DAVID GASSON, Fotograf koji je iz Engleske u Galižanu došao u potrazi za zalaskom sunca

Tražim taj trenutak, tu sekundu u kojoj glazbenik pogleda ili se nasmije, tu emociju

D. ŠTIFANIĆ

D. ŠTIFANIĆ


Za neke koncerte sam se pripremio, recimo kada sam snimao Grace Jones u Areni. Došla je s gornje desne strane, otišla nalijevo dolje gdje je bila većina fotografa. Ja sam bio desno jer sam gledao njenih zadnjih pet koncerata i znao sam da će zauzeti malu pozu nakon čega prelazi i podiže svoju masku

U Istru je iz Engleske, a preko Rijeke, došao u potrazi za zalaskom sunca, a izložba koju je održao u prosincu u klubu Kotač bila mu je prva ikad. To je malo i čudno jer očito je da se iza fotoaparata koji drži David Gasson krije vrsni fotograf, s velikim iskustvom. Voli fotografirati koncerte i to se vidjelo na izložbi kao i na stranici Chasing The Light Art (chasingthelightart.com) koju je pokrenuo. Gasson je zadnjih godina snimio mnoštvo koncerata po Istri i ostatku Hrvatske, od Stjepana Hausera i Massima Savića do Iron Maidena i Grace Jones. To voli, a prije svakog koncerta se pripremi.

- Ostanem na cijelom koncertu i cijelog ga odgledam kroz leću mog fotoaparata, kaže Gasson koji je kameru odložio jedino na koncertu Stefana Milenkovicha jer bio toliko fasciniran njegovom glazbom.

Gasson je iz Engleske u Hrvatsku došao 2000. Još se u svojoj rodnoj zemlji nekoliko godina bavio komercijalnom fotografijom te slikao modele, nogometaše, vjenčanja… Onda je 1999. otišao u SAD i neko vrijeme radio kao fotograf na krstarenjima. Istre godine došao je u Rijeku i upoznao sadašnju suprugu. Nakon toga je došao u Hrvatsku i zasnovao obitelj, otišao živjeti u Galižanu u kojoj živi već 19 godina i tada je nakratko odložio fotoaparat. "Bilo je to vrijeme kada se s analogne fotografije prelazilo na digitalnu tako da sam nakratko prekinuo 2001.", kaže Gasson koji je i nakon dolaska u Hrvatsku odlazio povremeno u Englesku kako bi nešto zaradio (a bavio se svačim - od konobarenja do rada kao poštar) i od zarade mogao živjeti. Prije 3-4 godine vratio se umjetničkoj fotografiji što mu je oduvijek bila strast.

- Kako ste se odlučili živjeti u Galižani?

- Oženio sam se s curom iz Rijeke. Rijeka je bila jako lijepa, ali mislio sam da ako odlazim iz svoje zemlje, ostavljam svoj život i obitelj, želim gledati zalazak sunca, a u Rijeci ga nisam mogao gledati. Supruga mi je pokazala Hrvatsku, povela me na izlet po Istri koji je trajao jedan dan. Sviđalo mi se pa smo došli na dva dana i zaljubili se u mjesto. Onda smo tri, četiri dana putovali po Istri, posjetili Rovinj, bili smo posvuda… Prodao sam kuću u Engleskoj i došao ovamo. U selu smo kupili kuću koju smo si mogli priuštiti. Sviđa mi se živjeti u tom malom selu, s 300 do 400 stanovnika, ima autobusnu stanicu i stanicu vlaka, trgovinu, kafić, sve što trebamo.

- Živite li od fotografiranja?

- Ne, imam tvrtku "Bez brige" koja se bavi održavanjem kuća i stanova. Nije neka velika zarada, taman za živjeti u Hrvatskoj. Supruga i ja se time bavimo, ali brzo mi dojadi, tako da sam nevjerojatno zauzet ljeti, s turistima, no onda tijekom siječnja i veljače ne radim ništa. Tako sam pokrenuo portal za glazbenu fotografiju. Nikad nisam htio da mi to bude posao, uvijek sam htio to raditi iz ljubavi. Potom sam se okrenuo glazbenoj fotografiji kojom se bavim dvije godine. Oduvijek pratim glazbu, odlazio sam na koncerte i sl. Onda sam otišao na koncert Roberta Planta na koji sam prokrijumčario kameru, no nisam mogao ništa snimiti zbog osiguranja pa sam se raspitao kako mogu ući u prostor za fotografe. Konačno sam dobio fotografsku propusnicu za koncert Massive Attacka na Dimensionsu. Snimao sam Dimensions festival i ispalo je dobro, onda sam snimao Outlook festival u rujnu 2016. Krenuo sam tražiti dalje gdje bih mogao snimati koncerte, no dobio sam mnogo odbijenica jer sam bio nepoznat. Počeo sam raditi za Total Croatia News, polako sam dobio nekoliko propusnica i upoznao organizatore. Bilo je to 2017., a 2018. sam stekao dobre kontakte, pa su jedna ili dvije moje fotografije bile objavljene i u Glasu Istre. Odlučio sam fotografirati što više koncerata mogu, pa sam ih 2018. snimio stotinjak.

- Kako to da se ne zasitite?

- Svaki put je drukčije, a to je ono što volim… Mislim da kada bih snimao samo jedan žanr, recimo samo punk ili klasiku, da bi mi dojadilo. Mogu snimati jazz u petak, punk u subotu, klasiku u nedjelju, hrvatsku tradicijsku glazbu u utorak, a to su potpuno drukčiji svjetovi i ljudi koje srećem u tim svjetovima su potpuno različiti. I ja se moram drukčije pripremiti za svaki od tih koncerata i uklopiti se jer za punk koncert mogu staviti majicu, a ako pratim klasiku moram obući košulju, to su sve sitnice. Da stalno idem na žanrovski iste koncerte, postalo bi ponavljajuće. Možete snimiti, recimo, tisuću fotki, ali ako dobijete jednu fotku koja je kako treba, onda sve ima smisla. O tome se radi, dobiti tu jednu pravu fotografiju, no ako ih navečer na koncertu napravim više takvih, to je sjajno pa i ako nakon koncerta shvatim da sam snimio 2.000 fotografija od kojih je samo jedna dobra, to mi je savršeno u redu. Mnogi fotografi snime samo desetak fotografija pojedinog benda. Tražim taj trenutak, tu posebnu sekundu u kojoj glazbenik pogleda ili se nasmije, tu emociju. Osim toga, do 2018. nisam snimao koncerte hrvatskih glazbenika tako da nisam poznavao vašu glazbu. (Razgovarao Mladen RADIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum