O navijačkoj nogometnoj sceni u Hrvatskoj: ŠTO ZNAČI BITI "PRAVI" NAVIJAČ?

Socijalni antropolog iz Manchestera dr. sc. Andrew Hodges prekjučer je na pulskom Filozofskom fakultetu izlagao o nogometnim navijačima u postsocijalističkoj Hrvatskoj kroz zagrebačku prizmu lijevih Bijelih anđela i desnih Bad Blue Boysa.

Supkulture i politički pokreti

Utemeljeni kao raritet u cijeloj zemlji (što govori o zemlji) na lijevoj antifašističkoj platformi protiv rasizma i homofobije, Bijeli anđeli (White Angels) navijačka su skupina od svega 30-ak članova koja je pratila nogometni klub 'Zagreb' do 2014. godine. Za razliku od Dinamovih Bad Blue Boysa koji na platformi utemeljenoj na nacionalizmu imaju gotovo vojničku hijerarhiju između "prve ekipe" i šire baze navijača od 500 do dvije tisuće po tekmi, 'Bijeli anđeli' ukinuli su formalnu hijerarhiju među svojim članstvom.

Dr. Hodges veli da se navijačke skupine dijele na supkulture (naglasak na posebnosti) te političke pokrete (s politikom u prvom planu). Sudeći prema domaćim prilikama, ultrasi su, kolikogod glasni, agresivni ili nasilni, vrlo konformistički i ne diraju poluge vlasti (u koje spada i crkva), kamoli dominantnu društvenu nacionalističku, često šovinističku matricu.

- Zajebavanje je ključan dio socijalnosti ovih navijačkih grupa, kao odgovor na političku korektnost. I akademska zajednica bi se mogla više zajebavati, kazao je Hodges na dobro usvojenom hrvatskom jeziku s jakim engleskim akcentom.

- Što je "pravi" navijač? Navijačka autentičnost je kao neka vrst kulturnog kapitala, no više je alat distanciranja od društvene stvarnosti koja se ne prihvaća, naglasio je Hodges. Njega kao etnografa i socijalnog antropologa zanimaju i okolnosti navijačkih skupina u jugoslavenskom socijalizmu.

- U kasnom socijalizmu partijske elite imale su dvojak odnos prema sportu. S jedne strane, promovirali su masovno sudjelovanje, a s druge ulagali u profesionalni sport jer je to bila super reklama za jugoslavenski sport, kazao je, dodavši malo kasnije: "U Velikoj Britaniji je jako skupo ići na utakmice, dok u Hrvatskoj postoji problem ortačkog kapitalizma pa je lako doći do povoljnih karata pa i do besplatnog ulaza".

Na utakmicama Istre s Demonima

Hodges već deset godina živi u Hrvatskoj, radio je na zagrebačkom Institutu za etnologiju i folkloristiku, a po dolasku u Pulu odmah je počeo ići na utakmice s navijačima Demonima, navijačima Istre 1961, povezujući ih s dijelom istraživanja o brodogradilištu Uljaniku, u kojem su neki radili ili još uvijek rade. Nedavno je Hodges objavio knjigu o navijačima u postsocijalističkoj Hrvatskoj pod nazivom "Fan Activism, Protest and Politics: Ultras in Post-socialist Croatia". Zaposlen je na Leibniz institutu za studije istočne i jugoistočne Europe u Regensburgu.