Dug je možda i više od tisuću metara. Tunel je služio kao rezervoar za vodu, a voda je pumpana iz okolice Buzeta na planinu. Građen je u sklopu projekta kako ga nazivaju Vojničkog vodovoda, a služio je za opskrbu vodom potrošača s druge strane, prema Sloveniji, Ilirskoj Bistrici i za naselja uz cestu Hrpelje - Kozina

Ne znam da li broj dva za Istru ima neko posebno značenje, ali bio mi je inspiracija i nit vodilja. Pisao sam nedavno o drugom najdužem tunelu u Istri, onom koji je probijen od Čepićkog polja do Plominskog zaljeva. Uz tunel kroz Učku to su dva najduža tunela. Siguran sam da ste čuli kako se kroz Učku planira proboj druge cijevi i da se sjećate postavljanja kamena temeljca za željeznički tunel kroz Učku. Neću ulaziti u to hoćemo li imati dva tunela plus cijev, samo tunel i cijev, dva cestovna tunela ili dvocijevno cestovni i željeznički, ali eto broj dva mi se opet mota mislima i ne mogu si pomoći.

Možda ste na trenutak pomislili kako je Učka jedina planina u Istri kroz koju je prokopan, za sada još uvijek, samo jedan tunel. Na sreću nije. Ima još jedan, znači ukupno dva. Prokopan je na Žbevnici, najzapadnijoj planini u Istri i Hrvatskoj višoj od 1.000 metara, točnije 1014.

Sklonište planinara

Kroz taj tunel prošao sam više puta dok je to još bilo moguće. To da je ulaz na jugozapadnoj strani planine, a izlaz na sjeveroistočnoj nije važno, ali prolazi kroz cijelu planinu, s jedne na drugu stranu. Dug je možda i više od tisuću i dva metra. Ranih osamdesetih godina Planinarsko društvo Glas Istre dobilo je od Vodovoda na uporabu omanju betonsku kućicu na ulazu u tunel s istarske strane. Opremilo ju je i bilo je to tada jedino lijepo i ugodno planinarsko sklonište na Ćićariji, pa smo kroz tunel, zabave radi i prolazili. Sa čeonim lampama naravno, jer je unutar mrak. Kako se na padinama Žbevnice prema Brestu nalaze kamene kućice, vodospremnici, mislio sam da je tunel probijen kao i onaj u Čepićkom polju, za vrijeme Italije. Točnog podatka o završetku gradnje nema, ali sam naišao na podatak da su radovi na proširenu tunela bili vršeni sve do 1940. godine kako bi se u njemu sakupljala voda vertikalnim kanalima s planine i spuštala prirodnim padom prema potrošačima u Istri. Mislio sam da se radi o svojevrsnom kanalu, kanatu - vrsti vodovodnog sustava koji služi za dovod svježe vode u vrućim i suhim naseljenim područjima. No stvarnost je potpuno drugačija. Tunel je istina služio kao rezervoar za vodu, ali je voda pumpana iz okolice Buzeta na planinu. Građen je u sklopu projekta kako ga nazivaju Vojničkog vodovoda, a služio je za opskrbu vodom potrošača na onu drugu stranu, prema Sloveniji, Ilirskoj Bistrici i za naselja uz cestu Hrpelje - Kozina. Za izgradnju u to je vrijeme posebno bila zainteresirana talijanska vojska radi dovoda vode u područja njima tada od velike strateške važnosti, pa je peti armijski korpus sa sjedištem u Trstu preuzeo financiranje i izgradnju cijelog sistema.

Tunel zatvoren

Na internetu sam našao sljedećem podatke: "U Buzetu je izgrađena posebna crpna stanica s dvije horizontalne klipne crpke svaka kapaciteta 30 l/s, manometarske visine oko 950 metara (znači blizu 100 bara tlaka!). Voda se tlačila u rezervoar Žbevnica, tunelske izvedbe. Iz ovog rezervoara voda je gravitacijom, posredstvom nekoliko drugih rezervoara, tekla do potrošnih mjesta, od Hrpelja - Kozine pa sve do Klane i Mučića. Nemamo podatak kada je vodovod pušten u pogon, no znamo da su radovi na proširenju trajali sve do 1940. godine. Osim vojske, iz tog su sistema vodu dobila i sva mjesta kroz ili pored kojih je prolazio glavni cjevovod.”

Danas se sa Istarske strane na ulazu u tunel nalazi ograđen repetitor jednog od tele operatera, vjerojatno i vatrogasna nadzorna kamera. Sjeveroistočni ulaz je zazidan tako da eventualnu pustolovnu šetnju nemojte ni planirati. Ali to ne znači da se na Žbevnicu ne trebate prošetati.

Dva Čepića,

Kad je riječ o broju dva treba dodati još par zanimljivosti. U Istri su izgrađene i dvije željeznička pruge. Ona do Pule izgrađena je još za vrijeme Austro - Ugarske, a druga Lupoglav – Štalije, sagrađena je nakon Drugog svjetskog rata.

Malo iznad Čepićkog polja drugo je polje - Boljunsko polje. O tome da li bi bilo bolje da je Čepićko polje ostalo plitko jezero ili danas uglavnom neobrađena površina nisam izgradio stav. Ali na pitanje je li Čepićko polje jedino polje u Istri odgovoriti ću da nije. Postoji još jedno. Naravno i dva istoimena mjesta ispod kojih se polja nalaze. To drugo, doduše puno manje, ali i danas nakon obilnih oborina omanje jezerce često puno pataka nalazi se neposredno ispod sela Čepić u blizini Oprtlja na Gornjoj Bujštini. Lijepo je i prostrano. Do njega vodi ugodan put, svega desetak minuta hoda od kraja sela kroz slikovit uzak kanjon, da tako nazovem prolaz između dviju stijena dovoljno širok da se ponekad u polju naiđe i na poneki auto. Mislim da se u Čepićko polje najčešće spuštaju lovci. Bilo ih je dosta jednom prilikom kada sam se 20 minuta šuljao kako bi se što više približio prekrasnim patkama na vodi te ih pokušao snimiti sa što manje upotrebe zuma na fotoaparatu. Nakon snimanja utvrdio sam kako se patke ne pomiču, a na bačeni kamenčić samo se zaljuljaju na valu. Bile su umjetne, a kao stvarne i to naravno dvije.

Osim tog nazovimo kanjona u Čepićkom polju opremljenog sa 38 smjerova za sportsko penjanje postoji još jedan. Buzetski kanjon, mali raj za šetače i sportske penjače. Istini za volju puno veći i među penjačima popularniji od ovog Čepićkog ali ipak su dva.

Imamo i dvije rijeke Rašu i Mirnu; željezničke stanice Čabrunići i Čabrunići selo; dvije meni drage Drage, ona koja od Limskog zaljeva vijuga do Dvigrada i malo dalje prema Kanfanaru, te Vela Draga podno Učke. Tu su i dvije obale, istočna i zapadna. Dva planinska masiva, Ćićarija i Učku, po dva mjesta sa istim imenom, a na pamet mi padaju Ripenda i Ripenda Kosi, Kožljak i doduše nenaseljen ali ipak Stari Kožljak.

Imamo i dva Glasa Istre od kojih je jedan novina, a drugi planinarsko društvo Glas Istre. Oba u Puli i oba najveća u svojoj domeni na našem poluotoku kojim se vjerojatno često vozite po Ipsilonu, koji također ima dva kraka.

Povezane vijesti

• "Istra, lav i orao" u potpuno inovativnom postavu
• U potrazi za nostalgičnom Istrom
• Svakog četvrtka predavanja u Svetim srcima