KRAJ SEZONE ŠVOJA

PROVELI SMO DAN S RIBARIMA UMAŠKOG AKVATORIJA: Najcjenjenija riba sve je rjeđa na domaćem pijatu

| Autor: Sanja BOSNIĆ


Loše vrijeme pratilo nas je i u studenom koji je inače najbogatiji po ulovu pa se mnogim ribarima prepolovio broj izlazaka. I sam sam isplovio tek osam puta u studenom i pet puta u prosincu, a glavnoj sezoni se bliži kraj. Bile su velike južine, levantere... U prosincu se situacija, što se količina tiče, nešto poboljšala i procjenjujem da će sezona završiti na prošlogodišnjoj razini, veli ribar Tonči Trevižan

Iznimno cijenjena riba list ili švoja je prvoklasna riba i najprisutnija je u vodama zapadne obale Istre - od Poreča do Tršćanskog zaljeva - te se smatra jednom od najboljih ribljih delicija iz ovog dijela Jadrana. Oceanografski institut iz Splita je u svojim nedavnim istraživanjima ustvrdio da je prosječna gramaža ulovljenih listova oko 260 grama, što spada već u prvu kategoriju ribe te vrste, i da nema većih količinskih oscilacija u njegovu izlovu. Kraj prosinca za ribare znači i primicanje kraju još jedne sezone ulova švoja te smo doznali kako je ona protekla u umaškom akvatoriju, poznatom upravo po lovu na tu ukusnu ribu.

Najveći problem je niska cijena

- Od sredine listopada sezona je bila loša, za što je bilo i naznaka, no ne može svaka godina biti ista, slično je kao i s urodom maslina, započinje razgovor Tonči Trevižan, ribar iz Umaga s najviše radnog staža u ribarstvu koji je obavljao i niz funkcija u Cehu ribara pri Udruženju obrtnika Bujštine i Istarske županije.

Tonči Trevižan zabrinut je prosječnom cijenom švoja na tržištu

- Loše vrijeme pratilo nas je i u studenom koji je inače najbogatiji po ulovu, pa se mnogim ribarima prepolovio broj izlazaka. I sam sam isplovio tek osam puta u studenom i pet puta u prosincu, a glavnoj sezoni se bliži kraj. Bile su velike južine, levantere... U prosincu se situacija, što se količina tiče, nešto poboljšala i procjenjujem da će sezona završiti na prošlogodišnjoj razini. Međutim, ono što nas ribare najviše više zabrinjava je prosječna cijena lista koju postižemo u prodaji. Naime, 99 posto ulova završi na talijanskom tržištu. Sada se cijena za švoje prve kategorije kreće oko 75 kuna, a one srednje kategorije su oko 50 kuna, dok se oni najmanji, težine od 160 do 240 grama, prodaju za 33 kune po kilogramu, pojašnjava Trevižan stanje na tržištu švoja i cjenovne kalkulacije.  

- Prije svega treba istaknuti da je zaista naša švoja najkvalitetnija na Jadranu, čemu je razlog konfiguracija morskog dna ovog dijela akvatorija. Od Poreča do Trsta ona je gotovo ista, za razliku od Dalmacije gdje je znatno manje švoja zbog drugačije strukture dna, flore i faune, koja mu ne pogoduje. Ima razlike i na ovoj našoj morskoj mikro lokaciji. Primjerice, u Tršćanskom zaljevu ima švoja, no morsko dno je tamo pjeskovitije zbog ulijevanja rijeka Po i Soče u more pa nije tako ukusan kao naš list. Također, često talijanske brodice često ribare u području ZERP-a kako bi izlovili one kvalitetnije primjerke, kazuje Trevižan iskazujući otvoreni žal da unatoč prepoznatljivoj i priznatoj kvaliteti „istarske švoje“ grosisti/veletrgovci to ne prepoznaju radi čega naši ribari imaju problema s talijanskim prodajnim tržištem u Trstu i Maranu.

