Mogao je ovo biti odličan film, zanimljiv fanovima Brucea Springsteena, kao i onima koji o Bossu znaju malo ili ništa. Nažalost...

Da ne bude greške, riječ je o sasvim solidnom ostvarenju. Film Scotta Coopera o nastanku albuma »Nebraska« (i djelomično »Born in the USA«) čak je i prilično povijesno točan, velika većina stvari i likova prikazanih u filmu se zbilja tako i dogodila. Bossova transformacija kao lika koji životnu krizu pretvara u nešto kreativno i koji svim očekivanjima usprkos postiže uspjeh, zahvalna je priča za film tim više što je Springsteen više-manje ostao dečko iz susjedstva, skroman i običan, radišan i vječno kreativan te dovoljno originalan. On je i uspješan, radnja filma ga nakon uvodnih flashbackova zatiče dok na koncertu 1981. u punoj snazi sa svojim E-Street Bandom izvodi »Born to run«, jednu od njegovih najvažnijih uspješnica. Taj uspjeh, uskoro postaje jasno, dolazi s cijenom. Springsteen je jako popularan čemu pridonosi i hit »Hungry heart« s albuma »The river« no uskoro ga ta slava počinje zamarati dok ga sustižu demoni prošlosti, točnije njegov odnos s nasilnim ocem.

Nema kompromisa

»Izbavi me iz ništavila« nije ona priča »preko trnja do zvijezda«. Boss je početkom osamdesetih već među zvijezdama, i sam je jedna, kada film počinje. I tu ide prva, sitna zamjerka, što barem u jednoj ili dvije rečenice se ne objašnjava što se dogodilo u međuvremenu, na koji način je Boss transformirao sebe iz nepoznatog kantautora u poznatog glazbenika i vođu benda, odnosno pravog pravcatog Gazdu. Scena s »Born to run« tu daje neke naznake, ali ne objašnjava kroz koje je turbulencije Bruce prošao sedamdesetih, od albuma »Born to run« preko »Darkness on the edge of town« do »The river«. Jer, priča s »Nebraskom« nije bila prva, a niti zadnja, velika Springsteenova životna bitka. S druge strane, možda bi to bilo malo previše za publiku? (I da, znam da ovo nije dokumentarac.)

Jeremy Allen White prilično dobro utjelovljuje Bossa koji se na pozornici ne štedi dok je privatno povučen i suzdržan, ne viče i ne histerizira i jedino što može zapaliti njegov temperament je njegov vlastiti perfekcionizam koji je ovdje djelomično naznačen. Voli Gazda snimati i nadosnimavati, peglati do iznemoglosti, to je poznato, no taj perfekcionizam ovdje je prekriven figurativnim plaštom čovjeka s vizijom – on točno zna što što želi i neće pristati ni na kakav kompromis. To što želi je nešto drugačije, suprotno od onog što inače radi, to je album koji on snima u vlastitoj sobi, još introspetkivniji od prethodnih albuma. Ovdje je on, ogoljen i sam. Dobro, ne baš sam. Tu su snimatelj Mike Batlan, a tu je Gazdin vjerni Jon Landau, menadžeri i producent, koji je ovdje poput dobrog duha, Springsteenova podrška i posrednik prema šefovima u glazbenoj industriji, dobričina kakvog možete samo zamisliti i poželjeti uz sebe. Poput Bossa tih i suzdržan, ali kada treba i nepokolebljiv. Uostalom, on je svojevremeno napisao »Vidio sam budućnost rock’n’rolla i njezino je ime Bruce Springsteen«. Landaua inače sjajno glumi Jeremy Strong, koji jest malo drven, ali je i vrlo ljudski, stvaran, kao i cijeli film. Ovo je priča o čovjeku i životnoj krizi, ali taj čovjek je umjetnik i to je njegovo oružje u ovoj bici. Ta kriza se pretvara u nešto novo, konkretno, pa čak i nužno, a naslovni lik se ovdje ne predaje. Oni koji poznaju Springsteenov život, znaju kako je »Nebraska« prošla i još bolje znaju kako je prošao »Born in the USA«. Ovo je priča o borbi, a Hollywood voli pobjednike. U suštini, protagonistu filma je ovdje najveći neprijatelj on sam.

Usamljena zvijezda

Nažalost, Hollywood voli i ljubavne priče s kojima ne zna što bi, pa je i ovaj film morao platiti tu cijenu. Lik Faye Romano s kojom Boss ulazi u vezu izmišljen je za potrebe filma, složen od više likova, i uopće nemam problema što je taj dio fikcija. Problem je što ta priča ne vodi nikuda i ne služi ničemu, nego samo produžuje trajanje filma. Niti Brucea taj odnos inspirira niti ga potiče da radi bilo što važno, osim da, djelomično, naglašava njegov osjećaj usamljenosti koju ublažava privremenim pronalaskom srodne duše. Okej, ali to se moglo ispričati i u puno kraće vrijeme.

Primjerice, kao što imamo tu kratku i jasnu scenu s liječnikom gdje postaje jasno da se Springsteen muči s depresijom do te mjere da je morao potražiti stručnu pomoć. To je poznato i o tome je Boss otvoreno pisao u autobiografiji i ovdje je to poentirano lijepo i jasno, bez dodatnog razvlačenja. Ima film takvih lijepo izniveliranih scena tako da nije jasno kako je redatelj s očitim osjećajem za filmski ritam u jednom trenutku baš toliko poželio razvući film?

Još jedna sitnica koja pokazuje kako se istina ponekad malo iskrivljuje kako bi sjela u okvir filmske priče je i nekoliko puta spomenuta rečenica koja se ponavlja i na odjavnoj špici – za »Nebrasku« nije bilo promocije, niti Bruceove slike na omotu, ni turneje, ni singlova. Da, ali Springsteen je baš za taj album snimio videospot (»Atlantic city«, u kojem se ne pojavljuje), prvi u njegovoj karijeri.

Povezane vijesti

• Je li konačno vrijeme za Bossov koncert?
• Bruce Springsteen za rođendan objavljuje album "Chapter and Verse"
• Blagoslovi i kletve često stižu u istom paketu