Pulska grupa Freaktion u utorak će u 19.30 u kinu Valli, nakon projekcije filma "Klub boraca", održati besplatni nastup uoči sutrašnjeg koncerta u zagrebačkom KSET-u, a u povodu iščekivanog prvijenca "Aesthetic-Sin". Ovaj bend, koji postoji tri godine i koji čine gitarist Gabriel Radović, pjevačica Maja Šebelić, basistica Vasja Šumonja i bubnjar Toni Drandić će održati akustičan koncert kojim će predstaviti svih devet pjesama s albuma u malo drukčijem svjetlu. Pri promociji će biti dostupan i novi album te promotivne majice grupe, a nakon nastupa članovi će se pridružiti publici u foajeu kina Valli, gdje će biti dostupni za formalne i neformalne razgovore.

Mladi, ali poznati

Osim toga, bend već u četvrtak u 20.30 nastupa na Portarati u sklopu Adventa u Puli. S obzirom da se radi o mladom, ali već dosta poznatom bendu, koji je već nastupao od Pule do Zagreba, odlučili smo predstaviti članove, a na pitanja su odgovarali Vasja, Maja i Gabriel.

- Gdje mladi ljudi poput vas nalaze inspiraciju za pjesme, odnosno prvenstveno za tekstove? Koja priča povezuje ovih devet pjesama?

- Moramo priznati da je mračna atmosfera Rojca uvelike utjecala na naš izričaj, sve se nekako poklopilo da i instrumental i tekstovi crpe inspiraciju iz osjećaja melankolije i tjeskobe. Iako album nije konceptualan, čini nam se da je dosta konzistentan s obzirom da se ta atmosfera prepoznaje u našim pjesmama od samih početaka stvaranja.

- Znam da ste se upoznali na Rock campu, ali kako ste shvatili da biste mogli funkcionirati kao bend baš u ovoj postavi, odnosno u kojem trenutku ste "kliknuli"?

- Postava benda mijenjala se od početaka, ali osjetili smo taj "klik" kada je u bend došao naš gitarist Gabriel. Dakako da ulogu igra i sličan glazbeni ukus te zajednički glazbeni uzori, ali postoji i određena neobjašnjiva kemija dok sviramo skupa. Naravno, trebalo je neko vrijeme da nađemo zajednički glazbeni jezik.

- Jeste li, da tako kažem, u bendu podijelili zaduženja tko piše glazbu, a tko tekstove ili je to dio timskog rada?

- Za većinu rifova i progresija akorda zaslužan je gitarist Gabriel, a kada se ideja počne razvijati kroz svirku, svatko od instrumentalista dodaje svoj touch. Vokalne dionice i tekstove piše Maja.

- Znam da ne volite da vas se svrstava u određenu kategoriju. Kako ste došli do tog ambijentalnog zvuka po kojem vas se prepoznaje?

- Ima nešto u tom miksu efekata na gitari, inverzija akorda i Majinih melodija te boje glasa što obogaćuje naš zvuk. Sve to zapravo proizlazi iz ideje da je svaka pjesma zasebna priča s točno određenom atmosferom koju pokušavamo oblikovati i dočarati glazbom.

- Koliko često vježbate, kako se pripremate za svirku, tim više što vas čekaju koncerti u Puli i Zagrebu?

- S obzirom da su se Gabriel i Maja tek vratili sa studija, trudimo se iskoristiti ovo kratko vrijeme koje imamo što bolje, stoga imamo probe gotovo svakodnevno. Radimo na akustičnim aranžmanima naših pjesama za večerašnji nastup u kinu Valli, ali naravno, i na klasičnom Freaktion zvuku koji možete čuti u srijedu u Zagrebu u KSET-u, te u četvrtak u Puli na Portarati.

Vjerna publika

- Vidim da imate vjernu publiku na koncertima, ali jesu li to samo prijatelji i poznanici ili ste uspjeli proširiti krug ljudi koji vas podržavaju?

- Naravno da su naši prijatelji i obitelji velika podrška od početka, ali svakim danom se iznova iznenadimo sve većem broju ljudi koji nas prate i podržavaju. Zaista je lijepo vidjeti kako je domaća scena živa i kako ljudi spremno podržavaju mlade bendove koji donose novi zvuk i svježe ideje.

- Zabavljate li se još uvijek dok vježbate, snimate i nastupate ili ste već počeli shvaćati da ovo baš i nije najjednostavniji posao na svijetu?

- Ne možemo ovo još smatrati poslom, možda je bolje reći da je to "ozbiljan hobi". Probe su uvijek i druženja, a svaki koncert nezaboravno iskustvo. Ovo je jednostavno naš način kreativnog izražavanja uz koji se i jako dobro zabavljamo.

- Od koga je došla ideja za ovaj zanimljiv naslov albuma i za jednako zanimljivi omot?

- Dugo smo razmišljali koji se motiv provlači cijelim albumom, ali i karakterizira naš bend. Zaključili smo kako je to koncept sinestezije, spoj vizualnog i auditivnog doživljaja pjesama. Zato je ime albuma igra riječi: sinesthetic – "Aesthetic-sin". Naša basistica Vasja, inače učenica ŠPUD-a, stoji iza dizajna omota i CD-a.

- Kakav je to osjećaj imati svoj prvi album? Koliko vam to znači kao pripadnicima generacije koja je ipak odrasla na jednom potpuno drugom mediju?

- Zaista je nevjerojatan osjećaj držati svoju kreaciju u rukama, i iako je istina da albumi na CD-ima nisu najaktualniji medij, mislimo da je zaista posebno imati fizički uspomenu na godine stvaranja u ovom sastavu.

- Jeste li razmišljali što će biti s bendom sada nakon što su neki od vas upisali fakultete?

- Maja i Gabriel već su zapravo studenti, i cijela je organizacija izbacivanja albuma odrađena online. Nekako razmišljamo da ako smo to preživjeli, ta udaljenost neće nam stvarati probleme dok god imamo želju za zajedničkim radom i stvaranjem.