Iako se "Bohemian rhapsody" ne drži stvarnog protoka vremena, hitovi Queenovaca su odlično uklopljeni. Iz kojeg god razdoblja i s kojeg god albuma bila, njihova glazba i dalje zvuči moćno * Šteta što se film nije više fokusirao na kreativni proces i malo više prikazao kako su nastale neke od legendarnih pjesama, umjesto da se bavio s time s kime je Mercury spavao

Davno je to bilo kada su Queen u punom sastavu žarili i palili svjetskom rock scenom, no nešto od te žeravice tinja i dalje. Kao fan grupe s nestrpljenjem sam očekivao da "Bohemian rhapsody" konačno stigne u kina. Kako to obično biva, velika očekivanja znače razočarenja - barem mala.

Nitko od ovog filma nije očekivao dokumentarac. Izbacivanje pojedinih događaja i prilagođavanje drugih priča iz karijere grupe je kao i uvijek u ovakvom biografskom filmu za očekivati, ali autori su toliko daleko otišli u natezanju činjenica da su neke potpuno iskrivili. Čak ni to ne bi bio problem kada upravo na nekima od tih umjetnički prilagođenih priča ne bi počinjala kompletna fabula.

Od kriza do trijumfa

"Bohemian rhapsody" dobro kreće, čim se Rami Malek pojavi u kadru jasno je da se radi o Freddieju Mercuryju, pjevaču grupe koji je ostao upamćen kako po svojim vokalnim sposobnostima, tako i po velikoj karizmi. Malek je uvjerljiv kada se nakon početka, koji se zbiva u 1985., priča vraća nekih 15-ak godina unatrag. Freddie upoznaje Briana Maya i Rogera Taylora iz grupe Smile i s njima kreće u avanturu nazvanu Queen. Taj susret s Mayom i Taylorom uopće se nije dogodio tako kako je prikazano, ali dobro. Nakon snimanja prvog albuma vrlo brzo dolazimo do jednog od ključnih trenutaka, ne samo u karijeri grupe nego vjerojatno i u čitavoj povijesti rocka - priprema za snimanje albuma "A night at the opera" na kojoj se nalazi mitska "Bohemian rhapsody". Nakon što pjesma postane hit za koji nitko nije vjerovao da će ga puštati na radiju, film mijenja smjer. Znate one žvakaće koje stavite u usta, natežete ih, radite balone i nikako da ih ispljunete iako su izgubile okus? U to se pretvara "Bohemian rhapsody" i takav ostaje skoro do finala u kojem pratimo trijumfalni nastup Queenovaca na londonskom Wembleyju 1985. u sklopu velikog humanitarnog Live Aid projekta, a spomenuti koncert se uz onaj u američkoj Philadelphiji prenosio u cijelom svijetu. Prije toga članovi benda se svađaju oko toga što Freddie snima solo album ("Mr Bad Guy", čije je snimanje počelo 1983., a objavljen je 1985.) i to je prikazano krajnje dramatično.

Prvo, ta cijela situacija 1980-ih oko snimanja Mercuryjevog solo albuma uopće nije bila toliko krizna. Taylor je do 1985. već bio snimio dva solo albuma "Fun in space" i "Strange frontier", a May je također 1983. radio na mini albumu "Star fleet project" s Eddiejem Van Halenom. S druge strane, situacija nakon snimanja trećeg albuma "Sheer heart attack", a prije no što će na red doći "Bohemian rhapsody" bila je puno gora. Unatoč uspjehu Queen su bili potpuno bez para za što su okrivili menadžera Normana Sheffielda s kojim su se obračunali u žestokoj "j… se" pjesmi "Death on two legs", no to se u filmu ignorira. Film je prilično zbrčkan kada radnja prelazi u osamdesete. Čekaj, zar će zbilja preskočiti njihove legendarne nastupe u Madison Square Gardenu? Ne, neće, evo ih, ali zar nije "We will rock you" nastala prije nego što je ovdje prikazano? Jest, ali to autorima filma nije bitno jer se film ne drži stvarnog protoka vremena pa "Fat bottomed girls" čujemo puno prije no što je ona u nekom stvarnom vremenskom slijedu snimljena. Za nekog tko ne zna puno o grupi, to nije problem, ali za nekog tko zna nešto, sve te filmske intervencije mogu biti prilično zbunjujuće.

