U ovoj neobičnoj, gotovo bizarnoj povijesnoj priči, kao glavna ličnost i spiritus movens pojavljuje se Leonardo Fioravanti Bolonjac. Priča o Fioravantiju objavljena je u knjizi Miroslava Bertoše "Istra, Jadran, Sredozemlje - identiteti i imaginariji", te istog autora u knjizi "Mletačka Istra u XVI. i XVII. Stoljeću".

Leonardo Fioravanti rodio se u Bologni 1517. godine, gradu također izmučen hladnim zimama, hirovitim proljetnim boleštinama, propalim ljetinama i jesenskim urodima… mučen nestašicom, glađu i umiranjem. Dio svog života utrošio je u nastojanjima da europskim vladarima objasni svoju univerzalnu znanost, svoj novi učinkovitiji način čitanja stvarnosti. Dva su mu ambijenta osobito prirasla srcu: slatka patria Bologna i jedinstvena i neponovljiva Venecija.

PROJEKT OŽIVLJAVANJA PUSTE PULJŠTINE

Kada je 1560. godine stigao u Veneciju s još svježim dojmovima o strašnim stradanjima njegovih Bolonjaca od oštre studeni i gladi, i kada je saznao o golemim dimenzijama pulske gospodarske i demografske kataklizme, spojio je te dvije činjenice i ponudio mletačkom Senatu svoje usluge: naselit će Bolonjce u Puli, oživjeti mrtvi grad i kultivirati njegovo područje.

Izradio je projekt i ponudio ga mletačkom Senatu, kojeg je Senat odobrio. Fioravanti je zamisao o naseljavanju Pule žiteljima iz Bologne zapravo podnio Senatu zajedno sa Zuanom Antonijom Dell’Oca, 14. kolovoza 1560. godine.

Senat je ovaj projekt shvatio kao gospodarsko-demografski pokušaj oživljavanja nenaseljenog južnoistarskog područja koji će dovesti do procvata grada i obilja plodova na njivama. Tako su projekt razumjeli i poticatelji naseljavanja, svakako, i obitelji Bolonjaca.

DOSELJENICIMA NA USLUZI I ARENA

Senat je zahtjev uputio providurima za neobrađena dobra i savjetu nobila Pule. Pulski nobili prihvatili su zahtjev i zaključili da se Leonardo Fioravanti Bolognese i njegovi ortaci dobiju na korištenje komunal u Marleri i Peroju; svi stranci koji dođu dobit će onoliko zemlje koliko im odredi knez, ali će morati doći najkasnije u roku od dvije godine. Usto, Fioravanti i njegovi ljudi dobili su pravo da uz naknadu od jednog dukata godišnje, idućih 20 godina, koriste pulsku Arenu za sajmove uz uvjet da u njoj ne smiju ništa graditi, niti je rušiti.

Ortaci su bili Sabba di Franceschi i Vicenzo dall’Aqua.

Bolonjski poduzetnici obećali su o vlastitom trošku naseliti u Puli i okolici 124 seljačkih obitelji, melioracijskim zahvatima pročistiti zrak, urediti stare i iskopati nove bunare i uvesti dotad nepoznate agrotehničke mjere. Njihova ružičasta vizija preporođene Puljštine u kojoj se živi u obilju s velikom proizvodnjom žitarica, vina i stoke, sa stalnim priljevom obrtnika i ratara svima je bila privlačna.

Pulska vlast dala je doseljenicima na korištenje pulsku Arenu za održavanje sajmova

U Pulu je u kolovozu 1563. godine stigao Zuan Antonio Dell’Oca i njegov pomoćnik Bernardin Mantovani, geometri. Oni su izradili kartu Puljštine s podacima o zemljištu, pašnjacima i vodama, a pažnju su posvetili i morskoj obali. Učestala su zasjedanja pulskog Vijeća nobila, ali se pojavili i prvi nesporazumi, počele su pristizati obitelji bolonjskih obrtnika i ratara.

Iako je pokušaj stvaranja bolonjske ratarske kolonije u Puljštini doživio neuspjeh, on ulazi u povijest naseljavanja mletačke Istre kao rijedak, gotovo usamljen pokušaj da se istarske pustopoljine napuče doseljenicima s Apenina.

UBIJEN PODUZETNIK DALL’AQUA

U sprječavanju naseljavanja događale su se brutalne stvari u režiji pulskih nobila i građana, među kojima brutalni napad na poduzetnika dall’Aqua, od kojih je posljedica preminuo.

Lukrecija, supruga ubijenog Vicenza dall’Aqua, i njegova majka Elena uputile su Senatu, 21. kolovoza 1565. godine, žalbu na račun pulskih nobila koji nisu prezali ni od ubojstva da bi spriječili doseljavanje bolonjskih obitelji. Dall’Aqua je na glavnom trgu u Puli napao izvjesni Guilio Bastardo Pollesano, golim oružjem zadao mu je puno udaraca po glavi. Teško ranjen, poluživ, poduzetnik je uspio pobjeći i skloniti se kod kneza. Kriomice je prenijet na brod i odveden u Mletke. Idućeg dana preminuo je od zadobivenih rana.

Supruga i majka traže od Senata da poduzme zakonske mjere protiv prekršitelja čija se nedjela predugo toleriraju.

