In memoriam
Preminuo Janko Crljenica, jedan od predanih čuvara čakavske riječi u Istri
Janko Crljenica (Arhiva Glasa Istre)
Preminuo je marčanski pjesnik Janko Crljenica, vrlo aktivan u očuvanju čakavske riječi i njezinoj promociji te predani kulturni radnik. Rođen je u Puli 1948. godine. Nakon osnovne i srednje škole u svome gradu, diplomirao je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci te stekao zvanje profesora industrijske pedagogije. Svoje je mahom pjesničke uratke objavljivao u Istarskom borcu, Istarskom mozaiku, Galebu, Dometima te u humorističnom prilogu Glasa Istre Vaš kantunić. Redovito je pisao i za Uljanikov mjesečnik.
Bio je zaposlen u Uljanik TESU-u, a objavio je tri knjige - pjesničke zbirke Pisme, Garofula u cvitu (1992.) i zbirku pjesama za djecu Odmori se mama (1994.).
Sudjelovao je na Susretima na dragom kamenu, manifestacijama Čakavskog sabora i Smotri kulturnih stvaratelja Hrvatske, a pisao je pjesme za zborove, klape i estradne umjetnike. Godine 1983. organizirao je u Parizu predstavljanje amaterskih stvaratelja Uljanika. Za svoj doprinos dijalektalnom pjesništvu, kulturi i očuvanju lokalnoga govora 2018. godine proglašen je počasnim građaninom Općine Marčana.
"Garofula u cvitu" doživjela je čak pet izdanja te talijanski prijevod zahvaljujući sada nažalost pokojnoj pjesnikinji Gianni Dallemulle Ausenak.
- Ljubav prema pisanoj riječi postoji u meni od rane mladosti, no počeo sam ozbiljnije pisati, odnosno osjetio sam potrebu da objavim svoja djela tek nakon majčine smrti, kazao je Crljenica u intervjuu za naš list prije nekoliko godina.
On se u knjizi "Odmori se mama" predstavio svojevrsnim spojem sebe kao radoznalog dječarca koji želi (raz)otkriti svijet i već odrasle osobe s izgrađenim stavovima i drukčijim svjetonazorima u odnosu na nekadašnje dijete koje dijelom i dalje živi u njemu.
Pisao je i književnim standardom i čakavicom južnog dijela Istre. U njegovim pjesmama za djecu, promatrajući njihovu strukturu i sadržaj vidi se da su teme obitelji dominantne. U svome književnom stvaralaštvu njegovao je čakavski izričaj svoga zavičaja, a zadnjih se godina intenzivnije posvetio kiparskome radu, izrađujući razne skulpture.
- Bio sam aktivan u brojnim udrugama, i dalje neumorno stvaram, pronalazeći inspiraciju iz ljudi i događaja oko sebe, rekao je u zadnjem intervjuu za naš list.
- Posebno ćemo ga pamtiti po posjetima školama diljem Istre, gdje je djeci kazivao svoje stihove i s njima stvarao pravu čaroliju. Kroz svoje je pjesme s puno ljubavi oživljavao našu baštinu, zavičaj i obitelj, kazala je njegova prijateljica i kolegiva Nives Tomišić.
