako sam se vratila u uobičajeno stanje svijesti i počela sam sumnjati u svoj zdrav razum jer nije baš najlakša stvar na svijetu prihvatiti da ti se u sobi pojavio anđeo i da je taj događaj bio stvaran. Iako nisam mislila da ću to ikome ispričati, svoj sam susret prepričala sada pokojnom prijatelju koji je bio psiholog, jedna od rigidnijih osoba koje sam poznavala. Potpuno me iznenadilo njegovo oduševljenje i bio mi je velika podrška. Osim njegove potpore, u moj su život počeli ulaziti različiti ljudi, situacije i knjige putem kojih sam saznala da u tome nisam sama. Sve to me ohrabrilo da nastavim i da više vjerujem samoj sebi, a time i anđelima, kaže nam Martina.
Prenosili su mi poruke za druge
Počela je snažnije osjećati prisustvo anđela, vidjeti ih i čuti. Zato je počela zapisivati svoje razgovore s njima. Tada je, kaže nam, imala puno pitanja na koja su oni strpljivo odgovarali.
- I samo da pojasnim, iako je razgovarati s anđelom gotovo isto kao da razgovarate s prijateljem na kavi, ovo je "unutarnji" razgovor, kao da telepatski čujete, osjećate što vam netko "govori". Anđeli su se potrudili dati mi mnoštvo potvrda svog postojanja, potvrda svega što su mi prenosili. Bili su anđeoski strpljivi sa mnom jer sam bila jako nesigurna i sumnjičava. Ali u jednom trenutku sam jednostavno prihvatila da je tako. Tada su mi počeli prenositi i poruke za druge, koje sam na početku vrlo bojažljivo prenosila. Ponekad bi ih i prešutjela, to mi se činilo "previše" i osjećala sam prevelik teret odgovornosti. Baš zato su se trudili pomoći mi, potvrde su stizale neprestano, ohrabrivali su me i anđeli i ljudi koji bi doživjeli poruke. I evo me danas, održavam radionice, seminare diljem Hrvatske, ljudi osjećaju stvarnost u tome, vodstvo, snagu, nadu i bezuvjetnu ljubav koju anđeli imaju za sve nas, priča nam, gotovo u dahu, Martina.
Upravo to ju je, kaže, motiviralo da ide dalje i nastavi prenositi njihove poruke. Na upit radi li se tu o nekom obliku moderne psihologije gdje ljude, zapravo, potiče da "zarone" malo dublje u sebe i potraže odgovore na probleme koji ih muče ili je tu doista riječ o nekoj sposobnosti komunikacije s nadnaravnim bićima, kaže da su anđeli itekako stvarni i da svatko od nas ima svog anđela čuvara.
- Oni su nam dar od Boga i čuvari su naše duše. Oni će nas svakako poticati da se snažnije povežemo sa samima sobom i da čujemo vlastiti glas duše. Možemo to nazvati intuicijom. Postoji razlika u tome, iako ono što jest naša intuicija je jednako anđeoskom vodstvu jer dolazi iz istog izvora koji je Bog. Dakle, ako dopustite anđelima da uđu u vaš život, oni će se odazvati i na mnoštvo načina će pomoći da ih osjetimo, čujemo, vidimo ili jednostavno 'znamo' da jest tako. Kada zamolimo anđele vodstvo, oni će nam odgovoriti, bilo kroz osjećaj, dodir, viziju ili poruku koja će doći s nekog plakata, osobe u prolazu, pera koje se stvorilo niotkuda i sl. Ali oni nisu tu da odgovore na baš svako pitanje koje postavimo niti su tu da riješe baš sve što nas muči. Oni su nam pomoć da osnažimo sebe, da oslobodimo svoje snage, sposobnosti, samim time i vlastitu intuiciju. Ljudi ponekad imaju nevjerojatna očekivanja. Misle da, ako mi pošalju mail s upitom da li se trebaju rastati ili promijeniti pločice u kupaoni, da će Anđeli trenutno odgovoriti i dati vodstvo. Voljela bih da mogu sve to, ali ne mogu. I to je jedino što me ponekad umara i umanji radost u svemu, kaže nam Martina.