NOBILI, DRSKI UZORPATORI

Sebastian Bravi, odvjetnik Ureda za neobrađena dobra, koji je u Puljštinu upućen da nadzire rad tehničkih stručnjaka na premjeravanju zemljišta i izradi mape, veći dio svoga izvještaja posvetio je oštroj kritici pulskih nobila. Njih smatra glavnim krivcima neuspjeha povremenih kolonizacijskih nastojanja. On ističe da pulske nobile treba prisiliti na poštivanje propisa i vraćanje općinskih pašnjaka na korištenje svim seljacima Puljštine. "Ne smije se dopustiti – ističe Bravi – da drski uzurpatori bace pod noge zakone Prejasne Republike".

Nobili i građani raznim spletkama i podvalama nastojali su prisiliti došljake da napuste pulsko područje.

Ostaju otvorena pitanja, piše dr. Bertoša, koliko se od planiranih 124 obitelji zaista preselilo i gdje su se smjestile. Pouzdano se može utvrditi da su se neke bolonjske obitelji smjestile u Puli. Jesu li se smjestile i u seoskom području? Neke indicije govore tome u prilog.

Jedna je bitna činjenica zašto je projekt bolonjskih poduzetnika, na čelu s Fioravantijem, doživjela fijasko: zaključkom Senata 1560. godine trojici ortaka (Fieravanti, di Franceschi, dall’Aqua) odobreno je ubiranje 4 posto uroda s melioriranih zemljišnih parcela. Time je mletačka vlast željela potaknuti poduzetnike da dovedu što više bolonjskih kolonista i obrade što više zapuštene zemlje. Odluka Senata, šest godina kasnije, o zabrani toga poreza značila je smrtni udarac kolonizaciji. Ona je ipak zamišljena kao tipični kapitalistički pothvat, koji je inicijatorima trebao donijeti znatnu dobit.

GOSPODARSKI I POPULACIJSKI USPJEH MLETAČKE KOLONIZACIJE: SELO PREMANTURA

U mletačkom pokušaju naseljavanja novih stanovnika u južnu Istru na područje Premanture doseljeni su najprije Bolonjci (1561.). Kako taj pokušaj nije uspio, 1585. godine dovedeno je osam obitelji iz zadarskoga područja, izbjeglica pred Osmanlijama iz unutrašnjosti.

Investiturom istarskog providura Giacoma Reniera, izdanom u Vodnjanu 2. svibnja 1585. godine osam obitelji, koje su prije toga odbile naseliti se u praznim kućama Medulina, udarilo je temelj selu Premantura. Javni mjernik odredio je doseljenicima parcele zemlje - oranice i pašnjake - počevši od rta prema unutrašnjosti.

Premantura na staroj razglednici

Potom su dolazili i drugi doseljenici iz Dalmacije, tako da je 1638. godine bilo već 270 stanovnika. Tada je oblikovana jezgra današnjega naselja.

Rašporski kapetan Andrea Contarini u pismu mletačkoj vladi 3. lipnja 1623. godine piše: "Selo Premantura ima 28 kuća i oko 200 duša. Oni godišnje siju oko 800 stara žitarica i proizvode tisuću barila vina… Žive na veoma lijepom mjestu. Sagradili su, a grade i dalje natječući se međusobno, lijepe kamene kuće, pa im je život postao udobniji budući da su već izvjesno vrijeme postali veoma marljivi ratari, kao što su se nekada bili naklonili lupeštini i krađi, što je djelomično dolazilo od njihove prirode i srodstva s uskocima".

Za vladavine Serenissime Premantura je bila jedno od najvitalnijih ruralnih središta u Puljštini i jedan od najvećih uspjeha mletačke kolonizacije južne Istre.

FIORAVANTI O ČUDESNIM SIREVIMA

Leonardo Fioravanti povukao se već na početku provedbe projekta doseljavanja, njegova zadaća bila je pokrenuti taj kompleksni motor oživljavanja nesretnog grada i cvata zapuštenih njiva. Za daljnji tijek pothvata brinuo se poduzetnik Vicenzo dall’Aqua. Fioravanti se u Senatu i u pulskom Vijeću predstavljao kao inventore (izumitelj), nikada kao cunduttore (dirigent).

Pulska se stvarnost okrenula protiv njegova izuma. Brutalni otpor nobila i građana, djelomično i seljaka starosjeditelja, napadi na Bolonjce, uništavanje njihove imovine i prijetnja njihovim životima, zadali su konačni udarac kolonizacijskom nastojanju.

Kada se to događalo, Fioravanti je bio daleko od Pule i Istre, daleko od problema: pisao je traktat o čudesnim sirevima (formaggi miracolosi) u Parmi i Piacenzi, te uživao u kušanju sireva.

Povezane vijesti

• Bespravno su sagradili tri kuće u Jadreškima, 20 godina su nelegalno živjeli u Puli, izmišljaju da nisu znali da im se kuća treba rušiti, ne žele u Premanturu jer im je "daleko", a žale se na sve strane
• Veliki privatni party u Areni: Saznajemo tko je zakupio pulski amfiteatar
• Spektakl duhovne glazbe u prepunoj pulskoj Areni