Osim istinskih zaljubljenika u lokalnu povijest, iznenadilo me koliko malo ljudi zna tko je kapetan Lazarić, a nije baš da središnja Istra ima heroja "na bacanje" kroz svoju povijest. Pitanje održavanja groba kapetana Lazarića bilo je pitanje za raspravu na posljednjem pazinskom Gradskom vijeću. Naime, vijećnica Mirjana Monas (IDS) smatrala je da bi Grad trebao izdvajati 750 kuna za godišnje održavanje njegovog groba, a gradonačelnica Suzana Jašić smatrala je da ne bi.

Prije nego nastavimo prenositi ovu polemiku, a i dilemu, krenimo od činjenica koju donosi online Hrvatska enciklopedija, a tko želi može poslušati i Francija Blaškovića koji u pjesmi "Kapetan Lazarić" pjeva "4.09.1813. je potuka francusku vojsku na crti Lindar - Pazin - Beram…".

"Lazarić, Josip (Lazarich von Lindaro), hrvatski general bojnik u habsburškoj službi (Trst, 19. III. 1784. - Bela Crkva, Banat, 27. I. 1859.). Godine 1808. kao vojnik dobrovoljac pristupio je prvom istarskom domobranskom bataljunu. Sudjelovao je u bitkama kraj Palmanove i Prevalda kraj Postojne, gdje je bio teško ranjen pa je bio prisiljen napustiti vojnu službu. Do 1813. službovao je u austrijskom konzulatu u Trstu, koji je tada bio u sastavu Ilirskih pokrajina. Nakon toga ponovno je stupio u vojnu službu i sudjelovao u ratu protiv Francuza za ponovno priključenje Istre Habsburškoj Monarhiji. U trenutku kada je austrijski general L. Nugent-Westmeath, nastojeći osvojiti Istru, bio gotovo opkoljen od francuske vojske, Lazarić je organizirao ustanak Istrana protiv francuskih vlasti. S vojnom postrojbom od 55 vojnika pritekao je u pomoć Nugent-Westmeathovim postrojbama i oslobodio područje Istre za samo 10 dana. Za hrabrost u nizu bitaka promaknut je u čin bojnika, 1815. dodijeljeno mu je odličje viteškoga reda Marije Terezije, a 1819. i barunat. Godine 1834. obavljao je dužnost zapovjednika utvrde Kotor. Godine 1847. bio je umirovljen u činu pukovnika. Tijekom revolucije 1848. bio je reaktiviran pa je organizirao postrojbu istarskih dragovoljaca kako bi ojačao austrijsku vlast u Istri tijekom nemira u susjednoj Veneciji. Za zasluge u tim ratovima bio je promaknut 1849. u generala bojnika, a 1850. umirovljen".

Ukratko, radi se o general majoru (kako mu piše na spomeniku, a danas se to hrvatski izgovara general bojnik) koji je prije svega zaslužan za poraz napoleonske francuske vojske pod Pazinom. Borio se tada pod stijegom austrijske vojske koja je na Pazinštini (Pazinskoj knežiji) bila dotad sigurno više od četiri stoljeća prisutna i dominantna za razliku od primorske Istre gdje je istodobno u sličnom periodu vladala Venecija.

To je tada bila domovina za to stanovništvo središnje Istre. "Za cara i domovinu!", kako bi tada glasila krilatica. Stoga je i uspio domicilno stanovništvo privući da se suprotstavi tada "naprednoj" naciji i snazi francuske vojske koja je, definitivno, donijela i mnogo toga dobrog Istri i Hrvatskoj. No, vratimo se na ovu zanimljivu polemiku. Kapetan Lazarić (podrijetlom je to prezime iz Kršana kako smo pronašli na internetu) životnom je sudbinom umro u Beloj Crkvi u Banatu (Vojvodina, Srbija) koja je tada bila dio Austrijskog carstva, kako se tada nazivala ta zaboravljena država. Kako je ona ostala zaboravljena, tako su i njeni heroji.

Još u siječnju vijećnica Monas (inače turistička vodičkinja) postavila je pitanje može li Grad Pazin financirati održavanje groba toga generala koji očito, nakon nešto više od vijeka i pol, vjerojatno ni nema potomaka koji bi se brinuli za njegovo grobno mjesto.

- Kao što vam je poznato proračun je u deficitu 4 milijuna kuna, a koje je potrebno pokriti u sljedećoj godini, odgovorila joj je, između ostalog, pazinska gradonačelnica Suzana Jašić u podužem odgovoru.

No, vijećnica Monas tu nije stala. Samostalno je nedavno financirala obnovu groba, odnosno spomenika koji se tijekom vremena srušio i ponovno zatražila financiranje u visini od 750 kuna godišnje. Odgovor koji je slijedio od strane gradonačelnice bio je prihvatljiv u prvom dijelu u kojem se kaže da Grad Pazin ima nadležnost nad grobljima na svom području, a ne izvan njega. Također i dodatak koji kaže da nad grobljima vezanim uz Drugi svjetski rat nadležnost ima ministarstvo.

- Nadležnost nad grobovima vojnih oficira u načelu ima ona država za koju je pojedini oficir obavljao vojnu službu. U slučaju kapetana Lazarića to je Austrija, ili Habsburška monarhija, stoji u odgovoru pazinske gradonačelnice Suzane Jašić. Nadalje odgovara: "…nakon austrijske uprave područje Pazina bilo je u sastavu druge dvije različite države i sada je na području treće države koja ni na koji način nije slijednik austrijske uprave koja je upravljala područjem Pazina u vrijeme kada je živio kapetan Lazarić".

Hrvatska definitivno nije pravna slijednica Austro-Ugarske, kako je zovemo po posljednjem imenu, ali to ne znači da prema našim građanima, našim precima, nije naša dužnost iskazati poštovanje. Bi li po toj logici trebalo uskratiti poštovanje pripadnicima NOB-a?

U daljnjem odgovoru vijećnici potvrđuje važnost spomenute ličnosti za pazinsku povijest, ali smatra da je objavljenim publikacijama "obveza grada i regije prema imenovanom kao povijesnoj ličnosti ispunjena".

Zanimalo nas je kako je vijećnica Monas došla na ideju da se obnovi grob kapetana Lazarića.

- Putem Facebooka došla sam do kolege Emanuela Veverice i stupila s njim u kontakt. Odazvao se i odgovorio mi da zna za taj grob. Poslao mi je slike i grob je bio dosta oronuo. Ostalo je došlo samo po sebi. Pitala sam ga da li može urediti grob, podignuti spomenik, popraviti što se popraviti da i koliko bi to koštalo. On je sve to i napravio te mi poslao slike učinjenog i ja sam bila presretna, odgovorila nam je Monas te nam i poslala fotografije groba prije i poslije uređenja.

Povezane vijesti

• TKO ĆE IM I GDJE ZAPALITI SVIJEĆU? Diljem monarhije sahranjeno 10.000 evakuiranih Istrana
• "Kapetanova večera" u Zerostrasseu 6. prosinca
• Varaždinski Županijski sud donio odluku o zahtjevu Dragana Vasiljkovića