OSVOJILI NAJVIŠI VRH GRČKE

FERUČO LAZARIĆ: OSTVARILA MU SE ŽIVOTNA ŽELJA, slijepi planinar iz Savičente na vrhu Olimpa


Čovjek u životu treba pronaći ono što ga veseli, ispunjava i u tom pravcu ići, a ima puno stvari koje čovjeka mogu ispuniti u bilo kojem stanju on bio. Tolstoj je rekao - čovjek ne može pisati o ljubavi dok je ne izgubi. Tako je i u životu. Ako čovjeka nešto ne zdrma da se dobro zapita, onda ne shvaća život u potpunosti. Kada se zapita, otkrije da život ima smisla. Treba shvatiti da život nije kazna, već dar, poručuje Feručo

Slijepi planinar iz Savičente Feručo Lazarić bio je dio ekipe koja se nedavno uspela na najviši vrh planine Olimp u Grčkoj. Ekipu su predvodili članovi beogradskog Planinarskog društva Željezničar. Lazarić se po hladnom i kišovitom vremenu uspješno popeo na Mitikas koji se nalazi na 2.918 metara nadmorske visine. Uspon je trajao 16 sati, a organiziran je od 27. do 30. rujna.

Prema evidenciji planinarske kuće na Olimpu Feruču je tek druga slijepa osoba koja se popela na najviši vrh.

PK Željezničar godinama organizira uspone na Olimp, u čemu često sudjeluju i planinari iz drugih društava s ovih područja, ali je sada s njima prvi put išao i netko od člana planinarskog društva slijepih.

Uvijek u pokretu

U razgovoru za naš list ovog ljeta Feručo je priznao svoju veliku želju za osvajanjem Olimpa u Grčkoj, što i ne čudi jer je strastveni ljubitelj klasične filozofije.

- Život je dar. Onaj tko tako ne shvaća nije ga dostojan, citirao je tada Feručo Epikura. Feručo možda ne vidi svijet oko sebe, ali ga vidi više od ostalih.

Danas 62- godišnjak vid je počeo gubiti sa 37 godina. Malo pomalo vid mu je slabio. Prvo nije mogao voziti automobil. No, to ga nije deprimiralo te se prebacio na bicikl.

- Dogodilo se prilično naglo. U roku od par dana nisam mogao voziti auto. Osoba sam koja je stalno u pokretu i bio je to pravi šok kada više nisam mogao ići sam. Petnaestak dana sam očajavao i rekao sam sebi - čuj Feručo, e sada auto ne možeš voziti. To zaboravi! Onda sam počeo voziti biciklu. Cijeli tjedan bih planirao rutu i srijedom, kada je moja pizzerija bila zatvorena, krenuo bih biciklirati. Sedam godina tjedno bih odvozio 200 kilometara. Tada sam vidio na 30-40 metara, prisjeća se Feručo.

Vid je potpuno izgubio prije 15 godina. Oduvijek aktivan (i danas dnevno propješači po deset kilometara i jutro započinje tjelovježbom) počeo je pješačiti sa suprugom onuda gdje su skijali i to uglavnom po snijegu. Planinarenje je bio logičan slijed i sa suprugom je prošao gotovo cijelu Sloveniju i to "na slijepo" - oko 40- ak brda.

Smisao života

- Čovjek u životu treba pronaći ono što ga veseli, ispunjava i u tom pravcu ići, a ima puno stvari koje čovjeka mogu ispuniti u bilo kojem stanju on bio. Tolstoj je rekao - čovjek ne može pisati o ljubavi dok je ne izgubi. Tako je i u životu. Ako čovjeka nešto ne zdrma da se dobro zapita, onda ne shvaća život u potpunosti. Kada se zapita, otkrije da život ima smisla. Treba shvatiti da život nije kazna, već dar, poručuje Feručo. (G. I.)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter