Oporavljaju se zalihe ribe i unatoč tome su ugrožene

(Boris Scitar/PIXSELL)

Pritisak ribolova u Sredozemnom i Crnom moru prepolovio se tijekom proteklog desetljeća, no unatoč tom pozitivnom trendu više od polovice praćenih ribljih stokova i dalje se nalazi u stanju prekomjernog iskorištavanja. Najnovije izvješće Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) pokazuje kompleksnu sliku regije - s jedne strane primjetan napredak u upravljanju i znanstvenom nadzoru ribolova, s druge i dalje ozbiljne prijetnje koje uključuju klimatske promjene, nestanak staništa i sve češći slučajni ulov ugroženih vrsta.

Prihvatljive granice

FAO navodi da se prosječni ribolovni pritisak od 2013. do danas smanjio za 50 posto, što predstavlja najznačajniji pomak otkako se sustavno prate podaci za ovu regiju. U istom razdoblju udio održivo upravljanih zaliha ribe udvostručio se, što stručnjaci pripisuju strogijoj regulaciji, preciznijim kvotama i sustavu upravljanja koji se sve više temelji na znanosti, a sve manje na procjenama i tradicionalnoj praksi. Međutim, unatoč napretku, čak 52 posto analiziranih stokova i dalje se lovi iznad biološki prihvatljivih granica. U središnjem i istočnom Mediteranu te u Jadranu posebno su zabrinjavajući podaci o slučajnom ulovu zaštićenih vrsta poput morskih pasa, raža i morskih kornjača, što dodatno opterećuje već osjetljive ekosustave.

U izvješću stoji da ribolov te uzgoj ribe u slanim i bočatim priobalnim vodama danas proizvode ukupno oko 2,06 milijuna tona hrane godišnje, procijenjene vrijednosti 21,5 milijardi dolara, te neposredno osiguravaju 1,17 milijuna radnih mjesta u regiji. Ti podaci pokazuju da je riječ o sektoru od iznimne gospodarske i socijalne važnosti, s dubokim utjecajem na obalu i nacionalna gospodarstva, uključujući i Hrvatsku. Iako ulovi stabilno osciliraju već više od desetljeća, 2023. godina donijela je povećanje od 13 posto u odnosu na godinu prije, čime je ukupni ulov dosegnuo 1,12 milijuna tona. FAO pritom naglašava da se taj rast ne smije tumačiti kao znak održivog oporavka, budući da je dijelom posljedica prirodnih kolebanja, a ne dugoročnog poboljšanja stanja ribljih zaliha.

Turska ostaje najvažniji ribarski akter regije, odgovorna za 31 posto ukupnog ulova i oko 17 posto ribolovne flote, dok je Italija druga, a Grčka treća po količini ulovljene ribe. Uzgoj ribe, posebno u priobalnim morskim i bočatim vodama, bilježi progresivan rast i sve važniju ulogu u opskrbi hranom. Sredozemna akvakultura u 2023. godini proizvela je 2,97 milijuna tona hrane u vrijednosti 9,3 milijarde dolara, od čega se 940 tisuća tona odnosi na uzgajališta u slanim i bočatim vodama. Hrvatska se u ovom segmentu ističe kao jedna od značajnijih zemalja regije, osobito u uzgoju brancina, orade i tune, no taj sektor suočava se sa sve vidljivijim izazovima.

Rub održivosti

FAO upozorava da je akvakultura iznimno osjetljiva na klimatske ekstreme, poput toplinskih valova i naglih promjena temperature mora, ali i na širenje bolesti, pojavu invazivnih vrsta te zahtjevne administrativne okvire koji često obeshrabruju male proizvođače. Ovi pritisci mogli bi povećati troškove proizvodnje i smanjiti konkurentnost sektora. Istodobno, rastući zahtjevi tržišta stavljaju dodatni teret na proizvođače, koji se moraju prilagoditi novim standardima održivosti, ali i nepredvidivim promjenama okoliša.

Izvješće naglašava da će, kako bi se do 2050. godine zadovoljila očekivana potrošnja morske hrane i postigla razina globalnog prosjeka od 20,7 kilograma po stanovniku, ukupna proizvodnja u regiji morati porasti između 14 i 29 posto. Taj rast ne može se osloniti isključivo na povećanje ulova, već će ključnu ulogu imati akvakultura, pod uvjetom da se razvoj odvija u skladu s ekološkim standardima i uz znanstveno potkrijepljeno upravljanje.

Stručnjaci upozoravaju da je oporavak ribljih zaliha u morima poput Jadrana spor proces i da je rizik od povratka na staro uvijek prisutan. Klimatske promjene, uključujući zagrijavanje mora i zakiseljavanje, već mijenjaju sastav populacija i ponašanje pojedinih vrsta, dok se na pojedinim područjima šire i tropske vrste koje dodatno narušavaju ravnotežu. Ribari, s druge strane, upozoravaju da su sve zahtjevniji propisi, poskupljenje goriva i nelojalna konkurencija glavni izazovi koji ih guraju na rub održivosti. Iako se na razini EU provode programi potpore, mnogi smatraju da administrativne prepreke usporavaju reakciju sustava.