Kada smo u miru - ljubav smo
Anđeli su tu, pojašnjava, da nas podsjete da smo "božja djeca".
- Kada oslobodimo sjećanje na to, onda smo slobodni, živimo sebe u potpunosti. Kada smo potpuni, u miru i radosti sa sobom i svijetom, ljubav smo! Ima li ovo poveznice s modernom psihologijom ne znam, ali prema svemu viđenom do sada, anđeli su sjajni psiholozi! Ali anđeli nisu tu kako bi odnijeli sve prepreke, oni nisu čarobni štapić, niti su garancija da ćemo se u svakom trenutku osjećati bajkovito. Oni nam pomažu da, bez obzira na okolnosti, osjećamo sebe, da se ne izgubimo, da nas okolnosti ne preplavljuju. I uče nas suosjećanju, grljenju, prihvaćanju svih i svega. Kada to prepoznamo nema razlike između mene i tebe ili bilo koga. Rekla bih da je druženje s anđelima i povezivanje s njima na dubljoj razini ipak malo drugačije od moderne psihologije. Na svakome od nas je da se okrenemo onome što nam pomaže, što nas dovodi do mjesta koje ćemo nazvati Domom, kaže nam Tišljar.
Na pitanje kako je ipak vjerojatno svjesna da ima puno skeptika koji pomišljaju da je ona ipak malo "pomaknuta", kaže pomirljivo da "štogod netko radi u životu, uvijek će biti netko drugi tko će upirati prstom u tebe jer mu se neće svidjeti što govorite, kako hodate, što mislite ili bilo što drugo".
Skeptika će uvijek biti
- Naravno da nisam izuzetak i s vremenom sam se naučila i to prihvatiti. Upravo zbog straha od kritike i osude, trebalo mi je jako puno vremena da sve to prigrlim i da napravim korak više. Ni danas nisam imuna na ružne komentare, nepristojne ljude koji prelaze granice na vrlo kreativne načine, ali danas sam jasnija sebi i mogu lakše prihvatiti da to jest tako. Naravno da mi je nekada prvi poriv bio da pokušam objasniti, da opravdam sebe, da dokažem suprotno, no to je trošenje energije koje nema smisla. Ja sam što jesam, grlim sve što jesam jer to je jedino što mogu. Druge ne mogu promijeniti. I ako izgubim energiju na jednu osobu dokazujući joj tko sam, neću imati energije za ostale kojima mogu nešto istinski pružiti. Bilo to moje dijete, partner, prijatelj ili osoba koja dođe na seminar. Moja je odgovornost čuvati sebe, mijenjati sebe, odnosno svoje reakcije koje me ne podržavaju. Različiti smo, imamo različite stavove, vrijednosti, i to je u redu. Nastojim ostati u poštovanju prema svima i svemu da održim mir u sebi i oko sebe. Nekada je za to potrebno kliknuti 'izbriši' na fejsu ispod ružnog komentara, a nekada mi je potrebna duboka molitva i pomoć anđela ili zagrljaj meni najmilijih, pojašnjava nam Martina.
Zaključuje kako u njenom životu ima nevjerojatno puno predivnih ljudi i situacija i gdjegod da dođe, dočeka je otvoren zagrljaj i nasmijano lice. To je bogatstvo, kaže nam i dodaje kako će skeptika uvijek biti, mogu biti i jako glasni, ali da nije njen posao da im se suprotstavlja. "Radije ću zamoliti anđele da ih blagoslove. Toliko je ljepote u svemu, nebrojeno čuda, iscjeljenja, pozitivnih promjena u mom životu i životu onih koje sam susrela. A ja vjerujem jer znam što anđeli mogu i čine. I što mi možemo kada povjerujemo".(S. Z. T.)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
