Istraživači sa Sveučilišta u Arizoni nedavno su objavili studiju u časopisu 'Perspectives on Psychological Science' u kojoj iznose tezu po kojoj prebacivanje aktivnosti s hipokampusa na frontalni korteks možda predstavlja optimizaciju rada mozga, a ne njegovo slabljenje, prenosi portal Science Alert.

U starijoj životnoj dobi semantičko pamćenje, kojim upravlja frontalni (čeoni) korteks, postaje dominantnije. Ono obuhvaća širu sliku, opće znanje i razumijevanje općih koncepata – primjerice, pravila hokeja ili glavne gradove država.

Među neuroznanstvenicima je dugo prevladavalo mišljenje da je ta promjena u radu mozga način prilagodbe na sve veću istrošenost živčanih struktura, odnosno kompenzacijski mehanizam. No što ako je riječ o svjesnom izboru koji jednostavno više odgovara starijim osobama, onima čiji su mozgovi pohranili znatno više informacija nego mozgovi mlađih ljudi?

"Teorije o kognitivnom starenju koje danas prevladavaju, stariju životnu dob prikazuju kao razdoblje kompenzacijskog propadanja – nastojanje da se očuva funkcionalnost unatoč progresivnom propadanju živčanih struktura", pišu istraživači u svome radu.

Starenje kao genetski očuvana reorganizacija memorijskih sustava 

"Umjesto takvog stajališta predlažemo da se na starenje gleda kao na svojevrstan nastavak razvoja - genetski očuvanu, prilagodljivu reorganizaciju memorijskih sustava koja je usporediva s promjenama u mozgu tijekom ranijih životnih razdoblja."

Da bi svoja opažanja potkrijepili dokazima ukazali su na više ranije provedenih studija. Tvrde kako postoje brojni dokazi da se takve promjene događaju i u ostalim životnim razdobljima - primjerice, u djetinjstvu se događaju iste promjene samo u suprotnom smjeru.

Moglo bi se kazati i da promjene povezane sa starenjem ne odražavaju opći gubitak neuronske plastičnosti, već način preraspodjele resursa.

Poznato je da hipokampus troši puno energije, pa stoga mozak možda štedi resurse za trenutke kada su najpotrebniji.

Činjenica je i da se određene veze unutar mozga u starijoj dobi zapravo jačaju, što podupire tezu da mozak ne slabi, već se inteligentno prilagođava novim uvjetima.

Sličnost s promjenama u životinjskom svijetu

Studija ukazuje i na slične pojave u životinjskom svijetu. Kako stare i štakori se više oslanjaju na ono što im je poznato, dok ženke afričkih slonova u starosti postaju "čuvarice društvenog znanja". 

Možda se i naš mozak ponaša isto?

"Sveukupno gledano rezultati istraživanja na životinjama ukazuju na to da reorganizacija sustava pamćenja u periodu starenja možda nije svojstvena samo ljudima već predstavlja opće načelo kod životinjskih vrsta s dugim životnim vijekom i složenim društvenim strukturama", pišu američki znanstvenici.

Sve to možda ima i evolucijsku svrhu - onima među nama koji dožive duboku starost prioritet postaje prenošenje informacija, a ne pamćenje pojedinosti iz svakodnevnog života.

Zaključci ove studije ne samo da bi mogli promijeniti način na koji procjenjujemo starenje mozga, već i pružiti bolji uvid u stanja povezana sa starenjem, poput Alzheimerove bolesti.

To bi, primjerice, moglo značiti da se pravi znakovi bolesti mogu lakše razlikovati od promjena u mozgu koje su zapravo i prirodne i pozitivne.

S obzirom na to da je Alzheimerova bolest u svojim ranim fazama povezana s pretjeranom aktivnošću hipokampusa, moguće je i da bolest na neki način ometa prirodnu i korisnu promjenu prioriteta u mozgu do koje bi u uobičajenim okolnostima došlo.

Valja napomenuti da ova studija ne donosi nove dokaze, već reinterpretira postojeća istraživanja kako bi iznijela snažne argumente.

Sljedeći korak u istraživanju - hipoteza o adaptivnom starenju

Sljedeći korak u istraživanju, kako autori to nazivaju - hipotezom o adaptivnom starenju - bit će praćenje ispitanika tijekom vremena i analiza promjena u mozgu da bi se utvrdilo postoje li znakovi takve preraspodjele neuronskih funkcija. Ako se takvo nešto potvrdi moglo bi se doći do do nove perspektive o starenju mozga i liječenju stanja povezanih sa starenjem.

Adaptivno starenje se u psihologiji i gerontologiji češće naziva uspješno ili aktivno starenje i predstavlja sposobnost pojedinca da se uspješno prilagodi biološkim, psihološkim i socijalnim promjenama koje dolaze s godinama. Umjesto da se starenje promatra isključivo kao proces propadanja, ovaj koncept naglašava fleksibilnost, očuvanje funkcionalnosti i zadržavanje visoke kvalitete življenja. 

"Gledamo li na proces normalnog starenja isključivo kao na proces propadanja, mi propuštamo bit stvari", istaknuo je psiholog Fabian-Xosé Fernandez u razgovoru s Lindom Wang iz Udruge za psihološku znanost(Association for Psychological Science).

"Mozak starije osobe optimiziran je za drugačije stvari od mozga neke mlađe osobe - prvenstveno za dijeljenje stečenog znanja i održavanje društvenih odnosa", zaključio je. 

Rezultati istraživanja objavljeni su u stručnome časopisu 'Perspectives on Psychological Science'.