SLUČAJ TOMAŠEV

ISPOVIJEST ŽRTVE BRUTALNOG PREMLAĆIVANJA U PULI Rebecca Tančica: "Svog napadača sam sretala na ulici i u dućanu. Išla sam redovito kod psihijatra i to me spasilo"

| Autor: Marcello ROSANDA

Ovo je priča o žrtvi bestijalnog premlaćivanja, slučaju koji je zgrozio pulsku javnost. Rebecca Tančica bila je jedva punoljetna kada je doživjela nasilje koje nitko ne bi smio doživjeti. Nasilje koje se, nota bene, u našem gradu dešava na tjednoj bazi no, isto toliko često ne bude na vrijeme sankcionirano. O takvim događajima informacije često ne stignu do policije, a kamoli do javnosti. Žrtve bilo kakvog oblika nasilja pune su straha, što od odmazde, što od neučinkovitog sustava koji često nije u stanju adekvatno kazniti nasilnike.

Zato, prije svega, valja skinuti kapu hrabroj mladoj curi koja se odvažila javno ispričati svoju priču. Nema puno takvih među žrtvama, i to je jedan od razloga zbog kojeg se nasilnici ohrabruju. Nije ih strah posljedica jer vrlo često posljedica za njih - nema. No, ne i u ovom slučaju.

Nasilnik Velimir Tomašev bio je tada 32-godišnjak. Snažne tjelesne građe, sportaš. Udarcem je vjerojatno mogao svladati muškarca jačeg od sebe, ali se te kobne noći u ožujku 2016. godine odlučio okomiti na 18-godišnju djevojku koja se u parku družila s prijateljima i slavila netom položen vozački ispit. Da ne bi bilo zabune, a da bi se u startu odgovorilo na zlobne komentare o "odgovornosti žrtve", napadač i žrtva nisu se ranije poznavali. Bili su potpuni stranci, iako su živjeli u istom kvartu.

Nalazimo se s Rebeccom u jednom kafiću kraj mora kojeg je ona odabrala. Žuri, kaže, ide na tenis. Dolazi u pratnji dečka, uljudno nas pozdravlja i sjeda za stol. Pokazuje znakove nervoze, a u očima ne može sakriti suze. Nepovjerljiva je, priznaje, čak i prema novinarima. Ima i potkupljenih novinara, tvrdi Rebecca, i moli da joj se tekst pošalje na autorizaciju. Želi ga pročitati prije objave i biti sigurna da nije napisan "po narudžbi". Začuđuje nas takvo nepovjerenje te se pitamo odakle proizlazi. Ubrzo saznajemo. Tragično je da je cura u dobi od samo 22 godine morala na svojoj koži spoznati tromost sustava, te na koncu izgubiti povjerenje čak i u medije.

Od stravičnog je nedjela do pravomoćnosti presude prošlo više od četiri godine. Nasilnik je, naime, tek početkom ove godine na Općinskom sudu u Pazinu bio nepravomoćno osuđen na godinu i pol bezuvjetnog zatvora. U međuvremenu je žalbu na tu presudu rješavao Županijski sud u Splitu i nedavno ju je u cijelosti potvrdio. Mnogi komentatori na društvenim mrežama revoltirano izjavljuju da je kazna preblaga. No, ne i Rebecca. Ona je zadovoljna presudom. Prema njenom mišljenju, moglo je proći i drugačije, primjerice bez kazne zatvora. Okruženi smo svakakvim zločinima, neotkrivenim, pa tako i nekažnjenim, kaže Rebecca, te zaključuje da je u njenom slučaju, ipak, na koncu, pravda pobijedila.

Sam tok istrage i trajanje procesa prema njezinom su mišljenju upitni. Podsjetimo se činjenice da se napad na Rebeccu dogodio 20. ožujka, a Tomašev je uhićen tek 11. travnja 2016. kada je priveden u pulski pritvor u kojem je proveo 10 dana. Na slobodu je izašao 21. travnja tako što je platio jamstvo od 50 tisuća kuna, te je odmah potom zaigrao na jednoj humanitarnoj utakmici u dvorani Mate Parlov u Puli.

Sustav je u tom slučaju zakazao - Rebecca Tančica je svog napadača sretala na ulici i u dućanu! Zbog toga se osjećala izdano od sustava i razvila potpuno nepovjerenje u institucije koje imaju dužnost štititi žrtvu, no očito su, u ovom slučaju, štitile napadača. Kaže da je redovito posjećivala psihijatra, što ju je na koncu spasilo od ozbiljnijih psiholoških posljedica. Pogoršali su joj se, međutim, problemi sa štitnjačom te je nakon svega, a pogotovo nakon iskaza kojeg je dala sjedeći u sudnici pored Tomaševa, razvila kronični tireoiditis. Bilo je, kaže nam, i određenih pritisaka na nju i njenu majku. No Rebecca ne želi ulaziti u detalje zbog straha od moguće osvete ili, pak, osude dijela javnosti. Ova ispovijest je, zaključuje, zadnja u nizu. Želi što prije zaboraviti taj nemili događaj. Trauma je to za cijeli život. Priznaje da joj je pao ogroman kamen sa srca čim je pročitala vijest o konačnoj pravomoćnosti presude. Nada se da će kazna zatvora djelovati pozitivno na Tomaševa te da će napokon prestati s nasilničkim ispadima.

Na pitanje o zdravstvenom stanju Arnesa Pervića, druge žrtve istog događaja, mladića koji je junački stao u obranu Rebecce, Tančica kaže da se dugo nisu čuli te da je, koliko je njoj poznato, nakon brutalnog premlaćivanja Perviću trajno oštećen vid te ne može nastaviti raditi posao koji je radio prije napada i ozlijeđivanja. Naime, Pervić je radio kao varioc, a nakon oštećenja oka više ne može raditi taj posao.

Dodajmo na kraju da se Rebecca Tančica odlučila na ispovijest jer   vjeruje da svojim primjerom može ohrabriti sadašnje i buduće žrtve na prijavljivanje nasilja, ali i javno iznošenje imena i prezimena nasilnika. Samo se insistiranjem na rješavanju ovakvih slučajeva redovnim putem može postići istinska pravda. Primjer uspjeha je i Rebecca Tančica koja je, kaže, odbivši zaobilazne putove i ne podliježući pritiscima i strahu, pokazala žrtvama nasilja kako valja postupati.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter