NAJNOVIJE


ROBERT POSAVEC

PUNK PODUZETNICI: Priča o humanoj ekonomiji koja brine o ljudima


Cilj društvenog poduzeća jest stvarati dobit, ali stvarati je zato da bi radnici mogli kvalitetno i dostojanstveno živjeti. Dobit je važna, jer bez nje nema ni poduzetništva, ali nema ni kvalitetne brige za zajednicu * ACT grupa oformljena je prije 15 godina kao udruga, a danas zapošljava više od 40 ljudi u sedam poduzeća koja pozitivno posluju na tržišnim principima

Robert Posavec nedavno je u pulskom Rojcu promovirao svoju knjigu "Pank poduzetnici" u kojoj, na iskustvu čakovečke ACT grupe, progovara o društvenom poduzetništvu i humanoj ekonomiji.

Zaposlen je kao stručni suradnik - knjižničar u Centru za odgoj i obrazovanje u Čakovcu, a posljednjih sedam godina surađuje i s ACT grupom i različitim poduzećima unutar nje. Na pisanje obimne knjige od 350 stranica se, kaže, vrlo jednostavno odlučio.

- Predložili su mi to osnivači grupe koji su željeli 15 godina rada obilježiti knjigom. Razgovarali smo o tome da bi to bilo zgodno napraviti, a s druge strane, cijela ta priča koja se godinama razvijala je vrlo vrijedna i zaslužuje da ju se kao dobar primjer humane ekonomije, ekonomije koja brine o ljudima, ukoriči i podijeli.

- To nije obična knjiga, nema puno tablica, duhovita je, lako se čita. Što je to pank poduzetništvo i koliko se ono razlikuje od kapitalizma koji melje ljude?

- Knjiga nema puno tablica, a razlog je vrlo jednostavan: željeli smo ispričati zabavnu priču putem koje možemo ljudima približiti samu ideju društvenog poduzetništva, nekakve temeljne momente koji se tu javljaju, odnos prema ljudima, okolišu i dobiti. Nema neke definicije pank poduzetništva, ali ono u svojim temeljima, svojim vrijednostima, polazi od ljudi, od brige za zajednicu, za okoliš. Pritom je, naravno, dobit važna jer bez dobiti nema ni poduzetništva, ali nema ni kvalitetne brige za zajednicu. Društveno poduzetništvo je vezano isključivo uz privatna poduzeća. Drugo, ljudi su uključeni na različitim razinama upravljanja: negdje su radnici vlasnici tvrtke, drugdje djeluju savjetodavno ili su direktori. Uglavnom, u svakom od društvenih poduzeća radnici su na određen način uključeni u upravljanje. Kod društvenih poduzeća se ostvarena dobit vrlo često reinvestira ili u vlastite projekte i inicijative, u projekte drugih društvenih poduzeća ili se putem različitih donacija i sponzorstva vraća u zajednicu.

- Raspodjela dobiti je pravednija u odnosu na klasična poduzeća?

- Jest, pravednija je! Svrha definitivno nije izvlačenje dobiti za vlasnika. Mi nemamo poduzeće da bismo ostvarili dobit koju netko trpa u džep i "na malo vitra vozi po Jadranu". Cilj društvenog poduzeća jest stvarati dobit, ali stvarati je zato da bi radnici mogli kvalitetno i dostojanstveno živjeti. Nisu baš svi ti tajkuni, koji su uspjeli privatizirati koješta, poduzetnici. Ima tu dosta i kriminalaca. Društveno poduzetništvo predstavlja odmak od toga, postoje i drugi poduzetnici koji primjenjuju dobre prakse i kojima su ljudi važni, ali se ne nazivaju pank poduzetnicima.

- Izjavili ste da su u društvenom poduzetništvu radnici uključeni u različite razine upravljanja i odlučivanja, bez obzira na to jesu li vlasnici ili su samo važni u funkcioniranju poduzeća. Smatrate li da bi se taj model samoupravljanja trebao preslikati i u druga poduzeća s obzirom na sve veći pad radnih i drugih prava? Bi li to vodilo prema nekoj boljoj ekonomiji?

- Vjerujem da bi. Ovdje je riječ o ekonomiji okrenutoj ljudima, humanoj ekonomiji. Međutim, mislim da bi u praksi bilo vrlo teško preslikati model na postojeća poduzeća i transformirati ih. Puno važnijim od preslikavanja modela smatram stvaranje ravnopravnog zakonodavnog, financijskog i obrazovnog okvira za djelovanje društvenih poduzeća. Time bi njihove prilike bile jednake prilikama poduzeća koja danas imamo, a koja su favorizirana u odnosu na društvena poduzeća. Tu je vrlo važan moment i javna nabava. Država i lokalna samouprava mogu potaknuti upravo poduzeća koja brinu o ljudima, pogotovo ona za radnu integraciju koja ljude koji primaju socijalnu pomoć ili neku vrstu naknade pretvaraju u aktivne stvaratelje. To je važno, taj ravnopravan okvir. Ne mislim da bi svi trebali biti društveni poduzetnici, ali bi oni koji bi željeli to biti trebali imati jednake mogućnosti. Najveći je problem pristup financijama. U Hrvatskoj praktički nemate financijske mehanizme namijenjene ovom tipu poduzetništva. (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU
Podijeli: Facebook Twiter