Ilustracija (Pexels)
Kada ste posljednji put proveli pola sata ne radeći baš ništa? Bez pospremanja stana, odgovaranja na poruke, slušanja podcasta, provjeravanja društvenih mreža ili razmišljanja o sljedećoj obavezi?
Čak smo i odmor posljednjih godina pretvorili u svojevrsni projekt. Slobodno vrijeme treba kvalitetno iskoristiti, vikend ispuniti aktivnostima, tijekom šetnje poslušati edukativni podcast, a navečer pogledati seriju koju već tjednima imamo na popisu.
Ideja da jednostavno sjedimo, gledamo kroz prozor ili pustimo mislima da lutaju gotovo nam je postala neugodna. No vrijeme u kojem ništa konkretno ne radimo nije nužno izgubljeno vrijeme.
Produktivnost sama po sebi nije problem. Ona nam pomaže organizirati obaveze, ostvariti ciljeve i lakše upravljati svakodnevicom. Problem nastaje kada osjećaj da stalno moramo nešto raditi prenesemo i na vrijeme koje bi trebalo služiti odmoru.
Tada se i slobodni sati počinju mjeriti prema tome koliko smo ih dobro "iskoristili".
Čitanje knjige, trening, kuhanje, učenje jezika ili uređivanje doma mogu nas opustiti i veseliti, ali i dalje zahtijevaju određenu razinu pažnje i aktivnosti. Ponekad nam je potreban odmor koji nema cilj, rezultat ni stavku koju nakon toga možemo prekrižiti s popisa.
To što trenutačno ne izvršavamo određeni zadatak ne znači da se u mozgu ništa ne događa. Kada pažnja nije usmjerena na vanjski zadatak, aktiviraju se moždani procesi povezani, među ostalim, s prisjećanjem, razmišljanjem o sebi i zamišljanjem budućnosti.
Upravo u trenucima kada misli slobodno lutaju ponekad povezujemo informacije i ideje kojima se tijekom koncentriranog rada nismo stigli baviti.
Vjerojatno vam se dogodilo da vam rješenje nekog problema padne na pamet pod tušem, tijekom šetnje ili dok jednostavno sjedite uz šalicu kave. Odmak od zadatka ponekad nam omogućuje da mu se vratimo s drugačijom perspektivom.
Čim se pojavi nekoliko praznih minuta, mnogi automatski posežu za mobitelom. Čekanje u redu, vožnja javnim prijevozom ili nekoliko minuta prije sastanka postali su prilika za provjeravanje poruka, društvenih mreža i vijesti.
Tako gotovo potpuno uklanjamo dosadu iz svakodnevice.
No ne mora svaki trenutak biti ispunjen novim sadržajem. Povremena dosada daje nam priliku da se odmaknemo od stalnog priljeva informacija i jednostavno primijetimo kamo će nam misli otići kada ih ničime ne pokušavamo usmjeriti.
Jedna od zamki kulture produktivnosti je ideja da se prvo moramo dovoljno naraditi kako bismo zaslužili predah. Odmor tada postaje nagrada nakon obavljenog posla, a ne normalan dio svakodnevice.
Problem je što popis obaveza gotovo nikada nije potpuno prazan. Uvijek postoji još jedna poruka na koju možemo odgovoriti, ladica koju možemo pospremiti ili zadatak koji možemo napraviti unaprijed.
Ako čekamo trenutak u kojem je baš sve završeno, odmor ćemo neprestano odgađati.
Ne morate odjednom rezervirati cijelo poslijepodne za gledanje u strop. Ako ste navikli na stalnu aktivnost i podražaje, nekoliko minuta bez njih u početku vam čak može biti neugodno.
Počnite jednostavno. Popijte kavu bez mobitela u ruci. Nemojte automatski stavljati slušalice čim krenete u šetnju. Sjednite nekoliko minuta na balkon ili klupu bez potrebe da pritom nešto čitate, fotografirate ili provjeravate.
Poanta nije u tome da sada i "nerad" pretvorite u još jednu wellness naviku koju morate pravilno prakticirati. Upravo suprotno – cilj je ostaviti malo prostora u danu koji nema unaprijed određenu svrhu.
U kulturi koja nas neprestano potiče da budemo brži, organiziraniji i učinkovitiji lako je zaboraviti da vrijednost vremena ne mora uvijek biti mjerljiva rezultatom.
Neki trenuci mogu postojati samo zato da se odmorimo, dosađujemo, gledamo kroz prozor ili pustimo mislima da odu kamo žele.
Nećete nakon njih imati završeni projekt, novi rekord, pospremljen stan ni još jednu prekriženu stavku na popisu. I upravo je u tome njihova vrijednost.