Dobre strane filma

Možda je razlog u tome što su film odvojeno radila dva redatelja - Bryan Singer i Dexter Fletcher no čak niti to ne opravdava količinu holivudske patetike kojom je nabijen drugi dio filma. U jednom trenutku Freddie je sam i tužan na kiši koja mu se slijeva niz lice, kao da već nije jasno koliko mu je teško. Samo su još nedostajali svjetlost munja i glas Milana Sijerkovića koji najavljuje nastavak nevremena.

Autorima filma bilo je nevjerojatno bitno da se pozabave Freddiejevim privatnim životom, iako se o njegovim ljubavnim avanturama počelo puno više pričati tek nakon što je umro od AIDS-a, dok je sam Mercury itekako čuvao svoju privatnost. Šteta stoga što se film nije više fokusirao na kreativni proces i malo više prikazao kako su nastale neke od legendarnih pjesama, umjesto da se bavio s time s kime je Mercury spavao. Ima zanimljiva priča kako je snimao "Under pressure" s legendarnim Davidom Bowiejem, ali to se u filmu niti ne spominje.

Ipak, nije da film nema dobrih strana. Gwilym Lee i Joseph Mazzello nevjerojatno sliče i zvuče kao Brian May i John Deacon pa po tome pariraju Maleku koji ipak ima najviše scena u filmu i puno zahtjevniji zadatak.

Iako se "Bohemian rhapsody" ne drži stvarnog protoka vremena, hitovi Queenovaca su odlično uklopljeni. Iz kojeg god razdoblja i s kojeg god albuma bila, njihova glazba i dalje zvuči moćno. Više nego jednom prošli su me trnci dok sam slušao hitove emitirane s velikog ekrana u kino sali. Nije da mi je to bilo prvi put, slično sam se osjećao kada sam u kinu krajem osamdesetih gledao film "Highlander" za koji su Queen radili glazbu. Možda je njihova glazba zbilja i dalje jednako jaka, ili je moj ukus jednostavno zastario, ali čuti "Seven seas of rhye" ili "Love of my life" i sve druge pjesme u filmu, bio je poseban doživljaj. Njihov nastup na Wembleyju upravo je nevjerojatno dobro rekonstruiran i oživljen, s energijom koja se osjetila i u Kinu Valli pa iako su Queen nastavili snimati albume i još neko vrijeme koncertirati, ovaj nastup je odlično finale koje film spektakularno izvlači iz razvodnjenog srednjeg dijela.

Tri dodatne projekcije u Kinu Valli

Dalje, neovisno o kvaliteti i povijesnoj vjerodostojnosti, "Bohemian rhapsody" otkrio je Queen novim generacijama i podsjetio one starije koliko je ova četvorka bila jaka. Nisam ipak očekivao toliki interes za ovim filmom i rasprodane projekcije, pa je lijepo od Kina Valli što je dodao još tri projekcije. Uzgred, reakcija publike na projekciji na kojoj sam prisustvovao bila je fenomenalna. Publika je točno osjećala gdje treba reagirati, kao da je svaku scenu pažljivo proanalizirala, tako da su se uzbuđenje, tuga i povremeni trenuci smijeha savršeno reflektirali u auditoriju. Da je pulska publika osjetila ovaj film, pokazao je spontani aplauz koji se prolomio malo nakon zadnje scene, a mnogima se nije ustajalo nakon što je krenula odjavna špica. Izgleda je okupljenima prvo trebalo malo da komprimiraju te emocije prije no što ih izbace.

Kakav god na kraju ispao, ovaj film je bio potreban. Nekima da se sjete starih dana, a drugima da otkriju ostavštinu jednog sjajnog benda, no priča o grupi Queen trebala se predstaviti kroz medij igranog filma, makar i ovakvog. (Mladen RADIĆ)

Povezane vijesti

• P. S. PULA: Otvaraju "Gospodin Holmes" i "Rock kraljica"
• Festivalski uspjesi filma "Kokoška"
• Stallone rasprodaje uspomene iz filmova