(Snimio Milivoj Mijošek)
Na Skupštini se opet povela rasprava o izmjeni i dopuni Odluke o davanju suglasnosti za zaduženje i davanju jamstva trgovačkom društvu Kaštijun d.o.o. kojim se zapravo produžuje rok za korištenje kredita do 31. listopada 2027. godine. Pritom je Sanja Radolović iznijela niz podataka - o svega devet klijenata koje Kaštijun ima - šest vlasnika pretovarnih stanica i tri društva koja nemaju pretovarne stanice. Iako je Kaštijun tužio komunalne firme, oni će te tužbe dobiti, ustvrdila je Radolović i ponovila da viškovi ne postoje, čak niti po Zakonu o gospodarenju otpadom jer postoji samo "jedinična cijena zbrinjavanja otpada".
- Spominjete da su ljetni viškovi problem za Kaštijun, no taj otpad nije ni stigao na Kaštijun, otišao je izravno u CIOS, a iako Kaštijun uredno izdaje te fakture, komunalci ih ne plaćaju i tužit će Kaštijun. Tu će nastati i još veći problem jer Kaštijun fakturira i PDV. Milijunski iznosi troše se za zbrinjavanje SRF-a, a problem je i što se SRF ne zbrinjava. Smrad se ne rješava... I zato ovdje nema mjesta za politikanstvo, to se mora riješiti. Čuli smo odgovor da smrad nastaje zbog bala od otpada.
Međutim, upućeni su mi rekli da to baš i nije tako. Problem je što Kaštijun ne radi vikendom, a tek od ove godine radi subotom pa je u srpnju i kolovozu najveći problem upravo otpad koji stiže ponedjeljkom. Kaštijunu treba nova oprema pa je pitanje zašto se 15 godina nije investiralo u dodatnu opremu, mogli su se izgraditi novi boksevi u kojima bi se otpad sušio tjedan dana, a ovako nema mjesta pa se odmah izbacuje vani i zato smrdi. Pitala sam i zašto gradovi ne drže duže otpad na prikolicama pa sam saznala da je prikolice nabavio Kaštijun, ali ne i dodatnih 20, 30 prikolica koje bi omogućile gradovima da ljeti duže zadrže otpad. I opet pitanje, zašto? Tko je ovdje lud? Problem Kaštijuna riješile bi kompostane ili bioplinsko postrojenje, smrad bi se riješio pokrivanjem bala folijama kao što to rade na Mariščini... Dakle, kada se govori o Kaštijunu, bilo bi dobro da netko iz Kaštijuna i bude prisutan na sjednicama Skupštine i da nam ove odgovore, rezimirala je Radolović.
Vijećnik Damir Kajin osvrnuo se i opet na tužbu koju je protiv njih podigao Kaštijun i ustvrdio da će platiti u gram ono što odvezu na Kaštijun, a to je 16 tona ili jedna poluprikolica tjedno, iako imaju pravo na 50 tona, ali ne žele plaćati tuđi otpad.
- Ne premašujemo ljetne kvote, ne stvaramo viškove, ne generiramo troškove koje imaju prije svega ljeti zbog više pretovara iz pretovarnih stanica. Pitam gdje je problem s Buzetom, zašto vodimo sudske sporove? I cijelo vrijeme imamo sporne cijene i to je nama srž problema. Godine 2023. Kaštijun je povećao cijene za 100 posto po toni jer da moraju prebaciti troškove, ali ih prebacuju i na nas i zato naši građani moraju plaćati troškove gostiju iz kampova, s kruzera... Mislim da je naš stav pošten, ne biježimo od rasta cijene, ali odbijamo plaćati trošak tuđeg sezonskog otpada. Nije korektno da se tereti jedan Buzet. Nepošteno je i nekorektno za zajednicu koja broji svega 6.000 žitelja, rezimirao je Kajin.
