Guba (lepra, šuga) nije bolest prošlosti, izlječiva je, ali ako se ne otkrije dovoljno rano i ako se ne liječi na odgovarajući način, može uzrokovati trajna i teška oštećenja. U najsiromašnijim dijelovima svijeta i dalje pogađa mnoge ljude. Prema nekim procjenama, svake se godine zabilježi više od 200 tisuća novih slučajeva, a među njima ima mnogo djece.

Siromaštvo je i dalje glavni uzrok širenja te bolesti, dok se među ostalim čimbenicima ističe nedostatak zdravstvenih usluga i loša ishrana. Stigmatizacija, odnosno predrasude koje nastaju zbog tjelesnih oštećenja u fazi uznapredovale bolesti, oboljelima dodatno otežava život. Kako bi privukao veću pozornost na tu bolest, francuski pisac i novinar Raoul Follereau (1903.-1977.) utemeljio je 1954. godine Svjetski dan borbe protiv lepre koji se obilježava na današnji dan, 30. siječnja. Ovaj dan ima dva cilja: osigurati da se bolesnici s gubom njeguju i liječe kao i svi ostali pacijenti, uz poštivanje njihove slobode i njihova ljudskog dostojanstva, te da se zdravi izliječe od straha koji imaju od ove bolesti i oboljelih. 

Kolonija gubavaca u Dubrovniku 

Obrazovanje i doprinos akademske znanstvene zajednice mogu mnogo učiniti u borbi protiv lepre, pogotovo u zemljama u kojima je bolest endemska. No, jedna od temeljnih potreba osoba koje su zahvaćene tom teškom bolešću je ljubav: mora se stati na kraj diskriminaciji, stigmatizaciji i predrasudama.

Bolest je prepoznata još u drevnim civilizacijama Kine, Egipta i Indije, a prvi pisani zapis potječe iz 600. godine prije Krista. Kroz povijest bile su poznate tzv. kolonije gubavaca, koje su činili oboljeli koji su bili odbačeni od društva. Dubrovnik je prvi u hrvatskim krajevima donio propise o gubavcima. U statutu iz 1272. za njih se kaže "neka odu stanovati izvan grada". Ustanovljena je "gubava kuća", leprozorij, koji nije bio bolnica, već sklonište. U Njemačkoj i Češkoj leprozorij zovu nemoćnice ili kuće dobrih ljudi; u Italiji lazareti po tome što su u ono vrijeme mnogi bolesnici bivali smješteni u bolnici sv. Lazara u Rimu, a druga inačica potječe od imena prosjaka gubavca poznata iz Biblije po imenu Lazar, pa su zbog toga skloništa za gubavce tako i prozvana.

Na Jadranu, pa tako dijelom i u Istri, svaki veći grad imao je svoj leprozorij. Krajem 18. st. guba je iščezla, da bi se iznenada pojavila u 19. st. Kako bi se spriječilo širenje bolesti, namjesništvo u Zagrebu naredilo je da se u Metkoviću pronađe mjesto za leprozorij gdje bi se smjestili svi dalmatinski gubavci. Svega 2 km od grada, u predjelu Pavlovača, podignut je 1905. leprozorij. Uz bolesničke sobe tu je bila i ambulanta i kapelica. Smrću većine bolesnika 1925. i zatvaranjem leprozorija službeno je iskorijenjena guba u Hrvatskoj.

Gubavica na Barbanštini

Posljednja kolonija gubavaca u Europi nalazila se na grčkom otoku Spinalonga do 1957. godine. Godine 1871. Gerhard Henrik Armauer Hansen (1841.–1912.), ravnatelj leprozorija u norveškom Bergenu, otkrio je uzročnika lepre, a odsudan obrat za bolesnike nastao je za Drugog svjetskog rata uvođenjem sumpornih spojeva i antibiotika u liječenje te bolesti. Postoji mišljenje da su gubu iz Indije u Europu prenijeli vojnici Aleksandra Velikog (326.-327. prije Krista). Dalje su je, osobito po mediteranskoj obali, širili rimski vojnici, feničanski trgovci i mornari.

Njezine vidljive posljedice izazivale su strah i gnušanje. Od ostalih bolesti odvajalo ju je vjersko i društveno žigosanje kojem su zaraženi pojedinci bili izloženi. Općenito se smatralo da su bolesnici teško sagriješili i da je stravično izobličenje njihove vanjštine, izazvano leprom, rječit biljeg njihova života. Od 12. st. gubavci su odlukom Trećega lateranskoga koncila bili potpuno isključeni iz zajednice, oduzeta su im sva građanska prava i bačeni na društvenu marginu. Gubavci su ipak tada dobili vlastite crkve.

Od brojnih crkava na Barbanštini, crkva Sv. Margarete u Prnjanima, iz 1300. godine, nalazi se u predjelu zvanom Gubavica. Prema predaji, kod ove crkve nalazila se bolnica za oboljele od gube, pa se zato taj kraj naziva Gubavica.

Povezane vijesti

• Stvaranje novoga grada na Brionima, mjesta odmora i zabave
• Neprirodna cestovna trasa Trst-Pula politički nametnuta
• 29. PROSINCA 1993. PROGLAŠEN MEĐUNARODNI DAN BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI: Posljednjih 150 godina u Istri izumrlo petnaest vrsta biljaka