Mlinari vodeničari igrali su je od prvog do zadnjeg od desetak mlinova koliko ih je bilo u gornjem toku rijeke Mirne. Svetivanjska muška družina volovski rog danas baca po dionici dugoj oko dva kilometara, od oštarije Sveti Ivan poli Roketa po glavnoj cesti preko Fontane do oštarije Most poli Marinca
Sveti Ivan - Igra na ruh (snimila Gordana Čalić Šverko)
Pepelnica ili Čista srijeda, dan je nemrsa i posta, ujedno i drevne mlinarske igre na ruh. Tri su joj stoljeća, a potječe iz vremena uvođenja Sinjske alke. Mlinari vodeničari igrali su je od prvog do zadnjeg od desetak mlinova koliko ih je bilo u gornjem toku rijeke Mirne. Svetivanjska muška družina volovski rog danas baca po dionici dugoj oko dva kilometara, od oštarije Sveti Ivan poli Roketa po glavnoj cesti preko Fontane do oštarije Most poli Marinca.
Drvenu palicu s kvrgom na kraju - baticu, treba baciti što bliže rogu i prozvati sljedećeg igrača nadimkom ili opisno, oni ki ima bike doma, Robi butigar, Furlan, Štuc mlaji... Zadnji igrač u svakom krugu izvikuje "pagarošto". U skladu s olimpijskim geslom, nije važno pobijediti, već sudjelovati. Igru budno prati tročlana komisija.
Komisiju je, ove Pepelnice, već tradicionalno predvodio 52- godišnji Bojan Ošo iz stare mlinarske obitelji.
"Kako su jedanput naši stariji, tako i danas muška družina našeg kraja završava pusne svečanosti i obilježava početak korizme tradicionalnom mlinarskom igrom starom tri stoljeća, koja prelazi s koljena na koljeno", zabilježio je u zapisnik.
U igri na ruh sudjeluje od svoje 18 godine, znači pune 34 godine u kontinuitetu.
- To je ena stara navadba, od tih naših starih, od enbot. Mi smo ti sada ki ne smemo fermat, to mora poći napred, rekao je Bojan iz Svetog Ivana.
Rog, a za njim i baticu, prvi je bacio najstariji igrač, 61-godišnji Davor Jermaniš iz Selca.
- Igra na ruh je tradicija, običaj, druženje, ne bi htjeli da se pozabi, rekao je Jermaniš. Prvi je puta u ulozi najstarijeg igrača i nastavlja putem svoga oca. Zbog njega je i počeo igrati.
Igra na ruh završnica je pusnih svečanosti i Buzetskog karnevala, uz paljenje pusta, dežurnog krivca za sva zla, u naselju Most. Pust Konverzić proglašen je krivim po svim točkama optužnice, a najveći grijeh je taj što je uzeo kune, donio eure i sve su cijene otišle nebu pod oblake.