GODINAMA SU ĆUDOREDNICI IMALI POSLA: Šiške do očiju i pokrivene uši. Koja drskost

The Spoons

Većina početnika nije uopće znala svirati. Najprije bi osnovali sastav, podijelili si instrumente i počeli učiti. Dobar dio onih koji su imali određenu glazbenu naobrazbu stekli su je u harmonikaškom orkestru kojeg je Stanko Mihovilić osnovao pri OKUD-u Istra 1959. godine

Sjećanje je vrlo varljivo. Ponekada sam razgovarajući s dionicima serijala Rock'n'Pula dobivao proturječne informacije o istim događajima. Većinu sam usporedbom nekoliko izvora uspješno riješio. Ponešto će pak ostati u magli prošlosti. No jedan me događaj do nedavno poprilično intrigirao. Posljednjih godina nekoliko je puta u medijima navedeno da je natjecanje za najbolji vokalno-instrumentalni sastav Istre održano u kinu Beograd 23. prosinca 1965. godine. Na snimanju za ovaj serijal u tom nekadašnjem kinu Zdenko Jardas, Saša Dadić i Bruno Langer članovi grupa Sateliti i Logaritmi nisu opovrgnuli točnost datuma, a Bruno se prisjetio i članka objavljenog u Glasu Istre. Najprije sam zavirio u prvi broj novina nakon natjecanja. Teksta nigdje. Potom sam prelistao cijeli mjesec, više puta. Tekst nisam našao. Razgovarao sam i s autorom Asimom Čabaravdićem. On se toga uopće nije mogao sjetiti. Misterij. A događaj je izazvao toliko žestoke reakcije da nije mogao ostati nezabilježen. I nije.

Natjecanje i glasanje

Nedavno sam na stranicama jedne društvene mreže ugledao plakat za navedeno natjecanje. Osim datuma svi su otisnuti podaci odgovarali onome što sam znao. U tome je bila kvaka, točan nadnevak je 8. studenoga, a za zabludu je kriv datum na fotografiji. Sada tekstova, pisanih u raznim tonalitetima, ima. U najavi se osim etabliranih VIS-ova Sateliti i Logaritmi navode još Nelidi iz Pule, I diamanti azzurri iz Umaga te Logaritmi iz Buja. Svi sastavi trebali su posebnom žiriju predstavit svoj repertoar te bi na nastupu mogli izvoditi samo najkvalitetnije i najuvježbanije skladbe. Naknadno se ispostavilo da audicije zbog tehničkih problema nije bilo. Uzrok? Nije bilo struje. Najavljene su i nagrade publike i stručnjaka. Kako su i čime glasali posjetitelji, prodano je više od tisuću ulaznica, to znamo. Autor osvrta navodi povike, vriskanje, udaranje poklopcima, puhanje u trubu i rog, bacanje jabuka, banana i krumpira. Prednjačio je dio publike u prvim redovima s lijeve strane gledališta odnosno navijači Logaritma. O događaju su lametirali Jurina i Franina, govorilo se na Radio Puli, a Udruženje muzičara pralo je ruke. U biti nije se dogodilo ništa strašnoga. Samo što su organizatori bili zatečeni iako su post festum priznali da je sličnih ispada već bilo u našem gradu, a da se slični događaju i u drugim dijelovima države.

Istovjetna iskustva u nešto drugačijim verzijama imaju i mlađi naraštaji pulskih rokera. Nove su generacije omladinskih rukovoditelja bile iskusnije i spremnije koristiti popularnu kulturu. Znali su koju im korist donosi. Mnogo toga dijele pulski rokeri električari iz pionirskih dana 1960-ih godina s pankerima i novovalovcima koji su obilježili scenu desetljeće i pol kasnije. Naizgled nelogično, ali samo naizgled.

Zajednički problemi

U tih petnaestak godina u ekonomskom i socijalnom razvoju ondašnjeg društva dogodile su se mnoge pozitivne promjene, međutim određene pojave koje nisu bile u skladu s okoštalim svjetonazorom, koje su se protivile uvriježenom, nailazile su na žestoko neprihvaćanje. Za početak frizure i odjeća. Šiške do očiju i pokrivene uši. Koja drskost. Godinama su ćudorednici imali posla. Zabrane, prisilna šišanja, unakazivanja frizura, čega sve nije bilo. Čak su i članovi banda koji je svirao u Uljaniku "savjetovani" da skrate uvojke. I taman kada je dugačka kosa u muškaraca postala normalnom klinci su se počeli šišati i to kako. Još jednom, koje li drskosti. Kosa duža, haljine kraće, traperice sve češće. Petnaestak godina kasnije kožne jakne i poderane hlače te iscrtane majice.

Zajednički problemi su i oni glazbene naravi. Većina početnika nije uopće znala svirati. Najprije bi osnovali sastav, podijelili si instrumente i počeli učiti. Dobar dio onih koji su imali određenu glazbenu naobrazbu stekli su je u harmonikaškom orkestru kojeg je Stanko Mihovilić osnovao pri OKUD-u Istra 1959. godine.

Posebne boljke bile su one tehničke naravi. I jedni i drugi imali su svakakve instrumente i razglase. Bilo je puno ručnog rada. Svakakvog dovijanja, od brodskih truba do usluga iz brodogradilišta i prekograničnog šverca. Najmanje je bilo novaca za kupovinu nečeg relativno kvalitetnog. Stoga nije nimalo čudno što se čulo svašta, a najgore su prolazili pjevači koje nitko nije razumio. Za njih pak često bolje. I jedni i drugi, i prvoborci i njihovi nasljednici bili su gladni svirki. Željeli su pokazati što znaju. I daleko od reflektora velikih pozornica, medijske pozornosti i izdavačkih kuća rock'n'rol samo je rock'n'rol. And I like it. (Damir BURIĆ)