MISLAV ANĐELKOVIĆ: Djeci u najranijoj dobi sport treba predstaviti kroz igru, razonodu i druženje

Mislav Anđelković

U profesionalnom se sportu okreću velike količine novaca, to može izgledati primamljivo i može izazvati nerealne ciljeve kod djece i roditelja, što je u dječjoj dobi potpuno pogrešna motivacija za bavljenje sportom i kao takva može dovesti do razočarenja

Kako u vremenima mobitela i kompjutora potaknuti mlade na bavljenje sportom, pokušali smo saznati od profesinalnog sportaša, bivšeg nogometaša Istre 1961 i Hajduka, Mislava Anđelkovića.

"U zdravom tijelu zdrav duh, to smo nebrojeno puta čuli kao laički poticaj za bavljenje sportom. No, ako govorimo o djeci ta nam fraza neće puno pomoći. Mišljenja sam kako djeci u najranijoj dobi sport treba predstaviti kroz igru, razonodu i druženje. Na taj će način djeca sport zavoljeti, a kasnije je važno tu ljubav njegovati" rekao nam je Mislav.

Sport donosi dobrobit u unapređenju zdravlja, razvijanju motoričkih sposobnosti, fizičke kondicije, ali i mnoge mentalne sposobnosti koje djeci mogu biti esencijalne u daljnjem razvoju. Postaju odgovorniji, uporniji, stvaraju bolji fokus, razgradnju stresa, timski rad i prepoznavanje vlastitih sposobnosti.

Idealna dob za početak bavljenja sportom, ako govorimo o nogometu je od 6 do 10 godine života. Naravno, svako je dijete individua za sebe i važno je djeci pružiti mogućnost mijenjanja sporta ukoliko se u prvom sportu ne pronađu. Djeci ne treba kroz sport nabijati stres, što je danas nerijetko prisutno, ako govorimo o nogometu. Na dječjim utakmicama često možemo čuti viku, ali i psovke. To djecu može opterećivati i stvarati im nelagodu, te stvoriti krivu sliku o tome što sport u stvari jest. Sport je u svojoj suštini univerzalno sredstvo razumijevanja kojim prije svega djecu nastojimo naučiti životnim vrijednostima

- Moje je bavljenje sportom kroz nogomet krenulo paralelno s odlaskom u školu, u Dubrovniku. Kao dijete svaki sam slobodni trenutak provodio na igralištu i u glazbenoj školi. Nogometni me put sa 16 godina doveo u Pulu gdje sam kao junior započeo svoju profesionalnu karijeru koja i dalje traje. U zadnjih sam 16 godina kroz profesionalno igranje nogometa upoznao mnogo ljudi, kultura, vrijednosti i osobina. Profesionalni sport je posao koji se živi 24 sata, dobar i loš trening, kao i dobru i lošu utakmicu sportaš sa sobom donosi kući. Iz najtežih sam utakmica naučio da odustajanje nije opcija i da se uvijek može bolje, dok iz najboljih pamtim emocije koje koristim kao motivaciju. U profesionalnom sportu, kao igrač, vidim se još nekoliko godina nakon čega mi je plan vratiti se studiju i posvetiti se trenerskom poslu, ističe Mislav Anđelković.

Nakon profesionalne karijere sportaši se nalaze među najmlađim umirovljenicima i često se vraćaju sportu kroz druge uloge i profesije.

- Profesionalni sport u očima javnosti često može izgledati lagano i lagodno, no u stvarnosti je to ipak malo drugačije. Traži i mnoga odricanja, a uspjeh nije uvijek zagarantiran. U profesionalnom se sportu okreću velike količine novaca, to može izgledati primamljivo i često može izazvati nerealne ciljeve, kod djece i roditelja, što je u dječjoj dobi potpuno pogrešna motivacija za bavljenje sportom i kao takva može dovesti do razočarenja djeteta. Krajnji je cilj djeci predstaviti sport kao igru, a na nama odraslima je da prepoznamo, procijenimo, pomognemo i usmjerimo one koji imaju predispozicije za profesionalni sport, zaključio je Mislav.