Ribarski bračni par Makovac

- Najčešće nam ribu otkupljuju naše ribarske zadruge, privatne tvrtke ili se pojedinci sami snalaze kako znaju. Mi ne ulazimo u njihove preprodajne kalkulacije Talijanima ili našim otkupljivačima, ali problem nije u našim zadrugama i ostalim prekupcima, zato što oni ne diktiraju cijenu ribe nego ista ovisi o tome koliko će im Talijani ponuditi. Ukoliko ne pristanu na njihovu ponudu nemaju kome prodati ribu i ostale morske plodove pa smo time, na neki način, ucijenjeni. A očito je da stanovnici Italije, kao i naši, sve više jedu ribu iz uzgoja te sve manje cijene ovu našu divlju ili domaću, ulovljenu u moru. Preferiraju brancina ili oradu iz uzgoja po cijeni od 50 kuna. A naša švoja je po 100 kuna, otkriva Trevižan prisjećajući se kako je nekad funkcioniralo tržište ponude i potražanje u ribarstvu.

Riba se sve manje konzumira

- Prije devedesetih godina otkup bi radile tvornice ribe „Mirna“ Rovinj i “Delamaris“ Izola u kojima su ribu skladištili, zatim zamrzavali te prodavali Talijanima tijekom godine. Državne banke su ih pratile kreditima za kupnju opreme, repro materijala i ostaloga te bi u svako doba godine imali na lageru dovoljne količine ribe koju bi najčešće prodavali u doba kada se mogla postići najviša cijena. Talijani bi dolazili u nabavu k njima, u tvornice. A danas mi doslovce svakodnevno nosimo ribu u Trst i Marano. Dakle, friška riba im je pod nosom i oni definiraju cijenu. Ne otkupe li oni našu ribu, nemamo ju kome prodati, rezignirano će Trevižan pa povlači paralele sa standardom stanovnika nekad i danas.

Danilo Latin - zbog loših vremenskih uvjeta izlazak u ribolov je veliki rizik

- Snažno se osjeća prisutnost gospodarske krize u Italiji i nova generacija Talijana, ovi mladi jedu cheesburgere i hamburgere - fast food, općenito. Riba je prije nešto vrijedila, a danas ju konzumira sve manje ljudi ili kupuju onu iz uzgoja o kojoj sam govorio jer je jeftinija. No budimo realni, riba i je preskupa u odnosu na njihove prosječne plaće od 1200 eura, priznaje Trevižan pa ga zaskačemo pitanjem, a što je sa Hrvatima. Koliko je riba prisutna na njihovom stolu?

- Pa većina ih jede sardele, odnosno plavu ribu, ali mislim da je i ona preskupa. Kupite li na peškariji jedan kilogram sardela za 20 do 25 kuna to je previše u odnosu na cijenu švoja jer se plava riba lovi u velikim količinama. Dok smo nekad lovili švoje sa 1000 metara bačene mreže, danas to radimo sa 5000 metara. Listova u moru nema manje količinski, ali vrijednost im je znatno niža. Prisjetimo se da je prije 30 godina cijena lista iznosila deset tisuća lira po kilogramu, što bi danas u odnosu na našu kupovnu moć iznosilo kao nekih 50 do 60 eura. Moja je mater imala plaću 250.000 lira mjesečno, a ja sam tada mogao dnevno izloviti švoja za taj iznos sa samo jednim kilometrom bačene mreže. Danas moram baciti u more 5000 metara mreža da bih privredio bruto 200 eura dnevno. To znači da u konačnici radim za 300 do 400 kuna dnevno sa svojim kapitalom. Pustite „ribarske priče“ u kojima četiri ili pet puta godišnje uhvatite i do 200 kilograma ribe, prosjek je kudikamo manji. A gdje su još troškovi knjigovodstva, porezi i drugo čega prije nije bilo, povišena tona će Trevižan pa se pri kraju razgovora vraćamo vedrijoj temi – slasnim kapitalcima švoja. Zanima nas ima li ih još.

Problemi s burzom na Božić

- Znači, poslije bure kad razvedri i kad zahladi, tada se može očekivati dobar ulov. Uvijek je bilo tako i vjerojatno će taj zakon prirode ostati i ubuduće. Tada se u mreži zna zalomiti i neki kapitalac od 700 do 800 grama, ali nađe se tri do četiri komada u mreži, i to je možda četiri puta manje nego što je bio slučaj ranijih godina, jada se Trevižan pa opet okreće temu kao “ruža vjetrova“ na garbin.

