piše branko šuljić

Mladi u ribare više ne žele, a probem su i brojne europske restrikcije: "Brzo će nam u pitanje doći opstanak"

(Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)

(Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)


Posljednjih tjedana svjedoci smo burnih prosvjeda poljoprivrednika diljem Europske unije, uključujući i Hrvatsku. U nas je to još dosta skromno i mirno u odnosu na događanja u nekim europskim velesilama. Ukratko, prosvjeduju protiv zajedničke poljoprivredne politike na razini EU-a, a koja im nameće sve više restrikcija i ograničenja, uz istodobno nelojalnu konkurenciju iz trećih zemalja. Kako je krenulo, ne bi me iznenadilo da njihovim putem za koji dan krenu i ribari. Slobodno mogu konstatirati – u istom su košu!

Skupa proizvodnja, nadasve gorivo, mnoge restrikcije, zaštitne mjere, ulovne kvote i njihovo smanjivanje, nemogućnost dobivanja državnih poticaja i tržišnih kompenzacija, problemi su na koje ukazuju hrvatski i europski ribari. Sa smanjenjem ulovnih kvota i stalnim rastom troškova, žalio mi se jedan od njih, brzo će doći u pitanje rentabilnost poslovanja. A, problem su i ljudi, članovi posade, ribari. Mladi više ne žele u ribare. Specifičan je to posao, ne može se nepoznatog i neprovjerenog čovjeka iz inozemstva, tko zna iz koje zemlje i kojeg podneblja, ukrcati na brod i – neka lovi ribu, spušta i diže mreže, sortira lovinu… Za ribara je neophodno određeno znanje. Jasno, kroz posao se s vremenom može puno toga naučiti, ali kada se administrativno odredi ulovna kvota, pomoći nema.

Glavne vrste

Mnogi europski ribari, nema sumnje, tako će prokomentirati Uredbu Vijeća EU-a što je donesena početkom godine, a izravno se odnosi na ribarstvo, može se nazvati ribarskom. Neće se primjenjivati u čitavom ribolovnom moru Unije, ali hoće u značajnom njegovom dijelu. Tom dokumentu, što ga ribari moraju pročitati, naziv je Uredba o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za 2024. za određene riblje stokove i skupine ribljih stokova koje se primjenjuju u Sredozemnom i Crnome moru. Uvodno stoji da "se Uredba primjenjuje na ribarska plovila Unije koja obavljaju ribolov u Sredozemnom i Crnome moru i iskorištavaju sljedeće riblje stokove: jegulja, crveni koralj i lampuga u Sredozemnome moru; svijetlocrvena kozica, dubinska kozica, velika crvena kozica, oslić, škamp i trlja blatarica u zapadnom Sredozemnome moru; inćun i srdela u Jadranskome moru; oslić, škamp, list, dubinska kozica, i trlja blatarica u Jadranskome moru; oslić i dubinska kozica u Sicilskom prolazu; velika crvena kozica i svijetlocrvena kozica u Sicilskom prolazu, Jonskome moru i Levantskome moru; rumenac okan u Alboranskome moru; papalina i romb kvrgaš u Crnome moru".

Već iz površnog čitanja uvodne odredbe shvatljivo je da ona maksimalno pokriva hrvatsko ribarstvo. Njome su obuhvaćene glavne vrste iz ulova naših plivaričara – inćun i srdela, odnosno koćara – oslić, škamp, dubinska kozica i trlja blatarica. U jednom dijelu godine izuzetno je značajan i list, nadasve za ribare sa zapadne obale Istre, ali on se lovi mrežama stajačicama i ne u velikim količinama.

Rezerve u koćarenju

Uopćene formulacije dobivaju puno značenje otkrivanjem brojki što iz njih proizlaze. Prenosimo što donose našim ribarima. Najprije, srdela i inćun, mala plava riba na koju otpada najveći dio našeg godišnjeg ulova. Italiji su dodijeljene 30.672 tone, a Hrvatskoj 47.139. Malo, reći će svatko tko malo poznaje stanje u ribarstvu. Statistički podaci za prošlu godinu još nisu objavljeni, prve rezultate očekujemo trk u srpnju, pa se može raditi usporedba s 2022., prema podacima Državnog zavoda za statistiku. U toj godini ukupan ulov plave ribe iznosio je 57.302 tone, od čega 39.242 tone srdele i 13.912 tona inćuna. Ukupno samo te dvije vrste – 53.154 tone. Manje od kvote što je za tu godinu iznosila 56.304 tona, dok je lanjska kvota bila 51.735 tona. Objašnjenje uistinu nije potrebno, smanjenja kvota su prevelika.

