Jesen je pogodnije vrijeme za sadnju voćaka od proljeća

„Jesenska sadnja je bolja od proljetne jer biljka ulazi u zimsko mirovanje u tlu u kojem će u proljeće nastaviti vegetaciju. Na taj se način bolje adaptira na novi okoliš van onoga u plasteniku i kontejneru“, kaže Željko Prgomet, znanstvenik i direktor obiteljske tvrtke Skink na cesti za Valaltu u Rovinju. Po njegovim riječima za sadnju velikog voćnjaka valja prvo analizirati sastav tla da bi se utvrdilo da li je zemljište na kojem će se saditi povoljno za sadnju odabrane vrste voća.

-Voćke se sade u iskopane rupe široke 80 do 100 centimetara, duboke 60 do 80 centimetara. Zemljište i rupe se pripremaju sredinom godine ili u ranu jesen kako bi se jame posušile i dezinficirale. Na dno rupe stavlja se stajsko ili organsko gnojivo, a potom NPK umjetno gnojivo. Na zadnji sloj gnojiva postavlja se tanki sloj zemlje i na njega voćka, kojoj je prije toga oslobode korijenje da bi se lakše primila“, objašnjava Prgomet.

Naglašava da se voćka stavlja u tlo do visine u kojem je bila u kontejneru ili deset centimetara više do mjesta gdje je cijepljena. Oko nje se nogama nabije zemlja. Potom se stavlja kraći sloj organskog gnojiva, koji će nakon jesenskih kiša doprijeti do korijenja voćke i pospješiti njen razvoj. Sa sjeverne stane voćke nabija se kolac na koji se stabljika veže labavom vezom na dva mjesta. Na kraju se obilno zalije i pokrije rastresitom zemljom.

Oblikovanje debla

-Voćke uzgojene u kontejneru, među njima i masline, mogu se saditi od sredine listopada do kraja studenoga. Sa sadnica koje se presađuju iz prirode mora otpasti lišće, što je znak da je ušla u stanje mirovanja. U ovom slučaju korijenje voćke se može dezinficirati kravljom balegom ili ako ih nema fungicidima i insekticidima. Voćari znaju korijenje namazati i praškastim hormonima za rast, ali su ti preparati skupi, pa se mogu koristiti tek za pojedinačne voćke, kaže Prgomet.

Već nakon sadnje donje grančice sadnice treba rezati kako bi se dobila dovoljna visina debla, koji se više neće povećavati, već će stablo razvijati svoju krošnju. Potom slijedi postavljanje zaštitne mreže koja će sadnicu zaštititi od lovne divljači - zeca, srne i divlje svinje. Efikasna je i zaštita od divljači i bojanje debla vapnom, koji uz to kao fungicid zacjeljuje rane na stablu. Voćari su nekad na jesen obavezno premazivali debla vapnom, ali se taj korisni postupak izgubio, naglašava Prgomet.

- Prije kretanja vegetacije krajem veljače stabla voćke se prihranjuju dušičnim i hidrokompleksnim gnojivima, a isti se postupak obavlja krajem ožujka s laganim frezanjem kako bi gnojivo ušlo u tlo. Budući da su istarski voćnjaci na kraškom tlu, a Hrvatska je potpisnik povelje Natura 2000., za gnojidbu valja koristiti samo propisane količine dušika, da njegova otopina dospije do korijenje voćki, a ne duboko u tlo. Potom se u više navrata obavlja plitka obrada kako bi zemljište za ljetnih žega zadržavalo vlagu, kaže Željko Prgomet.

Zatravljenje voćnjaka

Napominje da je nakon pet godina moguće zatraviti voćnjak, a za održavanje vlage ispod krošnje koristiti malč. Za zatravljenje su najbolje lugaminozne trave kao što je djetelina, koja ima puno dušika, pa će preoravanjem ili kao malč dati dodatnu kvalitetu zemljištu i onemogućiti rast divljih trava i korijenja. Nakon proljetne rezidbe grančice se sjeckaju i stavljaju na kompostiranje u rupu iskopanu u zemlji. Kompost u koji se može dodavati i pokošena trava bit će spreman za narednu sezonu.

Za proljetnu sadnju voćki treba puno vode za zalijevanje, posebno ako je sušno ljeto. Prgomet napominje da je suša za mladu voćku šok, posebno za onu koja je uzgojena u kontroliranim uvjetima u plasteniku. Za sadnju pojedinačnih voćaka i maslina može pomoći mali trik. Prilikom sadnje oko korijenja voćke može se postaviti manja lanena vreća napunjena šoderom, na koju se do razine zemlje postavlja plastična vodovodna cijev. Tada je dovoljno jednom tjedno usipati nekoliko litara vode, koja drži vlagu oko korijenja. S vremenom, kada se voćka uhvati, vreća istrune a cijev se skida.

Željko Prgomet se u svom znanstvenom i praktičnom radu posvetio uzgoju sadnica i sadnji tradicionalnih voćnih kultura koje ne napadaju bolesti, pa im nije potrebna dodatna zaštita. Tako je doktorirao na uzgoju smokava. Još 2003. je na dva hektara državnog zemljišta uz auto kamp Fižela kod Medulina u projektu obnove tradicijskih voćaka posadio ogledni nasad sa dvadesetak sorti smokava.