- Osim ograničenog tržišta i nižih cijena za švoje, pojavit će se i problem otkupa pred Božić. Prije desetak godina bi ih Talijani otkupljivali u većim količinama upravo pred Božić. I nisu radili samo na blagdan, a sad će im burza biti nekoliko dana zatvorena, pa smo i tu zakinuti. Prodavat ćemo ih prijateljima i rodbini za tek koju kunu više, snalaziti se da nam ulov ne propadne, iskreno će stari morski vuk Trevižan čime zaključujemo njegove sagledavanje problema vezanih uz izlov listova. Vrlo slično mišljenje s umaškim kolegom ribarom dijele i ribari iz starog porta Savudrije. Pa tako Danilo Latin, iako mu je na dan razgovora bio rekordan dan ulova švoja i u mreži se našlo desetak zavidnih kapitalaca težih od 500 grama, tvrdi da mu je ukupni izlov u odnosu na proteklu godinu manji. A razlog tomu nisu samo loše vremenske prilike i manji broj izlazaka na more.

Delicija Sjevernog Jadrana češće je u tanjurima susjeda, Talijana (Arhiva)

-Ulov švoja je ove godine nešto manji zbog pristunosti jedne vrste meduze koja se hrani ikrom ribe pa se one ne mogu razvijati već na svom početku razvojnog ciklusa. Meduze nam uništavaju ulov, i to ne samo švoja nego i drugih vrsta riba, a k tomu još zbog loših vremenskih uvjeta moramo pratiti vremenske prognoze u svakom trenutku i ne riskiramo izlaziti u ribolov. Primjerice, vratili smo se jutros iz ribarenja s bogatijim ulovom, ali sutra zove jugo i nećemo bacati mreže, tako da ćemo to odraditi poslijepodne, a izvlačit ćemo ih večeras oko 21 sat, što znači da ćemo danas raditi više od 16 sati kako bi donekle nadoknadili propuštene ulove, veli Latin, ipak vidno zadovoljan zbog velikih primjeraka švoja koji su se još živi trzali u mreži. Nešto dalje nailazimo na bračni par ribara Dijega i Franku Makovac, poznatijih široj javnosti kao „rekorderima“ po dobivenim prekršajnim kaznama za nedozvoljeno ribarenje u „slovenskim vodama“.

- Mi smo rekorderi i po isplovljavanju, odnosno ribarenju. Ribolov je gotovo naša svakodnevica osim kad zapuše veliko jugo i nevera. Možda zato što smo najviše puta ribarili u listopadu, studenom i prosincu, ne vidimo razliku u izlovu u odnosu na lani. No raspolažem podacima Oceanografskog instituta iz Splita koji je u nedavnim istraživanjima ustanovio da je prosječna pecatura izlova švoja uvijek ista i da mu je prosječna dekaža 260 grama, a kada ih je u kilogramu četiri komada to je dobar ulov.

Manjak ribara - ozbiljan problem

U početku smo za prvu kategoriju - porcijaše postizali cijenu između 85 i 110 kuna, a sada je nešto niža. Muči nas što će za Božić talijanska burza biti „ferma“ i neće biti otkupa, ali ono što nas profesionalne ribare više od količinskog ulova najviše zabrinjava je nedostatak radne snage, pa moramo posao odrađivati familijarno, upozorava Makovac. S ovom zadnjom konstatacijom usuglasili su se i drugi ribari.

- Radne snage gotovo da i nema. Na zavodu za zapošljavanje na postoji otvoren poziv za radno mjesto ribara, a vjerojatno i da ga zatražimo nitko se ne bi javio jer je to zaista teško zanimanje i to danas postaje sve ozbiljniji problem u ribarstvu. Prinuđeni smo prijavljivati i zapošljavati članove obitelji, potvrđuje navode Tonči Trevižan koji je dao svobuhvatan pogled na izlov čuvenih istarskih

švoja, najcjenjenije ribe sjevernog Jadrana.

Uobičajeni problemi s delfinima

Požalili su se neki od sugovornika na probleme sa delfinima koji im uništavaju ribarske mreže. Tonči Trevižan je ukratko komentirao:

-Uvijek ih je bilo. Dok su plivarice radile s puno svjetla pri izlovu velikih količina sardela (do konca listopada) na jugu Istre, delfini su bili zauzeti tim plijenom, a sada su se preselili k nama u sjeverne vode jer je aktualna sezona švoja. Oni nam svaki dan uzimaju danak, a osobito nakon bure. Međutim, to je prirodni proces, tako jednostavno funkcionira morski hranidbeni lanac.


Podijeli: Facebook Twiter








Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater