Tradicija, pa tako i igra na ruh u Svetom Ivanu su nešto što se ne propušta. Pravila su jasna, od njih se ne odstupa, a nadgleda ih tročlana komisija. Drvenu palicu s kvrgom na kraju - baticu, treba baciti što bliže volovskom rogu i prozvati sljedećeg igrača nadimkom ili opisno: Furlan, Paparot, Radić, Švik, Miš, Marion, Vrhuvčić, oni ki dela panetone, pizdohran, najteži barjaktar za mačkare... U mlinarskoj igri nema pobjednika, važno je sudjelovati, pa tako batica umjesto na cesti blizu roga, može završiti i na stablu. Zadnji igrač u svakom krugu izvikuje "pagarošto".
Ruh, a za njim i baticu, prvi je bacio najstariji igrač, 87-godišnji Milan Ošo. Za njega igra na ruh ima posebno značenje jer pokrenuli su je mlinari, a on je potomak svetivanjskih mlinara vodeničara. Važno je nastaviti tradiciju, reći će Milan i dodati da je "lepo da ti mladi anka igrajo na ruh". Poput malog Viktora Fabijančića kojemu je svega šest godina, a već ima tri godine igračkog staža.
Igra na ruh, uz paljenje pusta na Mostu, završni su sadržaji Buzetskog karnevala.