Vijećnica Helena Lozić Doklestić ustvrdila je da Kaštijunu nedostaje i stručni kadar te apelirala da se angažira stručna grupa koja će donijeti rješenja. Vijećnik Velenik ustrdio je da, osim što se produžuje rok za korištenje kredita, u četiri godine promijenjeno je pet direktora, uređaj za odvajanje metalne frakcije još stoji neraspakiran te rekao da bi u rješavanje svih ovih problema trebalo uključiti i državu jer svi uče iz ovih istarskih grešaka, a država uostalom nije ustrojila niti tržište SRF-a.
- Zakon kaže da komunalci moraju donijeti otpad u centar, a da cijene trebaju biti identične za sve. Dakle, problem je zajednički i on se treba riješiti. I volio bih da je zadnji put da prolongiramo kredit, jer stroj tamo stoji duže vrijeme i čeka montažu, rekao je Velenik.
U pojedinačnoj raspravi Radolović je ustvrdila da s Kaštijuna smrdi zbog SRF-a li da je to samo djelomično točno, ali da u tom SRF-u ima sumpora, klora, žive i tko zna čega sve još i takav SRF ne želi nitko zbrinjavati, dok se u drugim zemljama koristi kao gorivo. Kompostane i bioplinsko postrojenje nitko ne želi u svom dvorištu, rekla je nadalje aludirajući na Kajinovo izlaganje, te ustvrdila da je bez veze više govoriti o vlasničkom restrukturiranju, jer se žitelji Medulina više i ne žale zbog smrada već se boje za zdravlje, što udišu, što piju, što jedu, a žele zabraniti i poljoprivrednu proizvodnju na svom području.
Na to se nadovezao Bassanese i rekao da kompostane nisu predviđene u planovima jer mogu biti u izgrađenim građevinskim područjima, ali se pita i tko će ih tamo graditi?
- Treba odrediti izdvojeno građevinsko područje gdje će biti kompostana, ali županijski Prostorni plan neće biti tako brzo gotov, vjerujte iskustvu. Ali treba znati da se na zemljištu do 4 hektara mogu planirati kompostane bez suglasnosti Županije. U Americi je razvrstavanje obaveza komunalnih tvrtki, ne građana. Kompostane su nam nužno potrebne, a trebalo je napraviti i spalionicu, sada bioenerganu. Svi su bili protiv, pa i ja, jer ona mora biti blizu velikog grada, blizu potrošača, a nitko ne želi smeće u svom gradu. No, sada o tome moramo razmišljati, došli smo do tog problema, rekao je Bassanese, na što je Kajin dometnuo da Buzet ima kompostanu za zeleni otpad, ali nemaju dozvolu za rad jer se traže određeni certifikati.
Miletić se u svom zadnjem obraćanju osvnuo na smjenu vrhunske stručnjakinje Vesne Dukić s čelne pozicije Kaštijuna koju su potom zamijenili, redom, Ademi, Giaciometti, Stilinović i Budisavljević - petoro ljudi u četiri godine i sada, kaže, svi od tih odluka žele oprati ruke "kao da ih smijenio marsovac, a ne većinski vlasnik".
- Ništa se nije smijelo dirati zbog bespovratnih sredstava, ali morate znati da taj projekt završava 2029. godine pa će i investicije pasti na teret potrošača koji stvaraju otpad, rekao je Miletić, a Radolović poručio da nema informaciju da u SRF-u ima žive što je, po njemu, vrlo opasan podatak.
- Ukoliko se situacija s koičinom i strukturom otpada ne promjeni, jedino rješenje je ulaganje u dodatnu opremu da Kaštijun bude bez neugodnih mirisa, bez dodatnih boxova, opterećenja radnih ploha... To će koštati i teško da će tu investiciju pratiti bespovratna sredstva i EU fondovi. Dakle zadnje četiri godine nije bilo dobre volje da se ti problemi riješe, rezimirao je Miletić prije glasanja kojim je jednoglasno ipak podržano prolongiranje kredita Kaštijunu.