Limiti se, osim ulova, odnose na plovila, snagu njihovih motora i bruto tonažu. Lov srdele i inćuna hrvatski ribari mogu obavljati s 249 plovila, ukupne snage 77.144,52 kW, odnosno 18.537,72 BRT. Taj ribolov Talijani mogu obavljati sa 685 plovila, snage 134.556,7 kW i 25.852 BRT. Sloveniji je dopušten rad s četiri plovila. U koćarskom ribolovu Hrvatskoj je dopušten rad s 495 plovila ukupne snage 79.867,99 kW i 13.267,99 BRT, a Italiji 1.363 plovila, 260.618,37 kW, odnosno 47.148 BRT. Slovenski ribari smiju koćariti s 11 plovila. Malo previše brojki, teško se u njima snaći onome tko nije izravno involviran u ribarsko poslovanje. Kod Italije važno je spomenuti da se navedeni limiti odnose samo na ribarenje u Jadranskom moru.

Ulovna kvota za koćarsku lovinu, a to su oslić, trlja blatarica, dubinska kozica i škamp za Italiju iznosi 73.333, a za Hrvatsku 34.908 tona. Prekrasno! Kada bi, barem, naši ribari mogli toliko uloviti. Opet se vraćam na 2022. godinu, za koju postoje precizni pokazatelji. Ukupan ulov vrsta koje određuje uredba iznosio je u nas 2.887 tona. Proizlazi da u tom segmentu ribarstva imamo velike rezerve. Ali, očito, nemamo flotu što bi ostvarila takve ulove, nadasve brodove dužine između 12 i 24 metra kojima je dodijeljena najveća kvota.

Logičan zaključak bio bi da moramo povećati broj koćara, i to većih i velikih, onih što mogu raditi dalje i daleko od matične luke, a ne samo u zaljevima i kanalima. Lako je reći, ali ne i ostvariti. Ribolovnu flotu i njenu snagu praktički je nemoguće povećavati. Naprotiv, teži se njenu smanjenju, kontinuirano se potiče scraping – trajno odustajanje od ribarstva i uništavanje, ili prenamjena brodova uz određenu nadoknadu od strane države. Gradnja novog broda moguća je samo u zamjenu za stari, isto tako ugradnja novog motora u postojeći brod, i to samo u gabaritima prijašnjeg, ili manjima.

Brodovi i mreže

Nova uredba Vijeća EU-a Hrvatskoj dopušta plivaričarski ribolov s 249 i koćarski s 495 plovila. Iz dostupnih statističkih podataka nije razvidno kakvo je trenutno stanje, koliko je plovila aktivno u kojem ribarskom sektoru. U 2022. godini imali smo 7.501 ribarsko plovilo, od čega samo 326 brodova, te 7.175 brodica. Usput, te su brojke manje od onih iz prethodne godine. Iz podataka DZS-a saznajemo da su bile registrirane 854 povlačne mreže koće i 680 okružujućih mreža plivarica. Jedan brod, međutim, može imati registriranih više alata, ionako može raditi samo s jednim.

Europska disciplina

Mjere što ih nameće ova uredba moraju poštovati ribarska plovila iz zemalja EU-a. A ostali..? Maroko, na primjer, ima veliku i uspješnu ribarsku flotu što radi u Sredozemlju i na Atlantskom oceanu. Ima ih još koji, očito, mogu loviti koliko im se prohtije. Ali, oni nisu "Europljani"! Ovi moraju biti disciplinirani, poslušni, moraju odgovorno ribariti, da bi mogli raditi i sutra. Moraju štititi morska bogatstva za sebe i – za one koji nemaju takve obveze.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini