INTERVJU
VLADIMIR BALAŠĆAK Autor monografije Irene Kolesar pod naslovom "Osmeh porculanske figurine": Njezina životna priča nadmašuje sve kazališne i filmske priče koje je tumačila
Irenu Kolesar, veliku kazališnu i filmsku glumicu, najšira publika poznaje kao Slavicu, junakinju istoimenog filma Vjekoslava Afrića iz 1947. Bio je to prvi poslijeratni film u bivšoj Jugoslaviji, a s tom je ulogom, kako piše filmski kritičar Nenad Polimac, Irena Kolesar (Slavonski Brod, 22. studeni 1925. - Zagreb, 3. rujna 2002.), "postala prva hrvatska filmska zvijezda, koju su na ulicama salijetali kao da je riječ o Vivien Leigh ili Lani Turner". "Slavica" je, "imala gotovo dva milijuna gledatelja u poratnoj Jugoslaviji, što je rekord kojem se nekoliko godina kasnije uspjela približiti jedino hollywoodska glazbena komedija 'Bal na vodi'". Neosporna je činjenica da je Slavica obilježila karijeru Irene Kolesar, no ova je velika glumica i iznimno skromna osoba, ostvarila brojne druge filmske i antologijske kazališne uloge u kazališnim kućama tadašnje države. Radila je s najvećim redateljima i glumcima svoga doba - od Bojana Stupice i Marka Foteza, Marije Crnobori, Svetlane Bojković, Elizabete Seke Sabljić, Relje Bašića… Glumačku karijeru je prekinula u 47. godini, vratila se iz Beograda u Zagreb. Živjela je iznimno skromno s malom mirovinom, a preminula je 2002. u zagrebačkom Domu umirovljenika. No, nije zaboravljena. Velike zasluge za to ima Vladimir Balašćak, glumac i rođak Irene Kolesar, autor knjige "Osmeh porculanske figurine", monografije Irene Kolesar, koja je objavljena na samom kraju 2020. godine u izdanju Društva Rusina Srijemska Mitrovica i NAR-a, Novi Sad. Sadržajno ali i dokumentima i fotografijama iznimno bogato djelo, više je nego dovoljan razlog za razgovor s Vladimirom Balašćakom.
