Prvo sjećanje

Gledao je kroz okrugli potkrovni prozorčić. Činilo mu se da vani miriše na snijeg. Iako je južina preplavila obalu i savijala borove, ladonje, bademe, lovore na Monte Zaru. Zagledao se u uličnu lampadinu i čekao pahulju. Barem jednu. U božićnim filmovima uvijek ima snijega. U stvarnosti ga gotovo nikada nema. Ne u njegovom kraju. Na stolu su ga čekali kolači. Drugo ga nije zanimalo. Čitali su mu priče koje su prolazile kroz njega kao voda kroz sito. Na stoliću u dnevnom majka je položila božikovinu. Nije znao da te crvene bobice predstavljaju krv Isusovu. Poslije će doznati, ali neće mu biti važno. Nije vjerovao u Boga. Nikada ni neće.

Drugo sjećanje

Vodili su ga kod Djeda Mraza. Posjeo ga je u krilo. Iz usta mu je smrdilo kao ocu kada je jednom otišao po kiseli kupus i nije se vratio nekoliko dana, a onda se pojavio s kiselim kupusom i usporenim osmijehom, uzeo ga u naručje i poljubio. A njega je zapahnuo taj miris koji je dolazio i iz Djeda Mraza. Pitao ga je ovaj što je zaželio. Nije gledao talijanske programe, roditelji nikada nisu stavili antenu na krov da bi hvatali Talijane, ali na ulici je čuo za Mazinga Zetu. Svi klinci su u to vrijeme trčali s jednom rukom ispruženom prema naprijed i vikali: Mazinga Zeta. On je htio Mazingu. Djed Mraz nije znao za Mazingu. Ne sjeća se što je dobio od njega. Vjerojatno ga je samo pogladio po glavi.

Treće sjećanje

Nona je išla u crkvu. On nije htio. U crkvi je bilo hladno. I nisu se igrali klikeri. Morao je mirno stajati i slušati nešto što nije razumio. Jedva je čekao da to završi, da izađe iz mraka i sjuri se niz ulicu prema slastičarnici "Kod Mađara". Obožavao je njihove minjone. Nona je bila stroga. Jedan minjon i limunada. On je htio dva minjona. Plakao je i jeo minjon. Prvo bi pojeo donji dio, biskvit na kojem se držala čitava ta roza piramida. Onda bi zagrizao u slatku perverziju koja je u sebi sadržavala rum. Plač je prešao u osmijeh, a zatim i u smijeh. Vani je puhala bura i nosila miris snijega koji je padao na dalekim planinama.

Četvrto sjećanje

Cijeli se tresao, krevet se tresao, kuća, ulica, svijet. A sve je krenulo na Badnjak kada ga je noću počela naganjati velika kugla, kao Indianu Jonesa. Iskočio je iz kreveta i krenuo bježati po stanu. Majka i otac su ga lovili. Sestra je plakala. U njemu je bilo pakleno ljeto. Temperatura je prelazila 40 stupnjeva. A svejedno mu je bilo hladno. Tresao se toliko jako da su mu zubi od cvokotanja gotovo popucali. Roditelji su cijelu noć probdjeli uz krevet. Dobro, otac baš i ne. Na noge su mu stavljali obloge od octa. On je mumljao, budan sanjao. Rekao je da umire. Uvijek je imao smisla za dramatiku. Majka je to mirno podnosila. I mijenjala obloge...

Povezane vijesti

• BOŽIĆNA PRIČA Sretan Božić, hrvatski vojniče!
• BOŽIĆNA PRIČA: Nema do bršude
• Božićna priča MAGDINA MENAŽERIJA