Pregled dana

subota 03.10.2026.

(Marko Gracin, Milivoj Mijošek)
Kolumna
Piše Robert Matteoni

Stvaralački procesi su najteži, danas ih se sve manje tolerira

U lipnju 2006. godine stigli smo na poprište Svjetskog prvenstva u Njemačkoj s podosta optimizma. Oko reprezentacije Hrvatske bila je odlična atmosfera, velikim dijelom i zbog uvjerljivog hoda u kvalifikacijama. Podsjetit ću da je tada reprezentaciju vodio Zlatko Cico Kranjčar, koji je svojedobno kao igrač bio je veliki strijelac i znalac. Ono što je bilo zanimljivo iz konteksta domaćih analiza, to je sustav igre kojeg je forsirao Kranjčar. Bio je to 3-4-1-2, ponešto drugačiji u odnosu na sustav (3-5-2) s kojim je Ćiro Blažević doveo Hrvatsku do bronce na SP-u u Francuskoj. Tada se smatralo i u analizama stranih analitičara da je to dekadencija nogometa. Blažević je oduvijek volio s novinarima imati direktan kontakt, koji je u svojom formi i sadržaju bio bitno drugačiji od javnih nastupa na press konferencijama. Kako sam se prilično često bavio tim taktičkim varijantama u svojim analizama, ne mareći za one (već tada) populističke medijske spinove i tzv. glamur priče oko nogometaša, Blaževića je iritiralo ako recenzije nisu išle u skladu s njegovim logikama. Prvo bi to nastojao objasniti, pa ako se "uhvati" onda bi vas lijepo tretirao. Ukoliko se ne povinujete tom stavu, onda bi vas Ćiro kao marginalizirao. No, u njegovom slučaju bilo bi to do prvog susreta ili telefonskog poziva. Nisam u 40-tak godina novinarske karijere upoznao većeg lisca i majstora javne komunikacije, odnosno stvaranja odnosa s medijima. Na EURU u Engleskoj Hrvatska je prošla grupu, pobijedivši prilično teško Tursku (1:0), a onda je rastavila na proste faktore branitelja europskog naslova Dansku. Ta pobjeda (3:0), uz legendarni lob Schmeichela od strane Davora Šukera, bila je simbolička najava da Blažević vodi reprezentaciju koja ima i te kako što reći kao novak u međunarodnoj konkurenciji. Slijedom nekih nejasnih poteza, prije svega odricanja prvog mjesta u grupi (s Portugalom igrala rezervna postava), što je Vatrenima namijenilo četrvrtfinalni okršaj s Njemačkom, a potom i sudačkih naklonjenosti suparniku, naši su poraženi 1:2. Sjedeći u posebnim redovima "obične" tribine zapad (bilo je previše novinara u loži), mogao sam primijetiti koliko su engleski navijači na Old Traffordu bili ljuti što je Hrvatska izgubila. Nijemci i Englezi se ne vole, to je poznato, pa nakon što je tadašnji sudac Sundell isključio Štimca, a dvije minute kasnije (59’) priznao pogodak Nijemaca nakon vidljivog prekršaja, svi su oko nas žestoko dobacivali sucu. Nije pomoglo naravno, s 10 igrača, Hrvatska nije imala više snage da poravna rezultat, pa su Nijemci naposljetku otišli do finala i osvojili naslov prvaka Europe.