(Snimio Mladen Radić)
Dokumentarni film "Živjeti kao Luka" Eduarda Hemara u produkciji Istarskog kulturnog centra pretpremijerno je prikazan u Kinema Pubu. Radi se o filmu koji govori o Luki Beliću, poznatom pulskom sportskom, gospodarskom i političkom djelatniku, pa su projekciji prisustvovali brojni Belićevi prijatelji, poznanici i rodbina. Hemar je redatelj i scenarist, snimatelj je Alen Špionjak, montažer Davor Poldrugo, a autor glazbe je Luka Demarin.
Belić u filmu priča o svom životu, o odrastanju na otoku Rabu, školovanju u Rijeci, dolasku u Istru krajem 1950-ih godina i svestranom djelovanju u Puli više od pola stoljeća. O Beliću u filmu govore brojni istaknuti pojedinci iz javnog života. U filmu se tako govori o gradnji Doma Mladosti, prijateljstvu s Matom Parlovom, vođenju Bojoplasta i Adriagradnji holdingu, o Savezu organizacija fizičke kulture Općine Pula pa o znamenitom 14. kongresu Saveza komunista Jugoslavije na kojem je Belić sudjelovao, a bio je i predsjednik Gradskog komiteta SKH u Puli, itd.
Nakon projekcije održan je kratak razgovor s Hemarom i Belićem koji je moderirao voditelj Kinema Puba Vidmarijo Rašić, a Poldrugo je ukratko predstavio Istarski kulturni centar.
(Snimio Mladen Radić)
Luku Belića je Hemar, kako kaže, upoznao dok je pisao njegovu biografiju za Istarski sportski biografski leksikon, a kako je s Belićem lako "kliknuo" zaključio je da bi o njemu htio snimiti film, a ne pisati knjigu. Nažalost, snimanje filma morali su odgoditi nakon što je Beliću umrla supruga, te je snimanje krenulo u svibnju prošle godine.
- Ukupno je kompletna pretprodukcija, produkcija i postprodukcija filma trajala godinu dana. Moramo reći da je ovo u potpunosti, u punom smislu te riječi nezavisna produkcija. Dakle, ovaj film je isključivo financiran iz neovisnih izvora, dakle (nisu pomogle) nikakve institucije - gradske, županijske, državne itd. Vlastitim snagama smo napravili jedan film da pokažemo da se može i tako, napomenuo je Hemar koji je film o Beliću zamislio kao dio trilogije kroz koju će predstaviti tri zaslužna pojedinca iz povijesti Pule, ljudi koji su puno dali ovom gradu i ovoj županiji i koji su zaslužili da pri kraju života dobiju ovakvo priznanja. Hemar je tako već snimio i prikazao film o Stanku Hautzu no nije htio otkriti tko je treća osoba kojoj će posvetiti svoj novi uradak.
Ovo je ujedno i prvi film u produkciji Istarskog kulturnog centra, udruge čije je Hemar inicijator i danas je njen tajnik.
Hemar se zahvalio svima koji su na filmu radili i koji su dali sve od sebe jer su bili svjesni da imaju u lukama ozbiljnu stvar.
- Vjerujem da ovaj film ima određenu težinu, nije idealan, ali mislim da nema puno filmova o nekom pulskom zaslužnom pojedincu koji su napravljeni u ovakvoj dužini i na ovakvom nivou, rekao je redatelj.
Osamdesetominutni film je rezultat 30 sati snimanja, pa iako je Belić zadovoljan rezultatom, više je puta napomenuo da bi mu bilo draže da se u filmu više vremena prepustilo govoru o sportu no njegovoj gospodarskoj karijeri ili kako je to sažeo "malo previše gospodarstva, malo premalo sporta".
- Stavio bih više u film sporta i sportskih radnika, neimara, bez para, dan i noć su radili za stvoriti nešto, za biti nešto. I zato smo imali rezultate, objasnio je Belić.
Istaknuo je i da je tadašnja općina Pula, kao i Istra u cjelini, bili ispred Hrvatske i na nivou Jugoslavije i to po svim pitanjima, po gospodarskom razvoju, po primanjima, tako da su 90-ih s uspostavom neovisne Hrvatske i kada se uspostavio novi sistem imali, kako kaže, podlogu, razvoj, htjenje, imali smo obrazovanje, imali smo veći postotak dobrih iskusnih stručnjaka, tako da se mogla Istra i dalje razvijati, a smatra da je i danas Istra najbolje razvijena u Hrvatskoj.
Priznao je da je teško 60 godina rada i života pretočiti u jedan film, no u tome se uspjelo a diskretno je dodao i da bi dao više prostora njegovom djelovanju u Istri no svom rodnom Loparu na Rabu jer ipak je u Istri proživio skoro sve, iako voli svoj rodni kraj.
Poldrugo se zahvalio svima koji su došli pogledati ovaj prvi film u produkciji Istarskog kulturnog centra gdje bi željeli okupiti ljude koji su kreativni, koji se bave različitim područjima umjetnosti, od filma, književnosti, glazbe, dizajna, fotografije itd. da zajedno nešto naprave.