Smokve i kesteni

S vremenom je sa suradnicima u rasadniku Skink uzgojio kolekcijski rasad od čak 52 sorte domaćih i introduciranih sorti smokava. Iz Bugarke ima veliku narudžbu, pa se u Skinku pripremaju sadnice za voćnjak smokvi koji će se u blizini Plovdiva rasprostirati na čak 20 hektara.

-Prema našim istraživanjima u Istri najbolje uspijevaju autohtone sorte, a u Skinku se mogu naći bjelica, bijela i crna petrovača, fico della Madonna, zimica, crna i bijela bružetka, šaraguja, crnica, vodenjača i mnoge druge sorte, koje je najbolje konzumirati kao svježe voće ili od njih praviti marmelade i džemove. Mi i sušimo smokve u sušari, a za sušenje na suncu pogodnije je podneblje Dalmacije“, kaže Željko Prgomet.

Posljednjih godina Prgomet se najviše bavi kestenom, zapostavljenom voćkom koja je u Istri prisutna samo kao samonikla na Pazinštini i šumama prema Učki. Istra ima međutim mnogo neiskorištenog kiselog i vlažnog tla pogodnog za proizvodnju kestena. U istraživanjima o mogućnostima proizvodnje kestena u Istri Prgometu su se priključili Slavko Brana iz Nature Histrice i njegova kćerka Iva, koje dovršava doktorski studij iz voćarstva u Portugalu. Nakon dužih istraživanja za potrebe zagrebačkog Agronomskog fakulteta i Šumarskog instituta u Jastrebarskom nastala je studija o uzgoju kestena, koja je kasnije proširena i objavljena kao knjiga.

Murve, žižule i nar

- U Istri kesten se može saditi uz guste šuma od Marčane pa sve do Buzeta i Učke. Imamo vrlo kvalitetnu sortu kestena lovranski marun, koji drži dobru cijenu, pa je isplativ za plantažni uzgoj. Plasman kestena je osiguran, jer se od njega proizvodi 250 proizvoda. Kestenov je plod bez glutena, pa je danas jedna od najtraženijih voćaka u Europi, a najveći dio potrebnih količina uvozi se iz Azije, kaže Prgomet.

Skink proizvodi i sadnice zaboravljene murve, koje su nekad krasile svako istarsko imanje. Posljednjih godina crne, crvene i bijele murve su prepoznate kao snažni antioksidansi. Koriste se i za proizvodnju prirodnih prehrambenih boja, a suhi plodovi i za pripremu voćne rakije. Sve je traženija vinogradarska breskva, stara sorta koja je puno otpornija od novijih, a ima i izvrstan okus. U Skinku se mogu nabaviti sadnice nešpule, rogača i lijeska, koje su također otporne na štetnike.

U suradnji Skinka i Turističke zajednice Rovinj na rovinjskim okućnicama je zasađen velik broj stabljika nara i žižula. Riječ je o vrijednim voćkama koje dospijevaju u kasnu jesen kada nema puno plodova. Najvažnije je što nemaju štetnika, pa za njihov uzgoj nisu potrebni pesticidi, zbog čega su posebno pogodni za sadnju u dvorištima. Nar je inače simbol nekad na otoku prenapučenog Rovinja. Žižulu pak oprašuju insekti koji se pare s maslininom muhom smanjujući njenu populaciju. Željko Prgomet i suradnici ustanovili da je to razlog zbog kojeg se žižula u Dalmaciji često sadi u maslinicima.

Masline u Tajlandu

U Skinku se uzgajaju i sadnice maslina, buže, rosulje, istarske bjelice, oblice, leccina, pendolina, ascolane tenere i druge. Postali su poznati kada su njihove masline zasađene u Kraljevskom rasadnom vrtu u Tajlandu. U vrtu je Željko Prgomet zasadio šest autohtonih istarskih maslina, koje je potom nekoliko godina obrezivao dok tamošnji vrtlari nisu ovladali tim vještinama.

Skink je poznat i po uzgoju bonsaija. Uz maslinu u minijaturnom uzgoju proizveli su smokvu, javor, palmu, bor i druge mediteranske kulture. Uspjeli su proizvesti tako malu maslinu da stane na dlan, pa se može postaviti kao ukras na stol. Za mali istarski vrt s kažunom, bonsai maslinom, smokvom i borom nagrađeni su na poznatoj zagrebačkoj izložbi Floraart.

Za posjeta rasadniku sreli smo grupu studenata iz porečkog Poljoprivrednog odjela riječkog Veleučilišta. Riječ je o studentima koji pohađaju smjer mediteranskih kultura, pa su ovdje radili na razmnožavanju i sadnji bilja. Rasadnik Skink je naime nastavno tehnološka baza za porečke studente još od 2003. godine.

Skink je inače osnovan 1994. godine, kada se Željko Prgomet odlučio da se uz znanstveni rad bavi i uzgojem voća, povrća i cvijeća te rasadničarskom proizvodnjom. S vremenom razvila se i proizvodnja ukrasnog bilja, pa je 2008. osnovan vrtni centar Nerium, koji vodi Željkov brat Damir. Željku Prgometu se, koliko im studentske obaveze dopuštaju, priključuju kćerka Iva i sin Andrija, koji studira na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, pa nema sumnje da će obiteljska tvrtka i dalje napredovati. (Napisao i snimio Aldo POKRAJAC)